PROFESORICA I MAMA

srijeda, 21.11.2007.

Futurizam

Futurizam


Futurizam je pokret nastao početkom 20. st. talijanskog slikarstva i skulpture. Pokrenut je od književnog manifesta kojeg je napisao Fillippo Marinetti. Manifest je izdan u francuskoj novini Le Figaro 1909. On kaže da klasična umjetnost nije niti malo ljepša od automobila i da bi umjetnost trebala slaviti agresivnost brzine i rata. Slikari predvođeni Bocconijem izrađuju tehnički manifest koji prihvaća Marinettijeve ideje u slikarstvu. Bocconi i njegove kolege Balla, Carlo Carra, Gino Severini i Luigi Russolo prikazuju senzaciju pokreta i upotrebljavaju riječ dinamizam kako bi opisali odnos između objekta u pokretu i njegovog okruženja, kao što je jureći automobil na cesti koji ostavlja vibracije koje čine podrhtavanje okolnih građevina.
Sa zadatkom prikazivanja pokreta strojeva i ljudske figure futuristi se služe tehnikama francuskog kubizma. Prelaze u apstrakciju pokušavajući prikazati zvukove građevinskog područja. Boccioni -> "The City Rises" 1910 - 1911.god. Russolo -> "Music" 1911.god.
U drugom manifestu 1912. Boccioni aplicira futurističke doktrine za 3D skulpturu, sugestirajući da bi rad umjetnosti mogao biti pokrenut strojem i da bi rad mogao biti svakodnevni objekt. Njegova ideja koju nije poživio u praksi je kasnije izvedena u kinetičkoj umjetnosti i u kolažu, asamblazu Pabla Picassa i Duchampa. Futurizam gubi utjecaj kada 1915. mnogi od njegovih umjetnika odlaze u rat. Smrt Bocconija 1916. deprimira futuriste. Teorija nalazi ostvarenje u arhitekturi, Antonio Sant' Elia koji dizajnira futuristički grad i tehničke instalacije. Nastojanja futurizma su uklopljena u druge pokrete Art Deco, vorticizam, dadaizam.
Futurizam se pojavio 1909. godine u Italiji. Naziv potice od latinske rijeci “futurum”- buducnost. Futurizam karakterise svestranost. Njegovi pobornici bavili su se politikom, literaturom, slikarstvom,skulpturom, muzikom, arhitekturom, filmom, a izmisljali su i nove umjetnosti (taktilizam-umjetnost buke); htijeli su revolucionirati cak i nacin ishrane (izdali su manifest futuristicke kuhinje), odbacivali su sve prirodno i povijesno sto stavlja covjeka u podredjen plozaj- bolesti, nesrece, smrt, stare institucije i vrijednosti, kao muzeje, biblioteke, stare gradove, koje su sve htjeli potopiti, spaliti, razrusiti. Da bi se covjek oslobodio svih tih ogranicenja, futuristi su trazili da on bude bezosjecajan, nemilosrdan i neustrasiv, i obozavali su nasilje i opasnosti koji ga mogu uciniti takvim.U drustvu je trebao da vlada teror sretnih, a umjetnost ne bi smjela biti drugo no agresija i svirepost. Proglasavali su se primitivcima jedne nove osjecajnosti identificirajuci toliko covjeka i masinu da su govorili kako ih bol covjekov ne zanima vise od boli jedne elektricne svjetiljke. Manifestom su proklamovali ljepotu brzine, smrt vremena i prostora i zivot u apsolutnoj, vjecnoj i svuda prisutnoj brzini. Pjesnik Marineti, vodja italijanskih futurista, napisao je: „ Svijet je obogacen novom ljepotom, ljepotom brzine. Trkacki automobil ljepsi je od Nike Samotracke.“ Izrazavanje dozivljaja brzine dovelo ih je do slicnih rezultata kao i kubiste. Zeleci ne samo prikazati, vec i izraziti pokret, brzinu ‚razbili’ su dvodimenzionalnost povrsine umnozavajuci i prozimajuci planove u kretanju. Time su ukinuli razmak izmedju predmeta i uspostavio se kontinuitet prostora razlicite gustoce. Cilj futurista je bio izraziti dinamiku modernog zivota, brzinu i efikasnost masine, pa su svoju paznju usmjerili na pokret i stvaranje opticke iluzije svjetlosti. Iako je futurizam uglavnom literarni pokret, on se ispoljio i u slikarstvu i skulpturi i dao je nekoliko znacajnih umjetnika, kao sto su Gino Severini, Giacomo Balla i Umberto Boccioni.

Umjetn Umjetnički i književni pravac čiji su predstavnici okrenuti budućnosti (lat. futurum = budućnost) uvjereni da je to njihovo vrijeme i da će se u njemu naj Umjetnički i književni pravac čiji su predstavnici okrenuti budućnosti (lat. futurum = budućnost) uvjereni da je to njihovo vrijeme i da će se u njemu najbolje ostvariti. Javio se skoro istovremeno sa ekspresionizmom i blizak mu je po antitradicijskom stavu, stvaralačkim inovacijama, snazi bunta i volje. Nastao je u Italiji (20. februar, 1909.), snažno se razvio u Rusiji, imao je odjeka u Ukrajini (panfuturisti), Poljskoj (krakovska i varšavska škola), Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj (Ezra Paund), Srbiji (zenitizam). Najizrazitiji su italijanski i ruski futurizam. Zajedničko im je: okrenutost budućnosti, odbacivanje kulturnog nasleđa, optimizam, način nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je suštinska razlika u tome što je italijanski futurizam rusilački, militaristički i nacionalistički, dok je ruski futurizam revolucionaran, naklonjen narodnim masama i demokratizaciji umjetnosti.

Književni osnovu futurizma čini reakcija na sentimentalizam i romantičarski zanos, na sentimentalne i sanjarske junake, na pasivnost i pesimizam tekuće književnosti. On ističe snagu, agresivnost, uživanje, ekstazu, temperament, pustolovinu i muževnost. Junaci su šoferi, piloti i ratnici puni vjere u svoju snagu i ostvarenje svojih ciljeva. Zalažu se za slobodu riječi odbacujuci sintaksu, interpunkciju, veznike, pridjeve, glagolske načine i vremena.

Iako u futurističkim manifestima i djelovanju futurizma ima dosta konfuzije, nedosljednosti, nedorečenosti, praznih i neostvarenih programskih načela, postupaka pozajmljenih od prethodnih škola - futurizam ima i određenih zasluga. Tu su prije svega inovacije u jeziku, oslobađanje stiha, promjene u konfiguraciji stiha i strofe, stepenasti stih, pjesma u prozi. Italijanski futurizam je ostvario znacajne rezultate u likovnim umjetnostima, ali u knjizevnosti nije ostavio ništa u nasleđe osim uticaja na druge pisce van futurističkog kruga: Pirandelovo "groteskno pozorište", "magični realizam" Masima Bontempelija, Ungaretijev slobodni stih. Ruski futurizam je ostvario najbolje rezultate u poeziji svojih najistaknutijih predstavnika Velimira Hlebnikova i Vladimira Majakovskog. Iz futurizma je proistekao ruski formalizam i konstruktivizam, ali i neki evropski pravci kao što su dadaizam, nadrealizan i letrizam. Nije manje značajan uticaj futurizma na inovacije u pozorišnoj i filmskoj umjetnosti - Pirandelo, Majerhold, Ajzenštajn.

Futurizam je književni pravac unutar avangarde.

bolj Manifest futurizma

1. Hoćemo da pevamo o ljubavi prema opasnosti, energiji i užurbanosti.
2. Osnovni elementi naše poetike biće hrabrost, drskost i pobuna.
3. Književnost je do sada veličala zamišljenu nepokretnost, ekstazu i dremež. Mi hoćemo da uzdignemo agresiju, grozničavu nesanicu, usiljeni marš, rizični skok, pljesak i udar pesnice.
4. Objavljujemo da su divote sveta obogaćene novom lepotom: lepotom brzine. Trkački automobil sa haubom ukrašenom velikim cevima nalik na zmije sa eksplozivnim dahom...urlajuće motorno vozilo koje kao da se pokreće vatrom iz mitraljeza lepše je od pobede kod Samotrakija.
5. Hoćemo da pevamo čoveku za volanom, idealnoj osovini cele zemlje, dok ona juri svojom orbitom.
6. Pesnik mora ispuniti sebe toplotom, glamurom i genijalnošću da bi pojačao žar primordijalnih elemenata.
7. Lepota postoji samo u borbi. Nema remek-dela čiji karakter nije agresivan. Poezija mora da predstavlja nasilni obračun sa nepoznatim silama, primoravajući ih da se potčine čoveku.
8. Nalazimo se na krajnjem rtu vekova! Kakva je danas korist od gledanja u prošlost kada moramo otvoriti misteriozne kapke nemogućeg? Vreme i Prostor umrli su juče. Već sada živimo u apsolutnom, jer već smo stvorili večnu, sveprisutnu brzinu.
9. Hoćemo da slavimo rat – jedini lek za svet – militarizam, patriotizam, destruktivne činove anarhista, divne smrtonosne ideje i prezir prema ženama.
10. Hoćemo da uništimo muzeje i biblioteke, da se suprotstavimo moralu, feminizmu i svakom oportunizmu i utilitarističkom kukavičluku.
11. Pevaćemo o velikim gomilama zavedenim radom, zadovoljstvom i pobunom; o raznobojnom i polifonom talasu revolucija u savremenim prestonicama; o noćnim vibracijama arsenala i radionaca obasjanih nasilnim električnim mesecima; o proždrljivim železničkim stanicama koje gutaju purnjajuće zmije; o fabrikama koje su za oblake zakačene nitima dima koji ispuštaju; o mostovima koji su se, poput gimnastičara, pružili preko korita osunčanih reka; o avanturistički nastrojenim parnjačama koje njuškaju horizont; o lokomotivima velikih grudi koje, poput ogromnih čeličnih konja sa visokim dimnjacima umesto uzda, pućkaju po šinama i o klizećem letu aeroplana čiji propeleri zvuče kao lepetanje barjaka i aplauz entuzijastične publike.

Javio se skoro istovremeno sa ekspresionizmom i blizak mu je po antitradicijskom stavu, stvaralačkim inovacijama, snazi bunta i volje. Nastao je u Italiji (20. februar, 1909.), snažno se razvio u Rusiji, imao je odjeka u Ukrajini (panfuturisti), Poljskoj (krakovska i varšavska škola), Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj (Ezra Paund), Srbiji (zenitizam). Najizrazitiji su italijanski i ruski futurizam. Zajedničko im je: okrenutost budućnosti, odbacivanje kulturnog nasleđa, optimizam, način nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je suštinska razlika u tome što je italijanski futurizam rusilački, militaristički i nacionalistički, dok je ruski futurizam revolucionaran, naklonjen narodnim masama i demokratizaciji umjetnosti. ički i književni pravac čiji su predstavnici okrenuti budućnosti (lat. futurum = budućnost) uvjereni da je to njihovo vrijeme i da će se u njemu najbolje ostvariti. Javio se skoro istovremeno sa ekspresionizmom i blizak mu je po antitradicijskom stavu, stvaralačkim inovacijama, snazi bunta i volje. Nastao je u Italiji (20. februar, 1909.), snažno se razvio u Rusiji, imao je odjeka u Ukrajini (panfuturisti), Poljskoj (krakovska i varšavska škola), Mađarskoj, Francuskoj, Engleskoj (Ezra Paund), Srbiji (zenitizam). Najizrazitiji su italijanski i ruski futurizam. Zajedničko im je: okrenutost budućnosti, odbacivanje kulturnog nasleđa, optimizam, način nastupanja (drskost, skandali, prkos, samouvjerenost). Razlikuju se u mnogim pojedinostima, ali je suštinska razlika u tome što je italijanski futurizam rusilački, militaristički i nacionalistički, dok je ruski futurizam revolucionaran, naklonjen narodnim masama i demokratizaciji umjetnosti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum