Dakle,drage moje......

Kao što znate ja spadam u kategoriju članica koje su konstantnoj psihološkoj borbi sa kilogramima,već dugi niz godina.
Probala sam sve.....ali baš sve, i nijednu dijetu nisam izdržala do kraja.

- Dobar dan ja sam Opaljena i ovisnik sam o dobroj spizi.(KLAP;KLAP)
- Hello Opaljena,dobro došla u naš KARAKTER KLUB!

Što je najgore od svega dobro kuham i volim jesti.Već dugi niz godina se podvrgavam raznim mučenjima i pokušavam doći do razine kada će mi mučenje preći u naviku i veliki gušt. Dakle,još sam i pravi mazohist. Vježbam i trudim se. Nije tajna da sam se podvrgla skalpelima i kiruškim noževima sve u svrhu dobivanja struka,znate onaj mali utor na našem tijelu, koji vas čini ženom. Onaj mali dio koji je godinama bio zatrpan naslagama sala,zadovoljstva i užitaka,kao i naslagama depresije i totalne nezainteresiranosti.Kao da se nije radilo o mom vlastitom tijelu.

U zadnjih 15 godina natukla sam po jedan kilogram godišnje.Neš ti!
Svaka bi žena bila zadovoljna sa jednim kilogramom viška na kraju godine.
E ....ali....to su ti mali kilogrami koji se lipo rasporede i dobro pričvrste za naše masne stanice i ne daju se van.Prilično su lukavi,uvlače se malom brzinom,nenametljivo,raspoređuju se tako da ih ne primjetite odmah.Tek nakon nekoliko godina shvatite da morate kupiti jedan veći konfekcijski broj. No, to vas baš previše ne ljuti...pa to je samo par kilograma viška, pa i dalje kupujete stari konfekcijski broj....jer nema te sile koja nas neće utrpati u stari konfekcijski broj.Tu je i onaj osjećaj da ako nas sve bude stiskalo i gušilo,da čemo manje jesti.Osim što izgledamo kao nabijena kobasica kojoj mesni sastav ispada iz crijeva...tješimo se da nije strašno.
Kako idu godine i naši kilogrami tako svu tu tjesnu odjeću ostavljamo na vješalice kao podsjetnik da moramo ponovo ući u nju,ali je zato zamjenjujemo ugodnim trenirakma koje se šire zajedno sa nama i baš nikada nemamo osjećaj da smo se prejele i da nas nešto stiska oko struka.(bog blagoslovio trenirke).
Ubrzo,mrzimo svu odjeću,mršave prodavačice,odvratna ogledala koja još više šire ili bezobrazno suzuju,mrzimo šopinge i male konfekcijske brojeve.Kupujemo sve što nam se svidi bez da razmišljamo o tome kako izgledamo u tome.Plačemo pred izlozima kad vidimo one lutke na kojima i najveće govno od odjeće,stoji kao da je vrhunski komad.Mrzimo rasprodaje jer samo mršavice profitiraju,jer za nas nema broja.
NEĆU SADA KUPITI,SMRŠAVIT ĆU PA ONDA IDEM U ŠOPING!
Koliko godina tu rečenicu izgovaramo?

I tako šoping nas uglavnom baca u još veću depresiju,u začarani krug očaja i frustracije.Što sve ne radimo kako bi stvorili motivaciju? Motivacija i snažna volja.....zvući jednostavno ali je jako teško.Mi smo kao narkomani ili alkoholičari.
Teško je biti dosljedan bez velike podrške oko sebe.Da li ja imam podršku?
Kakva je ta podrška?
Svi moji ukućani žele da sam zgodna i mršava.Omamljeni često puta kaže kako mi nije žao propuštenih godina u svojoj debljini?
Uf...kako bi se posvađali.....ali je u pravu.Debljina nije lijepa,a česta
uvjeravanja da sam sretna sa sobom je čista jebena LAŽ!
NISAM SRETNA SAMA SA SOBOM! To je istina.
Momentalno sam sretna jer imam struk.Ali to nije dovoljno.Želim svoj izgled.
Danas počimam sa vama,od proteinskog dana.Bit će sranje....već znam ali eto....s vama će biti lakše.Krečem i na ponovno mučenje.
Ovog puta stvarno želim.Moram organizirati kuhinju i namirnice.
Teško je biti domačica i još k tome na dijeti.To je kao da daš narkomanu koji se želi izlječiti,da dila drogu svaki dan,a da je ne takne.
Užas....koji se ne može opisati.Koja agonija! Koliku volju i dosljednost moraš imati?
Neki dan dok sam šetala Splitom,doživjela sam stvarno ružni događaj.Netko tko me prepoznao zaderao se za mnom "Debela".
Prošla sam mrtva hladna,iako ne znam kako sam se suzdržala da se ne okrenem i dobro ga mlatnem torbom.
Došlo mi je da zaplačem od muke i da nikada više ne dođem u Split.
Cijeli dan me to jebalo.
Eto drage moje.....skinut ću se i ja za blog kad dođem na svoje!

Opaljena