PROFESORICA I MAMA

petak, 02.11.2007.

književni pojmovi i stilske figure-opet

• TEMA = ono o čemu tekst govori
• MOTIVI = dijelovi teksta koji grade i razrađuju temu (zavičajni, pejzažni, obiteljski, biblijski…
OSJEĆAJI U PJESMI
• A) pozitivni (ljubav, sreća, zadovoljstvo, ponos)
• B) negativni (mržnja, tuga, nemir, zavist, bol)
• UGOĐAJ (veseo, tužan, sjetan…)

PJESNIČKE SLIKE:
• A) VIZUALNE (vid) – zelena trava
• B) AKUSTIČNE (sluh) – cvrkut ptica
• C) OLFAKTIVNE (njuh) – miris cvijeća
• D) GUSTATIVNE (okus) – sladak čaj
• E ) TAKTILNE (opip) – suha glatka daska

STILSKE FIGURE- pjesničke riječi i izrazi
• METAFORA – preneseno značenje
• EPITETI – ukrasni pridjevi
• KONTRAST – suprotnost u značenju
• USPOREDBA - elementi sličnosti
• PERSONIFIKACIJA – oživljavanje neživog
• GRADACIJA – stupnjevanje
• ONOMATOPEJA – oponašanje zvukova

JEZIK I STIL
• ® književni jezik
• ®neknjiževni jezik (dijalektalno pjesništvo)
• LEKSIK – svakodnevne riječi, strane riječi, arhaizmi, lokalizmi…

KOMPOZICIJA (OBLIK) PJESME:
• A) stihična pjesma
• B) strofična pjesma
• STROFA – dvostih, trostih, četverostih … (broj stihova)
• STIH – osmerac, deseterac …(broj slogova)
• RIMA – parna, unakrsna, obgrljena

VRSTE PJESME:
• LIRSKA PJESMA – ljubavna, domoljubna, socijalna, pejzažna, vjerska…
• SONET- pjesma od 2 četverostiha + 2 trostiha
• RELIGIOZNA – (duhovna, vjerska)
LIRSKA PJESMA

KORELACIJA:
• 1. SADRŽAJNA (tema, motivi, vrsta pjesme)
• 2. JEZIČNA (arhaizmi, aorist, imperfekt)
• 3. KOMPOZICIJSKI (grafički izgled pjesme)


STILSKE FIGURE
1. Alegorija
• Preneseno značenje riječi koje se ostvaruju u cijeloj slici, u cijeloj radnji, a ponekad u čitavoj pjesmi ili priči; nastaje kada se metafora /skraćena poredba/ proteže kroz cijelu misao, odnosno kroz sve dijelove izreke; najčešće se njeguje u basni i satiri; alegorijske pjesme i pripovijetke su pisali: Petrarca, Goethe, Hugo., Jedna alegorija u našoj narodnoj književnosti je,
• «Vila gnijezdo ptica lastavica,
vila ga je za devet godina
a jutros ga poče da razvija...»,
odnosno poslije devet godina čekanja da se junak vrati iz ropstva, njegova ljuba se toga jutra udaje.
• Alegorija (grč. drugo govoriti), slikovit način govora, pisanja ili prikazivanja u književnosti i umjetnosti, koji ima drukčiji smisao od onoga koji se neposredno daje; može imati vid složenog i dubokog simbola, personifikacije, proširene metafore, satire itd; u književnosti npr. basne i drugi oblici (Domanović — Stradija), u slikarstvu (Delacroix — Revolucija).
Alegorisati, izražavati se zavijeno, u slikama.
• Način prenesenog izražavanja u kojemu se metaforičko ili preneseno značenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji; katkada i u cijeloj pjesmi. Alegorija pokazuje općenito i pojmovno u pojedinom, npr. ljubav prikazuje u liku Amora, dječaka sa strijelom; pravdu u liku djevojke zavezanih očiju, s vagom i mačem u rukama. Alegoriju se često definira kao produženu metaforu. To znači da alegorija nastaje kada se metafora proteže kroz cijelu misao, tj kroz sve dijelove izreke. Osnovna značajka alegorije, da ne mijenja značenje riječi nego samo predmet pjesničkog stvaranja, vidljivo dolazi do izražaja u basni, koja je u cjelini jedna alegorija.

2 . Gradacija
• Redanje pjesničkih izraza i slika po jačini, odnosno postepeno, od slabijeg ka jačem (uzlazna), ili od jačeg ka slabijem (silazna):
«Cvijeće je ukras bašte,
leptir je ukras cvijeta,
a djeca puna mašte
djeca su ukras svijeta.» (Lj. Ršumović)
• Stilska figura u kojoj se nižu riječi prema težini, značenju i smislu, da bi se osnovni dojam pojačao. Ako se stupnjevanje riječi izvodi uzlazno, do određenog uspona, ili silazno, do određene točke, onda se govori o klimaksu i antiklimaksu.

• Stupnjevanje ili gradacija (lat. gradatio = vrhunac (u retorici)) figura je koja nastaje izborom riječi i misli kojima se postupno pojačava ili slabi početna predodžba. Najveći je stupanj klimaks (grč. klímaks = ljestve), a najmanji antiklimaks.

Primjeri gradacije

• Miroslav Krleža, „Jesenja samoća”
Sve više sam, sve luđe sam,
sve tuđe i sve tužnije,
sve tamnije, sve sramnije,
sve biva ružnije.
Sve hladnije, sve gladnije,
sve ledenije,
samoća prazna, jesenja,
a biva sve jesenije..

3. Epitet
• Da bi se pojedinim riječima ili izrazima odredilo što bliže značenje, uz njih se stavljaju druge riječi, najčešće pridjevi (opisni); epitet još nazivaju i ukrasnim pridjevom:
«Ponio sam iz doline žute
obasjane kasnim suncokretom,
mnoge divne večeri posute
kokicama k o šljivovim cvijetom.»
Epitet
Epitet (grč. µŔą¸µÄż˝, epitheton = nametnut) svaki je atribut, odnosno dodatak imenici koji ju pobliže objašnjava i opisuje. Epiteti su najčešće pridjevi.

Stalni epiteti
Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao ukrasna karakterizacija. Tako će, kod Homera, Ahilej biti brzonog čak i kad sjedi.

• kod starih epova, primjerice, kod Homera:
brzonogi Ahilej, volooka Hera, egidonoša Zeus, sjajnošljemac Hektor, sjajnooka Atena, daljnometni Apolon, silni Agamemnon, ljepoobrazna Briseida, lukav Odisej, vjerna Penelopa

• u usmenoj i narodnoj književnosti, epovima i poemama:
Otoman-paša silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...'

• u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:
okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, drakonske mjere, uvodna riječ, ljudska prava, crkveni miš...

Epiteti u poeziji

• Dobriša Cesarić, „Voćka poslije kiše”
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I blješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana

• Antun Gustav Matoš, „Srodnost”
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.

• Dragutin Tadijanović, „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

4. Kontrast ili antiteza
Oštro izražena protivrječnost; uočljiva suprotnost, očita razlika:
• "Ja bosiljak sijem meni pelen niče."
• "Ovčije runce, a vučje srce".
Antiteza
Antiteza (grč. anti- = protiv, thesis = položaj) stilska je figura koja se zasniva na opreci, odnosno suprotnosti. Dva se suprotna pojma stavljaju jedan uz drugi, da bi se naglasio kontrast.
Posebna su vrsta antiteze slavenska antiteza i oksimoron.

Primjeri antiteze

• Vladimir Nazor, „Dvoji anđeli”
Bučni su anđeli tuge...
Al anđeli radosti šute.

• Dragutin Tadijanović, „Prsten”
Preda mnom, da se ruka moja neće nikada
Rastati od prstena, od prstena od srebra,
S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol

• Evanđelje, Mt, 5, 43-45
Čuli ste da je rečeno: "Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja."
A ja vam kažem: "Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone." (Isus)
5. Metafora
• Kada se jedan predmet nazove imenom drugog predmeta s kojim ima neku sličnost; metofora ili skraćena poredba- kod koga je izostavljen predmet koji se poredi i poredbena kopula – riječ. Naši stari pjesnici nazivali su je inoslovka.
«Sunce je ogroman ognjen cvijet
što svakog dana iznad nas cvjeta!»
• Naziv za stilsku figuru upotrebljavanja riječi u prenesenom ili slikovitom smislu. Metafora je u mnogo čemu stvaranje novoga, izražajnijeg i sadržajnijeg jezika. Zamjena počiva na vezi po slici. Primjer iz narodne pjesme:
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.

Metafora je najvažniji oblik pjesničkog izražavanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uočavanje jednoga sitnog isječka života i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobražen. Metafora osnovno značenje mijenja u figurativno. Lijepu potvrdu nailazimo u haiku pjesmi od tri stiha staroga japanskog pjesnika:
Gle, bilje proljeća,
Trag snova
Bezbrojnih ratnika!
Metafora se gradi na razne načine. Često se spajaju riječi koje su posve suprotne jedna drugoj, da se dobije nova kvaliteta sa snažnijim i sugestivnijim predodžbama. Npr.:
Noć je vani slijepa i gluha
Sunce se pokrilo jednim velom…
(Charles Baudelaire)
Metafora
Metafora (grč. meta = promjena, pherein = nositi; ĽµÄ±ĆżÁ¬ = prijenos) skraćena je poredba, po njoj se ostvaruje prijenos značenja tako da se istakne jedna zajednička značajka iz po njoj iz jednog područja života i svijeta koja se poveže s drugim područjem.
Metafora je semantička preinaka osnovnih značenjskih jedinica koju uzrokuje, odnosno indicira kontekst od njih bitno različit.'' (Ante Stamać)
Metafora u poeziji

• Ivan Gundulić, „Suze sina razmetnoga”
Ah, sad imam pamet hitru,
Sve je, što svijet gleda i dvori,
Na ognju vosak, dim na vitru,
Snijeg na suncu, san o zori,
Trenuće oka, strila iz luka,
Kijem potegne snažna ruka.

• Tin Ujević, „Svetkovina ruža”
Ruže su munje misli, one su u srce strijela,
ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma.
O ruže su kâd nebeski, one su oko vidjela,
i muzika prirode s mirisom jezovitih šuma.

• William Shakespeare, „Kako vam je drago”
Cijeli je svijet pozornica
i svi su muškarci i žene tek glumci:
imaju svoje izlaske i ulaske

Metafora u govoru

Neke su metafore postale frazama koje više i ne primjećujemo. Ako se neka metafora često rabi, govornici je prestaju gledati kao metaforu:
jagodica (prsta) - umanjenica od imenice jagoda
jabučica (Adamova) - umanjenica od imenice jabuka
ogranak (poduzeća) - manja grana koja se odvaja od veće grane
umoran - od glagola umoriti, ubiti

No, metaforički su frazemi česti i u svakodnevnome, kolokvijalnome govoru.
mačji kašalj, Potemkinova sela, mirna Bosna, sezona kiselih krastavaca

Ili pak u oznakama karakternih osobina:
On je lisac. Njihov je predsjednik pravi lav.
•
6. Onomatopeja
• Podražavanje glasova iz prirode: buć, krc, fiju, kao i izrazi vezani za predmete i događaje u njoj: šuma šumori, rijeka žubori:
«Utanjila zvonka česma,
sunčev žar je svijet zaprijeto.
Zlikavčeva bruji pjesma:
Ljeto, ljeto!»
Onomatopeja (grč. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponašanja ili prenošenja zvukova iz prirode u nekom književnome djelu jezičnim sredstvima.

Vrste onomatopeje
To je skupina glasova koja vjerno oponaša neki šum ili zvuk:
• životinjsko glasanje
mijau, vau, muu, kokodak, rok, auu, mee, bee, kukuriku, kva-kva, ga-ga, živ-živ, i-a, kre-kre...
Glasanje i predočivanje šumova i zvukova varira od jezika do jezika. Primjerice, za glasanje psa u hrvatskome jeziku imamo vau-vau, u engleskome je to woof woof, u francuskome ouah ouah, u grčkome gav gav, u talijanskome bau bau, u japanskome wan wan, a u turskome hauv hauv.
Od glasanja životinja izvode se i glagoli:
mijaukati, ćurlikati, cijukati, živkati, mukati, kreketati...

• zvukovi iz okoline
bum, bla-bla, tras, fuć, bong, hop, tup, kuc, pljas, heh, brrrm, fiju

• stripovi
Onomatopeja je posebno česta u stripovima gdje se u oblačićima prikazuju zvukovi kako bi se riječima dočarali zvukovi iz izvanjezične zbilje, posebice zvukovi udaraca (bum, bang, pljas, tras, pljus).

• nazivi
Primjerice, etnici Barbara nazvani su zbog onomatopeje. Grčka je riječ ˛¬Á˛±ÁżÂ označavala nekoga tko nije Grk, a zapravo je oponašala nerazumljivi govor - bar-bar.

Primjeri onomatopeje

• I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče (Vladimir Nazor)
• Krcnu kolac nekoliko puta / Zviznu pala nekoliko puta (Ivan Mažuranić)
• Kiša sitno sipi, sipi i rominja (Antun Gustav Matoš)
• Kiša rominja, / glogolji, /žamori; / kiša jadikuje; / mijenja pravac, / vraća se, / bugari, / i opet sipi i sipi (Tin Ujević)
• Zvončeki složno si cinkaju (Dragutin Domjanić)
• Sve do sunca već se penje / Kukurikukuj! (Antun Gustav Matoš)
• Zuji, zveči, zvoni, zvuči, / Šumi, grmi, tutnji, huči (Petar Preradović)

7. Personifikacija
Pridavanje ljudskih osobina stvarima i predmetima:
«Jutros je brezi radosnu vijest
šapnuo brijest,
breza jasici, jasika kosu,
kod djetliću,
a o kliktanjem doziva Miću:
Jutros je ljepši postao svijet
Za jedan cvijet!»
Personifikacija
Personifikacija je figura u kojoj se neživim predmetima pridaju osobine živih bića. Može značiti i davanje ljudskih osobina prirodnim pojavama, stvarima, životinjama ili biljkama, ali je to značenjem bliže antropomorfizaciji.

Primjeri personifikacije

• Dragutin Domjanić, „Bele rože”
Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa još s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.
V odprti oblok je dišalo jutro,
A pod oblokom naš vrtek je mali
Budit se počel, i on si je dremal
V mirnoj toj noći, dok vsi smo mi spali.

• Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče”
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri, kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

• Antun Gustav Matoš, „Utjeha kose”
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

• Dobriša Cesarić, „Jesen”
Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirana jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

• Vladimir Vidrić, „Pejzaž II”
Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.

8.Poredbe
Kada se predmeti i pojave uspoređuju sa sličnim, odnosno poznatim predmetima i pojavama; sastoji se iz tri dijela: predmeta koji se uspoređuje i, poredbene kupole – riječi i predmeta s kojim se uspoređuje:
«Moja zemlja propasti neće
iz smrti za slobodu, sloboda uvijek niče,
kao što iz cvijetnog sjemena mora nići cvijeće,
i kao što se iz gnijezda uvijek izleže ptiče!»
Poredba
Poredba ili komparacija (lat. comparatio = uspoređivanje) figura je koja nastaje uspoređivanjem pojmova na temelju sličnosti. Zbog toga se ponekad smatra podvrstom metafore. Najčešće se, u hrvatskome jeziku ostvaruje pomoću riječi kao i poput.

Primjeri poredbe

Usporedbe u svakodnevnome govoru:
vrijedan kao mrav, prljav kao prase, brz kao zec, lijepa poput cvijeta, malen kao miš...

Poredba u prozi (Ivana Brlić-Mažuranić, „Čudnovate zgode šegrta Hlapića”)
Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce.


Poredba u poeziji
• Josip Pupačić, „Zaljubljen u ljubav”
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.

• Dragutin Domjanić, „Bele rože”
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.

• Antun Gustav Matoš, „Serenada”
Ja te volim, jer si ti fantasta
Ko žuta Luna i stara gitara,
Ko slatka nježnost slavujeve pjesme
Što majsko veče bojom tuge šara.

• Tin Ujević, „Produženi svijet”
Java je, jošte jednom, preobražena snima
kao da ide u susret najdubljim jesenima,
ko da će Isukrste da sa raspela snima,
kao da priroda sprema posljednji krevet - svima.

9. Simbol
Riječ ili skup riječi koje označavaju konkretan predmet upućuje na određeni apstraktni pojam; davanje konkretnom predmetu šire značenje; hrast – dugovječnost, stijena – postojanost, golub sa maslinovom grančicom – mir; naročito je njegovana u vrijeme romantizma (književni i umjetnički pokret u Evropi koji je trajao u prvoj polovini devetnaestog vijeka):
• Simbol je svaki fenomen kojemu je društveno ili kulturalno pripisano neko značenje. To je riječ ili izraz proširenog značenja. Primjer: srce- prije samo ljudski organ, a sada i simbol ljubavi. Simbol je mehanizam komunikacije kojeg koriste samo ljudi.
10. Slavenska antiteza
Ovom stilskom figurom – pjesničkom slikom počinju naše narodne pjesme: i lirsko-epska pjesma "Hasanaginica". Prvo se navode određene teze:
«Šta se bijeli u gori zelenoj?
Al je snijeg, al su labudovi?
Da je snijeg već bi okopnio,
Labudovi već bi poletjeli.»
Narodni pjevač, zatim, odbacuje jednu po jednu pretpostavku (tezu):
"Nit je snijeg, nit su labudovi...",
i iznosi protivnu tvrdnju, antitezu – bijeli se šator age Hasan-age.
Kako neke pjesme i drugih slavenskih naroda počinju sličnim poredjenjem, otuda i ovo ime: slavenska antiteza.
Slavenska antiteza
Slavenska antiteza posebna je vrsta antiteze koja se često pojavljuje u hrvatskom i općenito južnoslavenskom usmenom pjesništvu. Sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora.

Primjer slavenske antiteze
• Asanaginica
Što se bijeli u gori zelenoj?
Al su snijezi, al su labutove?
Da su snijezi, već bi okopnuli,
labutove već bi poletjeli.
Nisu snijezi, nit su labutove,
nego šator age Asan-age.
•
11. Hiperbola
Preuveličavanje u pjevanju, pisanju i kazivanju kako bi se postigla slikovitost i emocionalnost:
«Tužno zrikavci zriču,
čuje se do oblaka;
plaču nad grobovima
mrtvih, dragih junaka,
čuje se do oblaka»
Hiperbola
Hiperbola (grč. QŔµÁ˛ż»· = preuveličavanje; hyper- = pre-, ballein = baciti) figura je preuveličavanja radi naglašavanja nekog emocionalnog stava.
Primjeri hiperbole

Hiperbola u svakodnevnome govoru:
Rekao sam ti milijun puta da to ne činiš!
Umrla sam od smijeha!
To je najgluplja stvar koju sam čuo.
Isplakala je more suza.
Gotov sam za sekundu!
Smrtno mi je dosadno.

Hiperbola u poeziji]

• Tin Ujević, „Notturno”
Umrijet ću noćas od ljepote.
• Antun Gustav Matoš, „Živa smrt”
Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao,
O, umre, mi, umre moje srce, ljudi!
•
12. Metonimija (zamjena imena)
Na primjer "Sijeda kosa" ne označava samo predmet ili pojavu na koju se odnosi već podrazumjeva i pojam "starosti" s kojim je u logičkoj vezi.
Metonimija
Metonimija (grč. meta = promjena, -numia = sufiks za figure, izveden od onoma = ime; metônumia = promjena imena) uporaba je riječi u prenesenom značenju, ali se značenje ne prenosi po sličnosti kao kod metafore, nego prema određenim stvarnim odnosima, dodirivanju ili povezanosti u prostoru ili vremenu, odnosno, prema logičkoj vezi.
Primjeri metonimije

• Čitam Krležu. (čitam Krležino djelo.)
• Cijela je Hrvatska na nogama! (većina Hrvata prati neki događaj)
• On mi je okrenuo leđa. (okrenuo se)
• Popio je čašicu previše. (piće, a ne čašu)
• On je već sijede kose. (već je ostario)

13.Eufemizam
Eufemizam (grč. euphemos = dobar govor; eu = dobar, pheme = govor) figura je kojom se neki izraz zamjenjuje drugim, ali u blažem obliku, zbog bontona, društvenih, religioznih i drugih razloga.

Primjeri eufemizma

U svakodnevnome govoru:
• Malo je veseo. (pijan je)
• Uvijek obilazi istinu. (laže)

Posebno su česti eufemizmi za smrt:
• On nas je zauvijek napustio.
• Otišao je na vječna lovišta.
• Otišao je na onaj svijet.
• Izdahnuo je.
• Usnuo je vječan san.
• Otišao je na bolje mjesto.
• Više ga nema.

Eufemizmi u poeziji

• Dobriša Cesarić, „Balada iz predgrađa”
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više...

• Ivo Andrić, „Jadni nemir”
Ipak ima izvjestan red, neki:
jest bijedno živjeti i trudno
čovjeku na ovoj zemlji,
al konačno dođe svakom njegovo
dobro popodne,
Disfemizam
Disfemizam (grč. dys = ne, pheme = govor) ili kakofemizam (grč. kakós = loš) namjerno je korištenje ružnijeg, oštrijeg izraza ili riječi umjesto normalnog ili eufemizma.
• On je hrana crvima. (umjesto nekog od navedenih eufemizama ili neutralne obavijesti o smrti)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum