PROFESORICA I MAMA

utorak, 23.10.2007.

Vladimir Vidrić-Pjesme

Bilješka o piscu
Vidrić, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski pravnik. Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo značajan i izrazit pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najviše o prošlosti: nižu se slike iz antičkog života Egipćana, Židova, Grka, Rimljana, i iz španjolske prošlosti, prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su slike pejzaža. Ali tu se kriju obilježja Vidrićeva stava: na taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije. Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, teški problem hrvateke emigracije, klasne napetosti u društvu. Najsnažnije se dojmlju u njegovoj poeziji slike prirode i pekzaža, ugođaji životne radosti, dionizijski zanosi za ljeotu, vino, užitak.
Vidrićeva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah dobila svoje priznanje.



Pjesme

Vladimir Vidrić se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja kao pjesnik s izuzetnim osjećajem za boju. Neka pritajna bol i čežnja za idealnim doživljajem ljepote osnovna je karakteristika ovog našeg vrhunskog pjesnika
U Vidrićevim pjesmama dolazi do izražaja nov , moderan senzibilitet, a element subjektivnog nameće se na prvo mjesto, zamjenivći tako dotadašnje lirsko stvaralaštvo koje je bilo programatske prirode, obilno zasićeno folklornim elementima i uglavnom svedeno na dvije, tri teme od kojih je najznačajnija bila rodoljubljle.
Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet služe Vidriću kao okvir za izražavanje subjektivnih stanja i osjćenja Vidrić je u svojim pjesmama obsjednut pesimizmom, nostalgijom, čunnosću i svim formama ljubavi, otkriva muzikalnu vrijednost riječi, usavršava stih, osvježava metaforiku.
Tematiku Vidrićeve poezije čine aktualni prblemi njegova vremena, a zanimljivo je da bilo koji problem iznio, uvijek njime izražava svoju ličnost.
Česta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi lišeni slobode i ljudskog ponosa.
-------------------------------------------------------------------------------------

“ Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljude i žene
I lamaju ruke i nijemo plaču
A kose im lete raspletene.

Stištu prsti i grče ruke,
Okovane pružaju k nebosklonu,
Sa tala se dižu i kažu i kažu,
Gdje sunce tone na stranu onu. “
( Roblje )
-------------------------------------------------
Vidrić je također pjevao o ljudskim odnosima.
-------------------------------------------------
“Da, svetac je halje skupio,
I poao je uza stube,
I nije se ni osvrnuo
Na jecaj zemaljske ljube.
Al se anđel ganuo
i rekao: -“Prečasni, stani,
I koji su mnogo ljubili,
I oni su Bogu zvani” “
( Gonzaga )
-------------------------------------------------
U pjesmi “Mrtvac” javlja se Vidrić pesimist, svjestan nemoći nemoći čovjeka prema zakonima prirode.
-------------------------------------------------
“ Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrunjava.”
( Mrtvac )
-------------------------------------------------
Zbog spoznaje eda je čovjek nemoćan, u njegovim pjesmama stalno je prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se ipak osjeća.
Vidrićeva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati za svojom domovinom dok hladi bezbrižnu gospodaricu,
-------------------------------------------------
“A kad bi se našla dobra duša,
Da i roba pita i sasluša,
Taj bi rekao:” Od tuge pogibam,
Moje srce leti k libijskim kolibam” ”
( Pomona )
-------------------------------------------------
ili da je to bola koja nočas zbližavapatricija i roba u pjesmi “ Ex Pannonia”.
-------------------------------------------------
“A kad se on sagnu k robu
I nemoćno poče da gleda
“Idimo!” šanu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kažem,
Kosnu se suza njina:
“ Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krčag niva.” “
( Ex Pannonia )
-------------------------------------------------
Vidrićevo glavno izražajno sredstvo je slika. Imao je istančan osjećaj za boje. Vidrić je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejzaž.
-------------------------------------------------
“A svitaše jutro. rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepeti
Jasika širokog lista”
( Jutro )
--------------------------------------------------
“Zvijezde se roje visoko
I dasi će sad da krenu,
U zrku se kupa mjesec
I sipa svijetli i sjenu.
A krasna se žena budi
I grud joj otajno diše
I svilne vjeđe obara
I noć je i - biva tiše. “
( Notturno )
-------------------------------------------------
Najznačajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu Pejzaž I i Pejzaž II, u kojima je on prikazao stvaran život.
U Pejzažu I sve vrvi od života.
-------------------------------------------------
“ U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.”
( Pejzaž I )
-------------------------------------------------
Dok pjesnik U Pejzažu I upotrebljava glagole kako bi što vjernije opisao krajolik u Pejsažu II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju.
-------------------------------------------------

“Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivao
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebu plivao.

I kad sam otvorio prozor...”
( Pejzaž II )
-------------------------------------------------
Vidrićev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme novi. Budući da je svoje pjesme deklamirao morao ih je što više skratiti, svesti jezični izražaj na najmanju moguću mjeru. Vizualnost bila je jedna od najvećih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni čudno da mu je slika bila glavno izražajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidrić daje samo impresionističke sličice.
-------------------------------------------------
“ Plahe su sjene došle iz tame
I plesat stale u zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke Nymphe
S bijelimi vjenci na glavi... “
( Jutro )
-------------------------------------------------
“ I vjenčav se lišćem vinjage bujne
Buku podižu divlju.
Kucaju srca. S ljpkog se gaja
Bijele nimpfe ozivlju.”
( Pompejanska sličica )
-------------------------------------------------
U drugim pak pjesmama Vidrić pravi doživljaj potisće u pozadinu i u prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj događaj.
-------------------------------------------------
“ U omrkom parku jablani
Bunar okružuju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni - šume i tuguju
Gordi i neveseli.
( Kipovi )
-------------------------------------------------
“Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je žar
I pada u noć i u ocean.
( Grijeh )
-------------------------------------------------
Posljednji način pjesnikova slikovna izražavanja, koji je vjerovatno i njabolji je taj u kojemu sama misao obuhvaća sliku, slikovna i misaona komponenta združeni su u jedno.
-------------------------------------------------
“ S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj žrtve utrnute
Oboreni starac spava”
( Mrtvac )
-------------------------------------------------
Vidrić se pred kraj svoga života razbolio i završio je u ludnici što je ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvaralaštvu. U njegovim pjesmama počinju se javljati demoni i sablasti, a događaji bivahu zahvaćeni površno bez neka opipljiva sadržaja. Pjesnik je za vrijeme svoje bolesti naslućivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim pjesmama.
-------------------------------------------------
Adieu

O moja je leđa lagano
Krcnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
moje je vjeđe prekrila
Os sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suza utrla
Što mi sa zjena pada.
-Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
( Adieu )
-------------------------------------------------

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum