PROFESORICA I MAMA

nedjelja, 17.06.2007.

maturalna pitanja 1

01 Lirika (karakteristike)
- Književni rod
- Naziv je dobila prema starogrčkom instrumentu lira (lyra).
- Povezanost između glazbe i lirike
- Subjektivnost i osjećajnost
- Nema opisivanja
- Kratka i naizgled jednostavna
- Klasificira se prema tematici na: ljubavnu, domoljubnu, refleksivnu, pejzažnu, religioznu, socijalnu i intimnu liriku.
- Strukturu lirske pjesme sačinjavaju: tema, motivi, jezik, ritmička organizacija (izbor dužine stiha, ritam, rima i sl.).

02 Versifikacija
- Znanost o stihu
- Nastala u antičkoj Grčkoj (kvantitativna)
- Danas poznajemo 3 versifikacijska sustava:
o Kvantitativna versifikacija:
§ Nastala u antičkoj Grčkoj
§ Temelji se na izmjeni dugih i kratkih slogova poredanih u stope
§ Dugi slog se bilježi znakom “-“ (arza), a kratki slog znakom “U“ (teza)
§ Stope:
• Trohej: - U (arza pa teza)
• Jamb: U - (teza pa arza)
• Daktil: - U U (arza pa 2 teze)
• Spondej: - - (dvije arze)
• Stope su obrasci dugih i kratkih slogova
• Stope se slažu u stihove i stihovi nose naziv prema broju stopa
§ Stihovi:
• Heksametar (Ilijada, Odiseja, Eneida) (6 stopa)
• Pentametar (5 stopa)
• Elegijski distih (spoj heksametra i pentametra)
• Alkejska strofa (dobila naziv prema pjesniku Alkeju)
• Safička strofa (dobila naziv po pjesnikinji Sapfi )
o Silabička versifikacija:
• Temelji se na broju slogova u stihu
• Stihovi: Osmerac, deseterac, dvanaesterac, ...
o Akcenatska versifikacija:
• Zasniva se na broju naglašenih slogova u stihu, pa stihovi ne moraju biti iste dužine.

03 Tradicionalni lirski oblici
- Nastaju u samim začetcima lirike (naslijedili smo ih iz antičke tradicije)
- Himna:
o Najsvečanija pjesma
o Prvobitno upućeno bogovima, a danas nacionalni simbol
o Ima uzvišen ton i polagani ritam
- Oda:
o Svečana pjesma
o Napisana u slavu neke osobe ili pojave
o Poznata hrvatska oda: „Rodu o jeziku“
- Elegija:
o U antici to je bio naziv za svaku pjesmu pisanu elegijskim distihom (heksametar + pentametar), a danas označava pjesmu sjetnog sadržaja koja označava žaljenje za nečim.
o Elegije su pisali hrvatski latinisti: Juraj Šišgorić i Ivan Česmički, a u novijoj književnosti Franjo Ciraki.
- Ditiramb:
o Prvobitno posvećena bogu Dionizu
o Zanosna pjesma koja slavi život i prirodu (npr. „Cvrčak“ V. Nazora)
- Epigram:
o Kratka lirska forma
o Obično duhovita i satirična
o Popularna u vrijeme humanizma

- Epitaf:
o Kratka misaona forma
o Česte teme: čovjekova sudbina, prolaznost i sl.



07 Karakteristični stihovi hrvatske književnosti
- Deseterac:
o Najstariji stih hrvatske usmene književnosti
o 10 slogova
o Lirski deseterac ima cezuru iza 5. sloga (stanku), njime su obično kazivane ljubavne pjesme
o Epski deseterac ima cezuru iza 4. sloga, njime su obično kazivane epske junačke pjesme (Hasanaginica)
- Dvanaesterac:
o 12 slogova
o Cezura iza 6. sloga
o Čest je u renesansnoj lirici kada se obično vezivao u dvostruko rimovane distihe (rimuju se slogovi iza cezure i slogovi na kraju stiha; Judita, M. Marulić)
- Stih bugarštice:
o Nema točno određen broj slogova (15-17)
o Koristi se u narodnim pjesmama bugaršticama (bugariti - tužno pjevati, tužiti)
o Ritam je polagan
o Poznata je bugarštica „O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu“; Petar Hektorović u djelu „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ (on je to samo zapisao, to je narodna pjesma)

08 Strofe
- Veće cjeline u koje su povezani stihovi
- Tercina:
o 3 stiha
o Popularizirao ju je Dante Alighieri u svom djelu „Božanstvena komedija“
- Katrena:
o 4 stiha
o Obično rimovani, a rima može biti različita:
§ Parana: aabb
§ Ukrštena: abab
§ Obgrljena: abba
- Sonet:
o Najzahtjevnija lirska forma
o Talijanska riječ: snonare – zvučati, zvoniti (jer mora ostvariti sklad značenja i zvučanja)
o Dvije vrste soneta:
§ Petrarkin ili talijanski sonet: 2 katrena i 2 tercine. Gdje su katreni međusobno povezane rimom (npr. abba, abba), a u tercine se ne prenosi rima iz katrena već one imaju zasebnu rimu (abba, abba, ccd, ccd).
§ Shakespeareov ili elizabetinski sonet: 3 katrena i 1 distih. Rima se ne prenosi iz jednog katrena u drugi (abab, cdcd, efef, gg).
o Sonet je popularizirao F. Petrarca u svom kanconijeru (14. st.)
o A. G. Matoš – hrvatski majstor soneta

09 Figure dikcije
- Figure su stilska sredstva, tj. utvrđeni načini izražavanja koji se mogu izdvojiti i označiti jer odstupaju od uobičajenog načina govora. Dijelimo ih na:
o Figure dikcije
o Figure riječi ili tropi
o Figure konstrukcije
o Figure misli
- Asonanca – ponavljanje samoglasnika u stihu ili strofi čime se ostvaruje osobita zvučnost
- Aliteracija – ponavljanje suglasnika u stihu ili strofi čime se ostvaruju posebni zvučni efekti
- Anafora – ponavljanjem istih riječi na početku nekoliko uzastopnih stihova
- Epifora – Ponavljanje istih riječi na kraju nekoliko uzastopnih stihova

10 Figure riječi ili tropi
- Sve figure riječi nastaju promjenom osnovnog značenja
- Metafora – figura prenesenog značenja, a mnogi je opisuju kao skraćenu poredbu u kojoj se ne kazuje što se sa čime uspoređuje nego se samo iskazuje drugi član poredbe.
npr. „Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?“ A. B. Šimić
- Personifikacija – figura u kojoj se stvarima i pojavama daju ljudske osobine.
npr. „Livade su me voljele...“ J. Pupačić
- Alegorija – može se shvatiti kao produžena metafora, tj. preneseni smisao koji se proteže na cijelo djelo. Na alegoriji se zasniva čitava jedna književna vrsta - basna.

11 Figure konstrukcije
- One nastaju osobitim rasporedom riječi u rečenici ili stihu. Nazivaju još i sintaktičke figure.
- Retoričko pitanje – pitanje koje se ne postavlja da bi se na njega dobio odgovor. Služe da svojim upitnim oblikom naglase neki osjećajni stav.
npr. „I, da li bih imao dosta snage u svom glasu kada bi
pred tobom branio svoj svijet?“ N. Šop - „Isus čita novine“
- Asindeton – nastaje nizanjem riječi bez gramatičkog povezivanja
npr. „Topovi, bombe, džamije, torpeda, sistemi suhi, kumiri od mjedi,
plemići lažni – carski svodnici, mračnjaci tusti, vragu svodnici.“ A. G. Matoš

12 Figure misli
- Antiteza – zasniva se na opreci, tj. suprotnosti. Na oprekama se zasniva čitav jezični sustav jer upravo uzajamnim odnosom suprotstavljanja pojedine riječi dobivaju određena značenja. Sažetim antitezama obiluju poslovice.
npr. „Sit gladnom ne vjeruje“
„Tijesan mi bijaše vijek a velebna bijaše mi duša“ J. P. Kamov
- U našim narodnim pjesmama postoji vrsta antiteze koja se zove slavenska antiteza, a sastoji se od pitanja, odgovora, negacije odgovora i na kraju pravog odgovora na pitanje (početak Hasanaginice).
- Gradacija – figura stupnjevanja. Ona niže pojmove od slabijih ka jačima i tada je nazivamo klimaks, a ako niže pojmove od jačih prema slabijima nazivamo je antiklimaks.
npr. „Nađite me, vežite me, spalite moje sjećanje...“ J. Vrkljan
- Oksimoron – posebna vrsta antiteze u kojem se spajaju imenica i pridjev njoj suprotan značenjem. Npr. „stara mladost“, „zimsko ljetovanje“, „bučna tišina“.

13 Epika
- Pripovjedački književni rod
- Objektivnost i širina pripovijedanja
- Epika opisuje i pripovijeda o događajima i likovima
- 3 elementa strukture epike:
1. Pripovjedač – sveznajući, autorski, u 1.licu, u 3.licu, skriveni...
2. Likovi
3. Događaji
- Pripovijedanje može teći kronološkim slijedom ili retrogradno
- Širina epskog pripovijedanja traži sredstva usporavanja radnje ili sredstva retardacije, to su: digresije, epizode, ponavljanja.
- Epika se dijeli na:
o Epiku u stihu (ep, epska pjesma, …)
o Epiku u prozi (roman, novela, …)

14 Lirsko-epske vrste
- Balada, romanca, poema. Balada i romanca mogu pripadati usmenoj narodnoj književnosti, a poema je uvijek umjetničko djelo.
- Ove vrste su lirsko-epske jer imaju epsko pripovijedanje, likove, događaje, a lirsku osjećajnost.
- Balada obično govori o tragičnim događajima i tužnog je tona, a romanca ne završava tragično, iako obično tematizira neki sukob (npr. Hasanaginica).
- Romanca – španjolska narodna vrsta (Lorca)
- Poema – javlja se u baroku („Suze sina razmetnoga“ I. Gundulić; „Jama“ I. G. Kovačić)


15 Drama
- grč. Drahma – radnja
- 3. književni rod, namijenjen prikazivanju na pozornici.
- Zasniva se na nekom sukobu i prikazuje radnju koja traje od početka preko zapleta do vrhunca i preokreta do raspleta, to se zove jedinstvo radnje u drami. Postoje još jedinstvo mjesta i vremena.
- Drama je pisana u dijalozima i monolozima, podijeljena je po ulogama (likovima), a sadrži i didaskalije, tj. upute glumcima i redatelju.
- Kao rod dijeli se na 3 vrste: tragediju, komediju i dramu u užem smislu.

16 Postanak i razvoj tragedije
- Prema tradiciji tragedija je nastala u 6. st. pr. Kr., a njenim osnivačem smatra se Tespis.
- Razvila se iz obreda bogu Dionizu kada se korovođa odvojio od kora i s njim uspostavio dijalog.
- Naziv je dobila prema grč. riječima „tragos“ - jarac i „ode“ – pjesma, jer su članovi kora bili odjeveni u jareće kože.
- Tragediju obilježava: tragični junak, tragična krivnja, tragični završetak i uzvišeni stil.
- Tragediju su unaprijedili i razvili Eshil, Sofoklo i Euripid koji su proširili radnju i dodali više glumaca.
- Zlatno doba tragedije je bilo 5. i 4. st. pr. Kr. kada su djelovali dramski pisci Eshil, Sofoklo i Euripid.

17 Postanak i razvoj komedije
- Razvila se iz veselih pučkih ophoda
- Temeljna njena značajka je humor i smiješno
- Njeni likovi su redovito obični ljudi, pučani i seljaci
- Stil nije uzvišen već dapače ponekad grub.
- Najznačajniji antički pisac komedija je Plaut:“Škrtac“ („Aulularija“).
- Komedije se mogu podijeliti na:
o Komedije karaktera – koje ismijavaju neke karakterne mane i nedostatke
o Komedija intrige – zasnovana na zapletu proizašlom iz nesporazuma
o Komedija situacije – humor gradi na temelju neočekivanih i ne predviđenih situacija u koje se likovi dovode tijekom radnje
o Komedija konverzacije – zasniva se na duhovitim razgovorima
o Komedija dell arte – zasnovana na improvizaciji (srednji vijek)
o Komedija erudita – učena komedija (srednji vijek)
- Pisci komedija
o U renesansi – M. Držić, W. Shakespeare
o U klasicizmu – Moliere

18 Diskurzivni rod (književni oblici)
- U njima se isprepleće znanstveno i umjetničko.
- Najpoznatiji je esej (ogled), čiji je osnivač Michel de Montaigne (16.st.).
- U eseju se obrađuje različita tematika često iz područja kulture, umjetnosti i znanosti ali te se teme oblikuju na umjetnički način.
- Pod diskurzivne rodove također još spadaju: putopis, biografija (životopis), autobiografija, memoari (sjećanja) te također i publicističke vrste kao reportaža i feljton.



20 Antička grčka književnost (po razdobljima)
- Započinje s Homerom otprilike 9. ili 8. st. pr. Kr.
- Traje do 529.god (kad je car Justinijan zatvorio posljednju filozofsku školu u Ateni)
- Dijeli se na 4 razdoblja:
o Pretklasično ili Arhajsko
§ Traje do kraja 6. st. pr. Kr.
§ U tom razdoblju razvile su se epika i lirika a osobito monodijska lirika
§ Najvažniji predstavnik epike je Homer
§ Najvažniji predstavnici lirike su: Alkej, Sapfa i Anakreont
§ U 6. st. pr. Kr. živio je Ezop, otac basne
o Klasično
§ Traje kroz 5. i 4. st. pr. Kr.
§ Središte kulture je Atena (Periklovo doba)
§ U književnosti se najviše razvija drama zbog dramskih natjecanja u vrijeme svetkovina (Dionizija)
§ Najveći dramski pisci tog razdoblja su: Eshil, Sofoklo, Euripid (tragičari) i Aristofan (komediograf)
§ Razvija se i filozofija (Heraklit, Sokrat, Plaut, Aristotel...)
o Helenističko
§ Traje od početka 3. st. pr. Kr. do 30. god. pr. Kr.
§ U ovo vrijeme središte kulture je Aleksandrija (aleksandrijska biblioteka izgorjela 47. pr. Kr. za vrijeme građanskog rata između Cezara i Ptolomeja)
§ Najvažniji književnici: Kalimah (pisac elegije); Teokrit (tvorac idila); Apolonije (napisao najveći ep ovog razdoblja: „Zgode Argonauta“)
o Rimsko razdoblje
§ Traje od 30. god. pr. Kr. do 529.
§ Rim osvaja helenističke države, kulturni život u provincijama se slabo razvija pa umjetnici odlaze iz Grčke u Rim.
§ Razvija se proza (pojava romana)
§ Pisci su: Harifon, Longo, Heliodor (pisali su ljubavne romane)

21 Homer i Homersko pitanje
- Homersko pitanje odnosi se na dvojbe nastale u 18. st. glede toga da li je Homer uopće postojao i da li je on tvorac epova Ilijade i Odiseje.
- Istraživači se dijele na pluraliste i analitičare, te unitariste:
o Pluralisti i analitičari vjeruju da su pojedine dijelove tih epova složili različiti pjesnici.
o Unitaristi vjeruju da su epovi djelo jednog stvaraoca.
- Po predaji Homer je bio slijep i pjevač, rodom najvjerojatnije iz Smirne, a povjesničar Herodot smješta ga u razdoblje od 900. – 700. god. pr. Kr.



24 Sapfa (melika, safička strofa)
- Rođena u Erezu na otoku Lezbu
- Živjela u gradu Mikeni
- Osnovala školu za djevojke „Thiasos“
- Na eolskim otocima kojima pripada i Lezb u 7. i 6. st. pr. Kr. razvila se tzv. monodijska lirika, koja se pjevala uz pratnju glazbenog instrumenta
- Subjektivna lirika ljubavne, svadbene, počasne, gozbene i političke tematike
- Razvoju te kulture pridonijele su uređene gospodarske i društvene prilike, te veća sloboda i obrazovanost žena
- Safička strofa:
o Prevedena na silabičku versifikaciju se ustalila u obliku katrena od 3 jedanaesterca i jednog peterca
o Bila je vrlo popularna u srednjovjekovnom, latinskom i crkvenom pjesništvu


27 Plaut (Tit Makcije Plaut 254. – 184. pr. Kr.)
- Pripisivalo mu se više od 100 komedija ali autorstvo je potvrđeno za 21.
- Najpoznatije: „Škrtac“ (Aulularija, Komedija o lončiću) i „Hvalisavi vojnik“
- To su komedije karaktera, obrađuju scene iz porodičnog života običnog puka, vješto vođene intrige, živih dijaloga i sočnog narodnog govora. Presudnu ulogu često igra rob.
- U Plautovim komedijama ima elemenata grube komike, plesnih i glazbenih elemenata, prilagođenih ukusu rimske publike.
- Komedija „Škrtac“ govori o starcu Euklionu koji je u svom ognjištu pronašao žaru sa zlatom i sada se muči jer strahuje da mu ga tko ne ukrade, a odviše je škrt da bi potrošio i novčić. Starac ima kćer i pristaje je udati za starog susjeda koji ne traži miraz, ali susjed ima nećaka koji je već ljubavnik starčeve kćeri. U pripremama za pir zlato bude ukradeno (ukrao ga je rob koji je htio kupiti svoju slobodu). Škrtac je izbezumljen, a stari susjed odrekao se djevojke u korist nećaka. Mladić dolazi prositi djevojku i tu nastupa situacija „qui pro quo“ (tko o čemu). Komedija ostaje ne dovršena ali naznake su radnje da je zlato vraćeno, mladić je dobio djevojku, a rob svoju slobodu.
- Ova komedija je utjecala na M. Držića prema kojoj je napisao svoju komediju „Skup“, a i na Molierea koji ju je obradio u svojoj komediji „Škrtac“.



30 Srednjovjekovni epovi
- Srednjovjekovna epika na narodnim jezicima nastaje od 9. – 13. st. oslobođena antičkih uzora.
- Stvaraju se narodni stihovi.
- Teme su junačke, glavni junaci pripadaju legendarnoj prošlosti i bitni su za uspostavljanje nacionalnog identiteta.
- Oni pronose moralna načela viteškog sloja feudalnog svijeta
- Najstariji je „Beowulf“ – staroengleski spjev iz 8. st.
- Zatim „Pjesan o Rolandu“ – francuski ep iz 12. st.
o Roland je nećak Karla Velikog koji pogiba u Pirinejima braneći odstupnicu napadnut od Saracena. Predaja ga je pretvorila u idealnog viteza bez mane i straha.
- „Pjesan o Cidu“ – španjolski ep iz 12.st.
o Cid je španjolski nacionalni junak iz borbi protiv maura koji su mu i dali ime „El Cid“ što znači gospodar.
- „Kalevala“ – finski ep iz 12.st.
o Tema mu je borba Finaca s Laponcima, a obrađuje fantastične motive i pretkršćanska vjerovanja finskog naroda.
- „Pjesma o Nibelunzima“
o Pjesma obrađuje temu vezanu uz germansko pleme Burgunda od čega prvi dio opisuje podvige ženidbu i smrt Siegfrieda, a u drugom tema je vezana uz dvor hunskog kralja Atile i propasti burgundskih vladara.
o Oba djela su povezana likom Kriemhilde



33 Baščanska ploča
- Pronađena u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku kao dio crkvenog namještaja (plutej, tj. oltarna pregrada).
- Nastala oko 1100. godine.
- Povijesni, pravni i jezični spomenik koji se danas čuva u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
- Povijesni spomenik - jer spominje kralja Zvonimira
- Pravni spomenik - jer je to darovnica (kralj je dao zemljište crkvi sv. Lucije)
- Jezični spomenik - jer pokazuje stanje jezika i oblik pisma kojim su se u ono vrijeme služili tj. staroslavenski jezik hrvatske redakcije i prelazak s oble glagoljice na uglatu glagoljicu
- To je zapis opata Držihe koji svjedoči o darovanju zemljišta crkvi od strane kralja i navodi ostale svjedoke: župana Desimira Krbavskog, Martina Ličkog, poslanika Vinodolskog (ime mu je bilo Pribineža).
- Nadalje stoji kako je crkvu zidao opat Dobrovit s 9 ostalih redovnika u dane kneza Kosmata.



35 Francesco Petrarca: „Kanconijer“
- Rođen 1304., a umro 1374. godine.
- Rodom iz Firence. Dio života proveo u Avignonu. Tamo se upoznao sa provansalskom trubadurskom lirikom i upoznao svoju inspiraciju Lauru.
- Slavu je stekao svojim „Kanconijerom“ iako je napisao i brojna djela na latinskom jeziku („Kanconijer“ je napisan na talijanskom)
- „Kanconijer“:
o Intimni lirski dnevnik ljubavi prema udatoj gospođi Lauri u kojem je očita pjesnikova rastrganost između žudnje prema tuđoj ženi i srednjovjekovnih moralnih načela.
o Kanconijer je podijeljen na 2 djela.
§ Prvi dio je nastao za života gospođe Laure.
§ Drugi dio je nastao nakon njezine smrti.
o Sadrži 366 pjesama od čega su najvećim djelom soneti (njih 317), uz nekoliko kancona, sestina, balada i madrigala.
- Petrarkina poezija izvršila je velik utjecaj na razvoj sveukupne kasnije ljubavne lirike pa bilježimo i pojavu petrarkizma tj. nastajanje pjesničkih škola oponašatelja Petrarke.
- U Hrvatskoj poznati petrarkisti su bili: Džore Držić i Šiško Menčetić.

36 Giovanni Boccaccio: „Decameron“
- Rodio se 1313., a umro 1375. godine.
- Podrijetlom iz Firence ali rođen u Parizu i školovan u Napulju.
- Ostavio je veliki broj književnih djela i na latinskom i na talijanskom jeziku.
- „Decameron“ – „Knjiga deset dana“:
o Zbirka od 100 novela uokvirenih s pričom o kugi koje je 1348. harala Firencom (od nje je umrla Petrarkina Laura) pa su sedam djevojaka i tri mladića odlučili napustiti grad i povući se na osamljeno imanje gdje su se zabavljali pripovijedajući svaki dan svatko po jednu priču.
o Svaki dan su između sebe birali kralja ili kraljicu koji je određivao temu.
o Teme su bile vrlo raznolike ali najčešće je to čulna (osjetilna) ljubav, stjecanje bogatstva, izrugivanje ljudskoj gluposti i religioznom licemjerju.
o Kao likovi pojavljuju se svi društveni slojevi: seljaci, građani, plemići i svećenstvo.
- Smatra se utemeljiteljem novele jer je u ovom djelu ta vrsta definitivno uobličena kao kratka priča s malo likova s zanimljivom radnjom i efektnim završetkom.



39 Miguel de Cervantes: „Don Quijote“
- Cervantes na početku svog romana ističe da mu je glavna namjena napisati satiru na viteške romane koji su bili popularni u ono vrijeme i puni besmislica.
- Osmislio je glavnog junaka kao ishlapjelog starca naoružanog zahrđalim oružjem, pomućenom pameti i dobrim namjerama. Konj mu se zvao Rosinante („Kljusina“).
- Don Quijote je prošao bezbrojne dogodovštine: borbu s vjetrenjačama (misleći da su divovi), borbu s mjehovima vina (misleći da su razbojnici).
- Iz svih pustolovina izašao je poražen i pretučen, ali nije izgubio hrabrost, ni volju da ispravlja nepravdu, štiti slabije u čast svoje dame Dulcine od Tobosa koja je zapravo bila neka nepoznata seljanka.
- Na njegovim putovanjima prati ga štitonoša Sancho Pansa, jer mu je Don Quijote obećao učiniti ga guvernerom nekog otoka, a Sancho ima brojnu obitelj i brojne materijalne potrebe.
- Sancho je glas razuma koji pokušava prosvijetliti svoga gospodara (on jasno vidi da su vjetrenjače vjetrenjače, a ne divovi), ali ga Don Quijote ne sluša.
- Ipak Sancho je vjeran sluga i ne napušta Don Quijotea, a i privlači ga ideja o otoku na kojemu bi bio guverner.
- Roman završava tako što se Don Quijote osvijesti neposredno pred smrt.
- Don Quijote i Sancho Pansa su nerazdvojni, dvije strane iste medalje, ludost i razum, mašta i stvarnost, idealizam i materijalizam.
- Tako si i portretirani, pa je Don Quijote visok, mršav, izdužen, a Sancho malen, bucmast, prizemljen.
- Obojica predstavljaju ljudsku stvarnost, jer je i svaki čovjek pun suprotnosti.
- Cervantes je Don Quijotea počeo pisati u zatvoru.
- Napisao je i još neke drame i pripovijetke kojima se nije proslavio.


42 Hrvatski petrarkisti
- Oni su Džore Držić (1461. – 1501.) i Šiško Menčetić (1457. – 1527.)
- Pjesništvo dubrovačkih petrarkista ostalo je sačuvano u rukopisnom zborniku Nikše Ranjine.
- Pjesme hrvatskih petrarkista nisu pisane u formi soneta već najčešće u dvostruko rimovanim dvanaestercima, ali su po uzoru na Petrarcu ljubavne tematike, prikazuju razne faze udvaranja, emotivni odnos prema voljenoj i motive njene ljepote.
- Šiško Menčetić napisao je veći broj pjesama, a posvećene su raznim ženama čija imena otkrivamo u akrostihu. Pisao je gotovo isključivo dvostruko rimovanim dvanaestercima.
- Džore Držić napisao je manji broj pjesama, njegova je lirika dublja i iskrenija, a u akrostihu se pojavljuje njegovo ime. Osim dvostruko rimovanim dvanaestercem, koristio se i drugačijim stihovima (desetercima, četrnaestercima, itd.). U ljubavnu liriku upleće i refleksivne motive o prolaznosti, smrti, itd.
- Džore i Šiško su prvi pjesnici čiji radovi su nam ostali sačuvani. Inače u zborniku Nikše Ranjine nalaze se i pjesme još nekolicine danas nepoznatih pjesnika.

43 Marin Držić (1508. – 1567.): „Novela od Stanca“ i „Dundo Maroje“
- Rođen u Dubrovniku, u građanskoj obitelji.
- Neko vrijeme je proveo u Sieni (Italija). Tamo je upoznao talijansku renesansnu komediju.
- Bavio se idejom da pučani trebaju preuzeti vlast u Dubrovniku.
- Nakon toga je živio u Veneciji gdje je umro i pokopan.
- Književno djelo obuhvaća mu komedije, pokladne igre, pastorale i tragediju.
- „Novela od Stanca“:
o Pokladna jednočinka u dvanaesteračkim stihovima gdje je Držić suprotstavio svijet grada i svijet sela, te starost i mladost, te na tom sukobu gradio komiku.
o Radnja se zbiva u pokladnoj noći kada starog seljaka Stanca prevari i izruga obijesna dubrovačka mladež uvjeravajući ga da će doći vile i pomladiti ga. Vile su zapravo dubrovačke maškare koje mu zagarave lice čađom i ukradu kozle i sir koje je došao prodati.
- „Dundo Maroje“:
o Komedija sa dva prologa, prvi je autorski, a drugi prolog Negromanta Dugog Nosa, koji u prenesenom značenju iskazuje Držićeve poglede na suvremeno stanje u Dubrovniku.
o Radnja se temelji na sukobu oca i rastrošnog sina koji je otišao s kapitalom u Italiju da zasnuje posao (trgovinu), ali umjesto toga provodi se s najskupljom rimskom kurtizanom Laurom. Otac polazi za njim iz Dubrovnika u Rim da spasi što se može.
o Radnja je puna peripetija i zapleta, a glavni intrigant je Pomet, sluga Nijemca Uga Tudeška koji je također zaljubljen u Lauru.
o Pomet je detaljno okarakteriziran lik prikazan kao vješt, okretan i snalažljiv čovjek koji manipulira svoga gospodara i ostale u svoju korist. On je nositelj renesansne filozofije da cilj opravdava sredstva, da se treba znati prilagoditi svakoj situaciji i da čovjek treba ovaj život iskoristiti za uživanje.

44 Petar Zoranić (1505. – ?): „Planine“
- Rođen u Zadru
- Od njegovog književnog rada ostao je sačuvan samo roman „Planine“. To je prvi hrvatski roman.
- Za druga dva Zoranićeva djela „Ljubveni lov“ i „Vilenica“ znamo samo po naslovu.
- „Planine“:
o Pisane u prozi i stihovima. Opisuju putovanje pastira Zorana (Petar Zoranić) po zavičaju preko Velebita do Dinare, Krkom do mora s povratkom u Zaton Ninski.
o Pastir Zoran traži lijek nesretnoj ljubavi.
o Na svom putovanju susreće vile, pastire koji mu pripovijedaju priče i pjevaju pjesme. Jedan od takvih susreta je onaj u „Perivoju od Slave“ gdje Zoran susreće vile Kaldejku, Grkinju, Latinku i Hrvaticu koje su alegorije kulture i književnosti tih naroda.
o „Planine“ su nastale pod utjecajem talijanskog pisca Jacopa Sanazzara i njegovog romana „Arcadia“. U njima je vidljiv i Ovidijev utjecaj, jer mnoge priče u „Planinama“ nalikuju na metamorfoze, tj. prikazuju nekakvu preobrazbu ili legendarni postanak nekog lokaliteta.
- Osim pastirske i ljubavne tematike, javljaju se i druge teme: problem opasnosti od Turaka, problem odnarođivanja, problem hrvatske kulture na narodnom jeziku, itd.

45 Petar Hektorović (1487. – 1572.): „Ribanje i ribarsko prigovaranje“
- Hvarski vlastela čije je najznačajnije djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“.
- „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ određuje se i kao pjesnička poslanica jer je upućena Hektorovićevom prijatelju Jerolimu Bartučeviću i kao ribarska ekloga jer opisuje idiličan ugođaj dalmatinske obale i dokumentarni pjesnički putopis jer opisuje stvarno putovanje od Hvara do Brača i Šolte na koje je pjesnik pošao u pratnji svoja dva kmeta ribara Paskojem i Nikolom.
- U djelu se osjeti užitak u putovanju i ljubav prema prirodi, slave se ljepote zavičaja, ali se i detaljno opisuje način ribolova i ribarski alati.
- Hektorović je u tom djelu zabilježio nekoliko narodnih pjesama (dvije bugarštice i tri počasnice) koje su Nikola i Paskoje pjevali, pa ga možemo smatrati i prvim hrvatskim folkloristom.

46 Barok
-
- U europskoj književnosti razvilo se nekoliko baroknih podstilova:
o U Španjolskoj „kulteranizam“ i „gongorizam“ (prema pjesniku Luisu de Gongori) što je bogat i raskošan pjesnički stil smione metaforike i mitološke simbolike, a time je nedostupan neobrazovanom čitatelju (Gongorin osnovni pjesnički motiv je „prolaznost“).
o U Italiji se naziva „marinizam“ (prema pjesniku Giambattisti Marinu), također raskošan jezik i pjesnički stil prenatrpan ukrasima, te izražavanje postaje samo sebi svrhom. Osobito postaje popularna figura concetta koja se temelji na pronalaženju sličnoga među pojavama koje su naizgled potpuno različite. Paradoksi, kontrasti, metafore i hiperbole su najčešće figure.
o U Francuskoj „preciozni stil“ (prema Molierovoj komediji „Precioze ili učene žene“).
- U vrijeme renesanse forma i sadržaj nastojali su se održati u skladu, a u baroku forma nadvladava po važnosti sadržaj, koji pada u drugi plan.

47 Pedro Calderon de la Barca (1600.-1681.): „Život je san“
- Španjolski pisac, posljednji od autora zlatnog vijeka španjolske književnosti (kako se naziva 16. i 17. st. u Španjolskoj).
- Pisao je drame, crkvena prikazanja, a najpoznatije su mu: „Zalamejski sudac“ i „Život je san“.
- Njegovo kazalište je dvorsko, raskošno, bogate scenografije, a teme njegovih drama su moralne i univerzalne.
- „Život je san“:
o Drama u stihovima.
o Govori o kraljeviću Sigismundu kojega je njegov otac zatvorio u nekoj dalekoj tvrđavi jer mu je prorečeno da će Sigismund biti tiranin i upropastiti državu. Da bi to provjerio kralj ga jednom uspava i dovede na dvor gdje je Sigismund pokazao da je odgojno zanemaren i sklon tiraniji.
o Kralj ga je opet uspavao i vratio u tvrđavu gdje mladić nije siguran što je san, a što je java. Kasnije ga vojska oslobodi i dovede na prijestolje i Sigismund vlada pravedno jer je u međuvremenu spoznao svoje pogreške, ali nikad nije stekao sigurnost i nije siguran što je san, a što je java.
o Drama postavlja pitanje o ulozi odgoja u ljudskom životu, o sudbini, o slobodi, o snazi razuma koji se jedini može suprotstaviti usudu, te o prolaznosti i nestalnosti svega.

48 Ivan Gundulić (1589.–1638.): „Suze sina razmetnoga“
- Dubrovački plemić koji je u mladosti pisao pjesme i melodrame, ali ih nije objavio. Sačuvane su četiri: „Arijadna“, „Prozerpina“, „Diana“ i „Armida“.
- Autor je i pastirske igre „Dubravka“, te velikog epa „Osman“, a napisao je i tipičnu religioznu poemu „Suze sina razmetnoga“.
- Poema je složena od tri dijela (plača):
o Sagrješenje (pokajnikovo sjećanje na grijehe)
o Spoznanje (spoznaja grijeha, života i smrti, te puta k spasenju)
o Skrušenje (pokajanje, preobraćenje i povratak Bogu)
- Motiv je preuzeo iz Biblije, iz evanđelja po Luki.
- Napisana je u obliku monološko ispovjednog govorenja u strofama od 6 stihova.
- U njoj je vidljiv tipično barokni stil, mnoštvo ukrasnih figura: concetta, antiteza, poredbi i metafora.

49 Ozaljski književni krug
- Činili su ga Petar i Nikola Zrinski, Ana-Katarina Frankopan-Zrinska, Fran-Krsto Frankopan i Ivan Belostenec.
- Osobitost je ovih autora da su u svojim djelima koristili sva tri hrvatska narječja miješajući čakavske, kajkavske i štokavske izraze.
- Nikola Zrinski napisao je na mađarskom jeziku zbirku „Adrijanskoga mora sirena“ koju je Petar Zrinski preveo na hrvatski.
- Fran-Krsto Frankopan napisao je lirsku zbirku „Gartlic za čas kratiti“, te ciklus pjesama u narodnom tonu „Dijačke junačke“, te „Zganke“ (zagonetke, pitalice i poslovice).
- Ana-Katarina Frankopan-Zrinska napisala je knjižicu s molitvama „Putni tovaruš“.
- Ivan Belostenec autor je rječnika „Gazophylacium“ (hrvatsko-latinski rječnik) u kojem se također nalaze riječi čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja.
- Ozaljski književni krug formira se u 12. st.

50 Klasicizam i prosvjetiteljstvo
- Klasicizam je pokret u književnosti i drugim umjetnostima koji traje od prilike od sredine 17. do sredine 18. st.
o Suprotstavlja se baroku, književnici se ponovo vraćaju antičkim uzorima, često biraju teme iz antike, oponašaju antičku strogost forme, pridržavaju se jedinstva radnje, mjesta i vremena u drami.
o Najznačajnije književne vrste su ep i tragedija (one se pišu u stihovima).
o Temelji se na racionalizmu kojega je glavni predstavnik Rene Descartes (1596.-1650.).
o Razum kao vrijednost stavlja se ispred osjećaja, a klasicisti prikazuju čovjeka kao moralno biće.
o Glavni teoretičar klasicizma je Nicolas Boilean koji je ustvrdio da književnost mora biti:
§ didaktična (poučna), jer poučava da je vrlina trajna, a zlo prolazno.
§ racionalistička, jer se sve mora odvijati po razumu.
§ moralistička, jer se ispravnost nagrađuje, a zaslijepljenost strastima kažnjava.
- Prosvjetiteljstvo je opće europski pokret ka učenosti i racionalizmu.
o To je građanski pokret koji se oslanja na učenja engleskih empirista (Issac Newton, Thomas Hobbes, John Locke) i racionalista (Rene Descartes, Baruch de Spinoza, Wilhelm Leibnitz).
o Pokret su podupirali i tzv. „prosvijećeni“ apsolutisti Josip II., Katarina Velika i Friedrich II.
o To je razdoblje opće znanstvenog duha kada nastaju mnoge znanosti (npr. politička ekonomija, statistika, sociologija, …).
o Pokret je rezultirao „Enciklopedijom“. Glavni joj je urednik Denis Diderot, a na njoj su radili brojni prosvjetitelji kao Montesquieu (osnivač ustavne znanosti), Voltaire (najznačajniji francuski književnik i filozof 18. st.), Rousseau i d'Alambert.

51 Jean Racine (1639.-1699.): „Fedra“
- Najslavniji predstavnik francuske klasicističke tragedije.
- Redovito prikazuje sukob između dužnosti i razornih strasti.
- Drame piše u stihovima (aleksandrincima) i pridržava se klasicističke poetike.
- Bira antičke teme i stvara uzvišenim stilom.
- „Fedra“:
o Tragedija u 5 činova, a govori o kćeri kretskog kralja Minosa koja je postala 3. Tezejeva supruga.
o Zaljubila se u Tezejeva sina Hipolita, odbacila razum i prepustila se strastima, te tako izazvala tragediju.
o Iako je Hipolit odbacuje, otac ga prokune, pa Hipolit pogine, a Fedra počini samoubojstvo.
- Racine je želio prikazati do čega dovodi prepuštanje strastima, pa ne samo da je Fedra na kraju stradala, već je sa sobom povukla i Hipolita slušajući služavku Enonu. Po tome je djelo didaktično i moralistično.

52 Voltaire (Francois Marie Arouet) (1694.-1778.): „Candide“
- Francuski književnik i filozof po kojemu se 18. st. naziva Voltaireov vijek.
- Autor brojnih povijesnih spisa, filozofskih djela, te niza književnih ostvarenja: ep „Henrijada“, 50 klasicističkih tragedija, niz filozofskih pripovjedaka i romana među kojima su najvažniji: „Zadig“, „Mikromegas“ i „Candide“.
- „Candide“:
o Satiričan roman u kojem Voltaire parodira Leibnizovu filozofiju optimizma, te ismijava dogmatizam u svim društvenim institucijama: izruguje plemstvo, Crkvu i inkviziciju, vojsku.
o Glavni junak Candide je mladić odgojen da vjeruje kako živi u najboljem od svih svjetova, ali se mnogo puta grubo sudari sa stvarnošću.
o Proputuje cijeli svijet u pratnji svog učitelja Panglosa u potrazi za svojom ljubljenom Kunigundom.
o Na kraju romana svi nalaze smirenje na imanju koje su kupili, a odgovor na pitanje kako treba živjeti daje posljednja rečenica: „Obrađujmo svoj vrt“, što znači da smisao života nije u traženju filozofskih teorija, već u čestitom i odgovornom obavljanju svoga posla.

53 Romantizam
- Književno razdoblje koje svoj vrhunac ostvaruje od 1800.-1830. godine.
- On je u opreci prema klasicizmu:
o Klasicističkoj ideji reda suprotstavlja se romantično načelo nemira i nereda.
o Klasicisti su oponašali vrijedne uzore, a romantičari nude originalnost.
o Klasicističkom obožavanju razuma romantičari suprotstavljaju osjećajnost.
- Glavne značajke romantizma su:
o zanimanje za srednjovjekovlje, istraživanje narodne predaje i folklora
o ljubav prema mističnom i fantastičnom
o politički angažman romantičara u stvaranju nacionalnih jezika i država (npr. Hrvatski narodni preporod).
- Njemački romantizam:
o Započinje pokretom Sturm und Drang koji u prvi plan stavlja osebujnost pojedinca.
o Najvažniji njemački romantičari su Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller.
- Engleski romantizam:
o Razvija se kroz „jezerske pjesnike“ Wordswortha i Coleridgea, te pjesnika Georgea Gordona Byrona.
- Ruski romantizam:
o Ostvarivali su pjesnici: Aleksandar Sergejević Puškin i Mihail Jurjevič Ljermontov.

54 Johann Wolfgang Goethe (1749.-1832.): „Patnje mladog Werthera“
- Bio je na čelu pokreta Sturm und Drang.
- Stvaralaštvo mu se dijeli na tri faze:
o 1. faza:
§ Nastaje roman „Patnje mladog Werthera“, te pjesme s temom boraca za slobodu ideja.
o 2. faza:
§ Obilježena je odlaskom u Weimar gdje piše lirske pjesme, tragedije u stihu i prozi, te roman „Naukovanje Wilhelma Meistera“.
§ Prijateljuje sa Schillerom.
o 3. faza:
§ Nakon Schillerove smrti piše autobiografsku prozu i dovršava životno djelo: dramsku pjesmu „Faust“.
- „Patnje mladog Werthera“:
o To je epistolarni roman čime postiže intiman odnos s čitateljima, ispovjedni ton i uvjerljivost osjećaja.
o Glavni lik je mladić, pripadnih građanskog sloja, vrlo senzibilan, zaljubljen u djevojku koja se udaje za drugoga, te počini samoubojstvo.
o Werther je u velikom raskoraku između mašte i ideala, te zbilje, a važno mjesto u romanu (i uopće romantizmu) ima priroda na čijim opisima se prikazuju društvena stanja junaka.

55 Edgar Allan Poe (1809.-1849.): „Gavran“
- Američki pjesnik i pripovjedač koji je nasljeđujući engleske „gotske“ romane napisao 70ak fantastičnih pripovijesti punih tajanstvenih i jezovitih zbivanja i mistične atmosfere. Okupio ih je u zbirci „Groteskne pripovijesti i arabeske“.
- Smatra se također i rodonačelnikom moderne detektivske priče.
- Osim toga pisao je i pjesme, a najčuvenija mu je poema „Gavran“, mističnog i romantičnog ugođaja (18 strofa od 5 stihova, a 6. polustih zapravo je refren koji uvijek završava riječima „nikad više“).




02 Ljudevit Gaj: „Horvatov sloga i zjedinjenje“
- Povjesničar i pjesnik, vođa ilirskog pokreta.
- Nije imao književnih pretenzija, nego je vjerovao da pjesme moraju sadržavati političku ili društvenu poruku.
- Autor je i prve hrvatske budnice „Horvatov sloga i zjedinjenje“, a po uzoru na nju pisale su se i brojne druge.
- Budnice su ušle u svagdašnji život građana, jer su budile vjeru u snagu naroda, te jačale nacionalnu svijest i osjećaj sloge i zajedništva.
- Obično su se uglazbljivale, te se brzo i lako širile osvajajući svojim jednostavnim melodijama („Još Hrvatska ni propala“ ŕ stih iz Gajeve budnice).

03 Ivan Mažuranić (1814.-1890.): „Smrt Smail-age Čengića“
- Rođen u Novom Vinodolskom.
- Pjesnik i političar.
- Prvi ban pučanin.
- Najvažnija književna ostvarenja:
o Najbolja dopuna Gundulićeva „Osmana“ (14. i 15. pjevanje).
o Smrt Smail-age Čengića
- „Smrt Smail-age Čengića“:
o Ep nastao 1846. na temelju jednog stvarnog događaja, o ubojstvu turskog plemića.
o No, pjesnik nije doslovno obrađivao tu građu, već ju je u umjetničke svrhe izmjenio.
o Sastoji se od 5 pjevanja: Agovanje, Nočnik, Četa, Harač, Kob.
o Izmjenjuju se osmerci i deseterci (osmerci u dinamičnim prikazima akcije, a deseterci u smirenijem pripovjedanju).
o Radnja je smještena u Crnu Goru gdje Smail-aga muči zarobljenike, stvarajući sliku o sebi kao okrutnom i nepopustljivom vladaru. Stari savjetnik Durak tvrdi da to nije pametno, jer bi se Crnogorci mogli pobuniti, pa Smail-aga ubija i njega.
o Durakov sin Novica bježi u Cetinje k Crnogorcima i zajedno s njima u pjevanju „Četa“ vraća se Smail-agi da se osveti. To je pjevanje moralno središte epa, jer u njemu stari svećenik ispraća četu i drži im propovijed o vjeri i domoljublju.
o Pjevanje „Harač“ najduže je i opisuje prikupljanje harača od siromašne raje kada upada četa i ubija Smail-agu.
o Pjevanje „Kob“ najkraće je i govori o prolaznosti svake tiranije.

04 Stanko Vraz (1810.-1851.): „Đulabije“
- Pravim imenom Jakob Frass je Slovenac koji se zanio ilirskim pokretom i došao u Hrvatsku.
- Pisao je domoljubnu i ljubavnu liriku u zbirkama: „Narodne pjesme ilirske“, „Đulabije“, „Glasi iz Dubrave žeravinske“ i „Gusle i tambura“.
- Smatramo ga utemeljiteljem hrvatske književne kritike, jer je pokrenuo prvi hrvatski časopis „Kolo“ (1840.).
- Zbirka „Đulabije“ iz 1840. je kanconijer ljubavne lirike u četiri dijela. Posvećene su Ljubici Cantildi i u njima Vraz spaja dva osnovna motiva: ljubav prema dragoj i ljubav prema domovini. Pjesme su pisane u formi krakovjaka koju čine dva katrena stihova šesterca.

05 Petar Preradović (1818.-1872.) (domoljubna lirika)
- Odgojen u austrijskim vojnim školama. U karijeri dospio do čina generala.
- Gotovo zaboravio materinji jezik.
- U vrijeme ilirskog pokreta oduševio se tim idejama pa ponovo uči i piše na hrvatskom jeziku.
- Pisao je domoljubnu i ljubavnu liriku, a bio je i glavni urednik časopisa „Zora dalmatinska“ (1844.) u Zadru, za koji je i napisao čuvenu budnicu „Zora puca“.
- Osim toga napisao je i odu hrvatskom jeziku „Rodu o jeziku“, a čuvena je i njegova rodoljubna pjesma „Putnik“.

06 August Šenoa (1838.-1881.) (značenje u hrvatskoj književnosti)
- Hrvatski domoljub, književnik i publicist koji je svojim stvaralaštvom i publicističkim radom obilježio razdoblje od 1860.-1881. i tih 20 godina naziva se „Šenoino doba“ ili protorealizam.
- Piše pjesme i povjestice (npr. „Propast Venecije“), povijesne romane: „Zlatarevo zlato“, „Čuvaj se senjske ruke“, „Seljačka buna“, „Diogeneš“, itd.; brojne pripovijetke „Prijan Lovro“, „Prosjak Luka“, te niz članaka i feljtona (npr. „Zagrebulje“).
- Uz to uređivao je i pisao za književni časopis „Vijenac“.
- 1865. objavljuje programski članak „Naša književnost“ gdje iznosi svoje misli o književnosti za koju vjeruje da mora osnažiti nacionalni život, da se mora temeljiti na domaćim temama, te da mora privući čitalačku publiku.
- Tako je svoje povijesne romane pisao i kao poučna dijela o nacionalnoj prošlosti, ali i umećući u njih romantične likove i zaplete privukao je brojne čitatelje koju su do tada gutali njemačke herc romane.
- U svojim pripovijetkama ostvario je put k realizmu u našoj književnosti, jer je uzimao teme iz suvremenog života i likove koje je ponekad i osobno poznavao.
- Sadržaj pripovjedaka često obrađuje društvena pitanja.
- Sva Šenoina književna djela nose istinski nacionalni i domoljubni karakter, a njegov književno-kritički i publicistički rad usmjeren je ka podizanju kvalitete naše književnosti.

07 Realizam (karakteristike)
- Pravac u europskoj književnosti koji obuhvaća razdoblje od oko 1830.-1870.
- To je vrijeme kada je građanska klasa ostvarila svoja prava i formalno potvrdila svoju vlast.
- Predmetom književnosti postaje sva širina građanske svakodnevice i detaljni uvid u psihički život čovjekov.
- Najčišći izraz realizam je našao u romanu i pripovijetci, a stvoren je i društveni roman, jer se interes kreće društvenim pitanjima.
- Psihološka analiza širi se za psihologiju društva i sredine.
- Realisti su opisivali pokretačku snage koje vladaju društvenim životom: novac, ekonomska zavist, konvencije, društveni uspjeh, itd.
- Realisti žele prikazati stvari onakvima kakve jesu, pa maštanje zamjenjuju istraživanjem.
- Građu za svoja dijela nalaze u svojoj sredini, u svijetu kojeg najbolje poznaju.
- Realistički pripovjedač najčešće je objektivan, iskazan u 3. licu.
- Fabula slijedi kronološki red zbivanja, a događaji su povezani uzročno posljedičnim odnosima.
- Motivacija likova proizlazi iz njihovog karaktera i skupa socijalnih okolnosti u kojima djeluju, pa se ta motivacija naziva socijalno-psihološka.

08 Honore de Balzac (1799.-1850.): „Otac Goriot“
- Balzac je u Parizu pokušao ostvariti brzu književnu karijeru i društveni uspjeh, ali je nagomilao dugove koje će otplaćivati neumornim književnim radom.
- U 20ak godina stvorio je oko 90 romana, 45 drama i niz pripovijesti, te stvorio galeriju od približno 2000 književnih likova.
- 1842. objedinjuje svoja djela u ciklus pod naslovom „Ljudska komedija“ (parafraza Danteovoj „Božanstvenoj komediji“). Tu je dao zaokruženu sliku francuskog društva.
- Zamislio je podijeliti ciklus na „studije iz društvenog života“, „analitičke studije“ i „filozofske studije“.
- Ali najviše dijela spada u studije iz društvenog života, pa je te studije podijelio na:
o prizore iz privatnog života
o prizore iz provincijskog života
o prizore iz pariškog života
o prizore iz političkog života
o prizore iz vojničkog života
o prizore iz seoskog života
- Najčitaniji njegov roman pripada prizorima iz pariškog života i nosi naziv „Otac Goriot“.
o Djelo je tipično za patetiku realizma.
o Opisuje razne društvene slojeve, od sirotinjskog pansiona gospođe Vanquer u kojem živi osiromašeni tvorničar Goriot i siromašni mladi plemić iz provincije Eugen de Rastignac; do aristokratskih salona baruna de Nucingena i grofa de Resanda za koje su bile udane Goriotove kćeri Delphine i Anastasie.
o Glavni motiv likova je novac, uspon na društvenoj ljestvici, te bezobzirnost prema moralnim vrednotama, pa kćeri zanemaruju i napuštaju oca koji im je sve pružio ne sačuvavši ništa za sebe
o Mladi Rastignac djelomično prihvaća takve putove i načine da se i sam probije u društvu. Ipak, odviše je osjećajan i moralan da bi prihvatio kriminalni put koji mu nudi još jedan važan lik ovog romana, kriminalac Vantin.
o Opisi interijera i eksterijera su brojni i detaljni.

09 Gustave Flaubert (1821.-1880.): „Madame Bovary“
- Francuski pripovjedač i romanopisac, boležljiv i osjetljiv.
- Nastoji u svom radu postići krajnju objektivnost i analitičnost.
- Veliki stilist, brusio je svaku riječ i rečenicu.
- Najpoznatije mu je djelo „Madame Bovary“, a ostali romani su mu: „Sentimentalni odgoj“, „Jednostavno srce“, „Salambo“, „Iskušenje sv. Antuna“, itd.
- „Madame Bovary“:
o Ideju je dobio iz novina koje su objavile priču o samoubojstvu zbog financijskog kraha supruge nekog liječnika.
o Tako je prikazao život i psihu Emme Bovary, kćerke provincijskoga zemljoradnika koja se udala za skromnog i neambicioznog liječnika Charlesa.
o Emma je svoj život zamišljala mnogo raskošnijim i uzbudljivijim nego što je to mogla ponuditi francuska provincija u 19. st. i skromna zarada njena muža.
o Romantična rješenja traži u izvanbračnim vezama (Leon, Rudolfo), a osim toga se i zadužuje da bi se okružila luksuznim ozračjem.
o Charlesu rađa dijete koje zanemaruje, a kada dugovi i kamate pristignu na naplatu arsenom počini samoubojstvo.
o Prema imenu glavnog lika nastao je pojam „bovarizam“ što označuje raskorak između mašte i stvarnosti, i poriv da se zamišljamo vrjednijim nego što jesmo, te mišljenje da nam pripada više nego smo zaslužili.

10 Nikolaj Vasiljević Gogolj (1809.-1852.): „Kabanica“
- Gogolj je začetnik realizma u ruskoj književnosti koji se započinje razvijati u vrijeme vladavine cara Nikolaja I., tj. 40-ih godina 19. st.
- U to vrijeme književnost je bila u Rusiji jedino mjesto gdje su se mogla pretresati društvena pitanja.
- Gogolj otvara 1. fazu ruskog realizma koju upravo zbog njegovih djela nazivamo „grotesknom“ (groteskni realizam).
- Gogolj je autor nekoliko zbirki pripovjedaka: „Večeri na Mojuru kraj Dikanjke“, „Mirgorod“, „Petrogradske pripovijetke“; romana: „Taran Buljba“, „Mrtve duše“; komedije: „Revizor“.
- „Kabanica“:
o Pripovijetka kabanica pripada zbirci „Petrogradske pripovijetke“ i u njoj prikazuje smiješno-tužnu sliku petrogradskog činovnika Akakija Akakijevića. Osamljenog i siromašnog, nikome potrebnog čovjeka kojemu je najveće životno postignuće bila nabavka nove, tople kabanice.
o Kad mu kabanicu isti dan ukradu, Akakije traži pravdu kod „visoke“ ličnosti, ali u Rusiji za male ljude pravde nema, pa je Akakije prisiljen povampiriti se da bi tek s onu stranu groba došao do pravde.
- Gogolj prikazuje stanje ruskog društva grotesknim slikama što izazivaju „smijeh kroz suze“.

11 Ivan Sergejević Turgenjev (1818.-1883.): „Lovčevi zapisi“
- Predstavnik 2. faze ruskog realizma (poetski realizam)
- Autor romana: „Očevi i djeca“, „Ruđin“, „Plemićko gnijezdo“; zbirke pripovjedaka: “Lovčevi zapisi“.
- U tim pripovijetkama nema mnogo fabule i zbivanja, već je naglasak na opisu portreta i pejzaža.
- Pripovjedač obilazi rusku provinciju kao lovac, susreće se s ljudima, upoznaje njihove probleme i približava nam ljepotu prirode.
- Likovi seljaka i kmetova prikazani su s mnogo humanog razumijevanja što je u ono vrijeme bio neobičan pogled na taj društveni sloj (Turgenjev je imao problema u privatnom životu, jer je oslobađao i pomagao svoje kmetove).
- Poetski realizam dobio je svoj naziv upravo po njegovim lirskim opisima u kojima je naglašena upotreba epiteta i koji ostavlja dojam pjesme u prozi.
- Turgenjev je imao veliki utjecaj na hrvatske realiste.

12 Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.): „Zločin i kazna“
- S Dostojevskim ruski realizam sazrijeva do faze koju nazivamo „psihološki realizam“.
- Njegovi najvažniji romani: „Bijedni ljudi“, „Poniženi i uvrijeđeni“, „Zločin i kazna“, „Idiot“, „Zapisi iz mrtvog doma“, „Braća Karamazovi“.
- „Zločin i kazna“:
o Roman je smješten u Petrograd i u vremenski okvir od 9 dana.
o Glavni lik je siromašni Rodion Romanović Raskoljnikov, koji je osmislio teoriju o tome kako ubojstvo počinjeno s namjerom da se ostvare vrijedni i plemeniti ciljevi nije zločin.
o On vjeruje da je dovoljno snažna ličnost koja bi tu teoriju mogla provesti u djelo.
o Obiteljske i društvene okolnosti pokreću Rodiona:
§ Prima pismo od sestre u kojem ga obavještava da će se udati za imućna čovjeka samo zato da bratu omogući studij.
§ Upoznaje obitelj Marmeladovih, oca alkoholičara, majku na psihičkom rubu i Sonju koja se prostituira da prehrani mlađu braću i sestre.
o Sve to utječe na Rodiona i on isplanira ubojstvo stare lihvarice Aljone Ivanove, jer je ona društveni parazit, a njenim novcem može se mnogima pomoći.
o Radio ubojstvo izvrši, ali nije dovoljno bezobziran da podnese teret krivice i savjest. Danima se muči u psihičkoj krizi, a istražitelj Porfinije Petrovič steže obruč oko njega.
o Na kraju, na Sonjin nagovor priznaje ubojstvo i zajedno s njom odlazi u Sibir gdje doživljava katarzu i kršćansko prosvjetljenje.
o Roman obrađuje brojan moralna, filozofska i religiozna pitanja, što je tipično za Dostojevskog, a svijest glavnog junaka prikazana je tehnikom unutrašnjeg monologa što je tehnika koja je usmjerila europsku književnost 20. st.

13 Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.): „Ana Karenjina“
- Autor romana: „Djetinjstvo“, „Dječaštvo“, „Mladost“ (ova tri romana čine trilogiju o moralnom i psihičkom razvoju mladog ruskog plemića), „Rat i mir“ (roman o Napoleonovom osvajanju Rusije), „Ana Karenjina“.
- „Ana Karenjina“:
o Roman „Ana Karenjina“ analizira rusko visoko društvo, a osobito problem braka i obitelji.
o Tolstoj paralelno prikazuje obitelj Oblonskih koju čine Stive i Doli, a zatim obitelj Karenjinih koju čine Aleksej i Ana, te razvoj ljubavi između Levina i Kiti.
o Ana Karenjina, roman u 4 dijela prikazuje isprepletene sudbine nekoliko brakova.
o Anin brak s Karenjininom je hladan, ali po mjeri onodobnog društva. Brak Stive i Doli je prosječno neuspješan, a brak Levina i Kiti ima mogućnost da uspije jer se razvija na zdravim temeljima.
o Središnji lik romana, Ana, suprotstavlja se društvenim konvencijama, napušta muža i ostvaruje izvanbračnu vezu s Vronskim.
o Društvo joj to ne oprašta već je odbacuje i izolira kod Vronskog i dalje prihvaćaju. Takvo stanje, te grižnja svijesti zbog sina kojeg je napustila razaraju Anu (postaje nerealno ljubomorna na Vronskog) i na kraju se baca pod vlak.
o Tolstoj je dao vrlo bogatu fresku ruskog društva, njihovih konvencija i običaja osudivši moralno licemjerje većine.
o Osim toga je dao i duboku psihološku analizu glavne junakinje.

14 Naturalizam i Emile Zola (1840.-1902.)
- Razvija se iz realizma.
- Traje od 1880. do otprilike 1900.
- Polazi od pozitivističkih znanstvenih zasada. (vjera da se može otkriti sve što se poželi)
- Temelji se na teoretskim postavkama Hippolytea Tainea, da čovjeka određuje njegovo biološko nasljeđe, rasa, društvena sredina kojom je okružen (milje), te trenutak u kojem ga promatramo.
- Naturalisti žele u književnosti preuzeti eksperimentalne metode prirodnih znanosti.
- Emile Zola (1840.-1902.)
o Najvažniji predstavnik naturalizma
o Napisao teoretsko djelo „Eksperimentalni roman“ i članak „Naturalizam“ u kojem zastupa teoriju da pisac mora promatrati život poput znanstvenika, a čovjeka promatrati podčinjena fizičkim i kemijskim zakonitostima.
o Romani: „Therese Raquin“, „Germinal“
- Građu za svoja djela naturalisti nalaze u svakodnevnom životu, medicinskim i novinskim člancima, a junaci takvih djela često su degenerirane osobe opterećene nasljednim teškoćama ili zarobljenici svojih nagona.
- Naturalizam se služi estetikom ružnoće i u njemu je opisano ono što do tada nije nalazilo mjesta u književnosti, tj. čovjek u svom najvulgarnijem i najodvratnijem očitovanju.



16 Ante Kovačić (1854.-1889.): „U registraturi“
- Rođen u Oplazniku pokraj Sutle.
- Prelazi u grad na školovanje.
- Završio studij prava.
- Bio vatreni pristaša stranke prava.
- Uzdržavao brojnu obitelj i živio prilično siromašno. Bio je feljtonist, romanopisac…
- Poznat i po travestiji Mažuraničeva djela: „Smrt Smail-age Čengića“; „Smrt babe Čengičkinje“.
- „U registraturi“:
o Poluautobiografski roman.
o Glavni junak Ivica Kičmanović prolazi sličan životni put kao i sam autor; iz seoske sredine prelazi u grad na školovanje gdje se nikada do kraja nije uspio ukorijeniti.
o Prvi dio romana ispripovijedan je u 1. licu, pripovijeda Ivičino djetinjstvo i prikazuje slike sela u svijetlim i vedrim bojama, iako ukazuje i na društvene probleme (pojava zelenaštva, siromaštvo i zaostalost, te zavist).
o Nakon dolaska u grad upoznaje mecenu (karikiranog Strossmayera), te ulizice i poluinteligente i narođene seljake poput kumordinara Žorža.
o Tu susreće i Lauru, svoju zlu kob, a grad je prikazan tamnijim bojama.
o Fabula nije ispripovijedana kronološki, pripovjedač se mijenja, a u romanu postoje i romantični dijelovi, npr. Laurina i mecenina prošlost.
o Kovačić sve gleda pesimistički, ne vjeruje da prosvjeta pomaže seljaku, jer i sam u sebi osjeća iskorijenjenost iz jedne sredine, a neukorijenjenost u drugu.
o Roman je zamišljena kao dnevnik glavnog junaka, a pripovijeda ga upravo personificirani taj spis u samoj registraturi gdje na kraju glavni junak tragično skončava u požaru što ga je sam izazvao.

17 Vjencislav Novak (1859.-1905.): „Posljednji Stipančići“
- Osim što je bio književnik, bio je i glazbenik i muzikolog.
- Ostavio je veliki broj pripovjedaka i romana, npr. romani: „Pavao Šegota“, „Tito Dorčić“, „Pod Nehajem“, „Posljednji Stipančići“.
- Prvi je uveo gradski proletarijat u našu književnost, u pripovijetkama „Iz velegradskog podzemlja“, „Nezasitnost i bijeda“, …
- „Posljednji Stipančići“:
o Roman pripada Senjskom tematskom krugu.
o Prikazuje propadanje patricijske obitelji Stipančić na bogato oslikanoj društvenoj pozadini propadanja samoga grada Senja kao luke, jer je ekonomsku važnost dobila Rijeka, te preporodnih previranja u kojima se glava obitelji Ante Stipančić ponaša oportunistički.
o Obitelj je promatrana u svom razvoju i postupnom padu preko oca Ante, krutog i umišljenog čovjeka koji se želi nametnuti sredini, ali nema za to sposobnosti, pa svoju tiraniju usmjerava na obitelj: suprugu Valpurgu, poniznu i samozatajnu koja nikad ne propituje njegove odluke; sina Jurja u kojem Ante vidi svoju budućnost, pa ga odgaja pogrešno u uvjerenju da je bolji od drugih; te kćeri Lucije koju emotivno zanemaruje.
o Svo bogatstvo obitelji rasulo se na školovanje i kartaške dugove sina Jurja koji školu nikad nije završio, već je nakon očeve smrti zanemario majku i sestru, i promijenio ime u mađarsko.
o Lucija koja se jedina suprotstavljala očevoj tiraniji umrla je napuštena i prevarena ne ostvarivši ljubav za kojom je čeznula, a Valpurga je na kraju bila prisiljena prositi.

18 Ksaver Šandor Gjalski (1854.-1935.): „Pod starim krovovima“
- Pripovjedač i romanopisac, feljtonist i kritičar.
- Potječe iz ugledne plemenitaške zagorske obitelji.
- Djela su mu:
o Romani: „U noći“, „Na rođenoj grudi“, „Za materinsku riječ“, „Osvit“
o Pripovijetke: „Pod starim krovovima“, „Bijedne priče“, „Iz varmeđinskih dana“
- „Pod starim krovovima“:
o Njegovo literarno najkvalitetnije ostvarenje u kojem s mnogo nostalgije govori o zagorskoj plemenitaškoj sredini, načinu života i običajima koji propadaju pod utjecajem novih vremena.
o On je emotivno povezan s tom tradicijom, ali želi nacionalno ući u problematiku suvremenog društvenog i političkog života,
o Najizrazitiji likovi ove zbirke su: Ilusstrissimus Batorych, vlasnik dvorca Brezovice u kojem ne dopušta nikakve promjene, slijepo se držeći tradicije; i Perillustris Cintek, pomalo karikiran lik siromašnog plemića koji je prisiljen prihvatiti bijednu državnu službu da bi preživio.
- U stilu K. Š. Gjalskog očituje se utjecaj Turgenjevljevog poetskog realizma. Proze su mu protkane bogatim lirskim opisima.

19 Silvije Strahimir Kranjčević (1865.-1908.): „Mojsije“
- Rođen u Senju.
- Najizrazitiji pjesnik razdoblja realizma.
- Autor zbirki:
o „Bugarkinje“ s domoljubnim motivima (bugarenje nad sudbinom hrvatskog naroda) te socijalnim motivima – otpor tiraniji i divljenje radniku.
o „Izabrane pjesme“
o „Trzaji“
o „Pjesme“ – objavljena posthumno
- On se lirskim nadahnućem, vidovitošću i astralnim (zvjezdanim) vizijama izdigao iznad dotadašnjeg hrvatskog pjesništva. Postao je pjesnik čovjekova usuda i položaja u svemiru sa snažnim osjećajem za gaženo čovječanstvo.
- Prvenstveno je refleksivni pjesnik.
- Služio se biblijskom i antičkom simbolikom, te opjevavao temeljna ljudska pitanja o životu, neskladu ideala i zbilje, smislu čovjeka i prirode, o ljubavi, smrti, pravdi i slobodi.
- „Mojsije“:
o Poema koja nosi biblijski motiv. Prikazuje dramu genija razapetog između ljubavi prema svom narodu i ljubavi prema Bogu.
o Mojsije se trudi duhovno uzdići svoj narod, nudi mu ideale pravde i slobode, ali narod to ne prihvaća, jer ideale ne može pojmiti, već se zadovoljava prizemnim i materijalnim (zlatno tele).
o Poema ima dramsku kompoziciju. Ostvarena je kao dijalog između Mojsija i Jahve i u njoj se 3 puta ponavlja Jahvino upozorenje: „mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati…“.

20 Josip Kozarac (1858.-1906.): „Tena“
- Rodom iz Vinkovaca.
- Pripovjedač i romanopisac.
- Pripovijetke: „Priče djeda Nike“, „Oprana“, „Tena“.
- Romani: „Mrtvi kapital“, „Među svjetlom i tminom“.
- Teme su mu uglavnom vezane za život slavonskog sela i život u patrijarhalnoj obitelji.
- „Tena“:
o Pripovijest religiozne tematike koja prikazuje propadanje slavonskog sela, propadanje seljačkih zadruga i početke prodiranja stranog kapitala koji do kraja iscrpljuje sirovinu – šumu, a ne donosi napredak, već, dapače moralno propadanje sela.
o Tena je alegorija Slavonije, lijepa i poželjna ali nesvjesna svoje vrijednosti, pa se olako prepušta tuđim utjecajima. Umjesto seoskog mladića izabrala je češkog vojnika, nakon toga ljubavnica je zakupnika koji je došao u selo, u nju se zaljubio i cigan Đorđe, žena ciganova zarazila je Tenu boginjama.
o Tena je poružnjela – na kraju je ostala na svom imanju koje je otkupio češki vojnik.



22 Charles Boudlaire: „Cvjetovi zla“
- Pjesnik kojeg nazivamo pjesničkim raskrižjem i jednim od začetnika simbolizma.
- Odaje se nesređenom boemskom životu i senzualnim užitcima.
- Teži za ljepotom, čistoćom i idealom, a suočava se s ljudskom bijedom, nagonima i smrću.
- Poznat je kao pjesnik „spleena“, tj. tjeskobe modernog čovjeka i njegovih mučnih depresivnih stanja.
- U svojoj poeziji se kreće i u onim područjima koja su do tada bila zabranjena, prezirana ili neistražena.
- U pjesme unosi svijet osjetilnih užitaka (okus, miris). Opisivao je scene s pariških ulica, scene smrti i fizičkog raspadanja ali i idealizirao svoju potragu za ljepotom i skladom.
- Poštovao je kult forme, pisao vezanim stihom, vrlo melodioznim, često u formi soneta. U pjesništvo je uveo pojam sinestezije (miješanje osjeta), kad npr. boje čujemo, a mirise vidimo.
- „Cvjetovi zla“:
o Izdana 1857. i odmah dospjela na sud zbog nemorala.
o Sadrži oko 200 pjesama; podijeljena na 6 ciklusa: Spleen i ideal, Pariške slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna, Smrt.
o Sam naslov simbolizira temeljnu dvojnost cvjetova kao ideala lijepog i zla, tj. mučnine stvarnosti života iz kojeg izrastaju.
o Čitava zbirka temelji se na sukobu dobra i zla, Boga i sotone, ljubavi i grijeha, ljepote i ružnoće.
o U razvoju europskog pjesništva, ova zbirka je izvršila ogroman utjecaj.

23 Anton Pavlovič Čehov (1860.-1904.): „Tri sestre“
- Ruski pripovjedač i dramatičar, koji je završio razdoblje realizma i započeo novu epohu u razvoju ruske književnosti.
- Najznačajnija njegova djela su drame: „Galeb“, „Ujak Vanja“, „Tri sestre“ i „Višnjik“.
- Njegove drame nazivamo lirskim teatrom jer ne poštuju klasičnu dramsku strukturu, ne temelje se na kakvom konkretnom sukobu već prikazuju likove ispunjene neodređenim maštanjima o boljoj budućnosti i težnjama koje se nikad neće ostvariti. On prikazuje kako život postupno dehumanizira čovjeka, rastače njegovu volju.
- U dramama je naglašeno ozračje u kojem se taj život odvija, te duge vječite tišine, pa je vrlo teško te drame postaviti na pozornicu i glumiti, jer je potrebno ostvariti taj lirski ugođaj na sceni.
- Čehovljeve drame publika je teško prihvatila, a postavljane su u Moskovskom Umjetničkom Kazalištu (redatelj Stanislavski, koji je danas po njima upravo najpoznatiji).
- „Tri sestre“:
o Drama u 4 čina.
o Radnja traje nekoliko godina i prikazuje život obitelji Prozorovih.
o Oni su Moskovljani, ali su s ocem generalom, zbog njegove službe prešli u provinciju i sada nakon njegove smrti sanjaju da se vrate u Moskvu, ali to se ne ostvaruje.
o 3 sestre:
§ Olga: najstarija, nastavnica, a kasnije i ravnateljica u školi, osamljena i umorna, željna braka, ljubavi i vlastite djece.
§ Maša: nesretno udana za gimnazijskog profesora, pa zbog toga sve više pije i ljubuje s nesretno oženjenim komandantom garnizona.
§ Irina: najmlađa, još puna ideala i zanosa, traži ljubav, ali je ne pronalazi, traži smisao u radu, ali ga ne pronalazi i konačno se odlučuje na udaju za nevoljenog čovjeka.
o Brat Andrej maštao je o znanstvenoj karijeri, ali je nije ostvario, već se oženio prostom i glupom ženom.

24 Henrik Ibsen (1828.-1906.): „Nora“ ili „Lutkina kuća“
- Norveški dramatičar. U njegovom stvaralačkom radu razlikujemo 3 faze:
1. Romantična – drama u stihovima.
2. Realistična – oštra kritika malograđanskog društva i lažnog morala. Toj fazi pripada i „Nora“.
3. Simbolistička – u djela unosi lirska raspoloženja i udaljuje se od društvene problematike i produbljuje psihologiju likova. Drame: „Hedda Gabler“, „Divlja patka“, „Žena s mora“.
- „Nora“ ili „Lutkina kuća“:
o Čvrsto strukturirana obiteljska drama s aktualnom društvenom temom položaja žene u braku i obitelji.
o Zaplet čini sukob ličnosti Nore i Helmera po pitanju odgovornosti i povjerenja.
o Nora je krivotvorila mjenicu da bi mužu osigurala liječenje, a kad on za to sazna najprije pomisli na svoj građanski ugled, a ne na njene osjećaje, pa ga Nora napušta što je skandaliziralo onovremenu publiku, ali i potaklo niz pitanja o položaju žene u obitelji i braku.

25 Hrvatska književnost moderne
- Moderna u hrvatskoj književnosti započinje 1895. paljenjem mađarske zastave ili 1891. kad je objavljena prva moderna novela „Misao na vječnost“ Janka Leskovara.
- To razdoblje traje do 1914. tj. do Matoševe smrti.
- Studenti koji su zapalili zastavu morali su otići na strana sveučilišta u Beč i Prag i tamo su se upoznali s europskom modernom književnošću.
- Te su stilove i pravce uspjeli prenijeti i u našu književnost, zato ovo razdoblje i nosi naslov hrvatska moderna (impresionizam, simbolizam, esteticizam, larpurlartizam, muzikalnost stiha i strofe, osjećajnost i senzibilnost).
- U Beču i Pragu studenti su se organizirali oko svojih časopisa.
o 1897. u Pragu izlazi časopis „Hrvatska misao“, a urednik mu je Milan Šarić.
o 1898. u Beču izlazi časopis „Mladost“, a urednik mu je Milivoj Dežmaj Ivanov.
- Mladi okupljeni u bečkoj i praškoj skupini bez obzira na međusobne nevelike razlike imali su jednak odnos prema „starima“, tj. realistima i naturalistima. Mladi su se odupirali tradiciji, tražili slobodu umjetničkog stvaralaštva, naglašavali pojedinca, individuu, psihu, senzibilitet, a zanemaruju se društvena i gospodarska pitanja.
- Moderna je i vrijeme kada se ponovo budi interes za dijalektalnu književnost. Pisali su je: Dragutin Domjanić, Fran Galović i Vladimir Nazor.
- Središnja okolosnot hrvatske moderne je Antun Gustav Matoš oko kojeg su se okupljali pjesnici Vladimir Vidrić, Ljubo Vinzner, Nikola Polić i mnogi drugi.

26 Antun Gustav Matoš (poezija)
- Matošev pjesnički opus nastao je na podlozi njegova poznavanja francuske simbolističke lirike, posebno Boudlairea od kojeg je preuzeo strogu formu soneta istančanog osjećaja za zvuk i boju u jeziku, te sinesteziju.
- Krajnji cilj i smisao pjesništva Matoš vidi u postizanju jedne više „Ljepote“ kao jedine i stvarne vrijednosti.
- Raspon motiva proteže se u njegovu pjesništvu od izrazito intimnih, tj. ljubavnih pjesama, kao npr. „Utjeha kose“, preko karakterističnih pejzažnih npr. „Jesenje Veče“ ili „Nokturno“ („Notturno“), pa sve do domoljubno socijalne lirike kao npr. „1909.“ ili „Gnijezdo bez sokola“.
- Općenito: lirika mu je simbolistička i impresionistička, teži savršenstvu forme. Preuzeta iz franc. lirike.

27 Antun Gustav Matoš (novele)
- Matoševe novele dijele se na dva tematska kruga:
o Prvi čine realistične novele s temama iz domaće zagrebačke i zagorske sredine, a inspiraciju za njih izvlači iz vlastitog životnog iskustva, kao npr. novela „Nekad bilo, sad se spominjalo“.
o Drugi krug čine simbolističke novele romantičnog sadržaja kojima nas vodi u tajnovite predjele vlastite duše i koje ostvaruje tehnikom lirskoga. U tim novelama više nije riječ o domaćoj kozmopolitskoj sredini. Takve su novele npr. „Camao“, „Balkon“, „Cvijet sa raskršća“.
- Matošev pripovjedački opus okupljen je u tri zbirke: „Iverje“ (1899.), „Novo Iverje“ (1900.) i „Umorne priče“ (1909.).
- O samom Matošu: osim što je bio liričar i pripovjedač, važan je u razvoju hrvatske književne kritike. Razvio je impresionistički stil u kritici, a često su njegove kritike bile književno vrjednije od djela koja je obrađivao. Kao boem proputovao je Europu, živio u Ženevi i Parizu, a bio je i glazbenik (violončelist).

28 Vladimir Vidrić (1875.-1909.): „Pejzaž I“ i „Pejzaž II“
- U studentskom prosvjedu 1895. Vladimir Vidrić bio je na čelu studenata.
- Studij je nastavio u Pragu i Gratzu, a umro je već 1909. godine.
- Svoju jedinu zbirku pod nazivom „Pjesme“ objavio je 1907. i ta nevelika zbirka pravi je dragulj hrvatske moderne lirike.
- Vidrićevo pjesništvo je impresionističko, on pjeva oko slikara, prepuno boja i zvukova.
- Njegove teme nisu samo pejzaži već i svijet daleke prošlosti (antički motivi, kao u pjesmi „Pomona“ ili „Dva levita“), a dotaknuo se i najdubljih filozofskih tema kao u pjesmi „Mrtvac“.
- „Pejzaž I“:
o Dnevni pejzaž obasjan suncem, i tako intenzivnih boja da pjesnik koristi glagolske, a ne pridjevske oblike. Ugođaj je spokojan, nadahnut i podnevnim zvonom koje doziva iz sela.
o 3 katrena u kojima se rimuju 2. i 4. stih.
o Lirska minijatura , nabijena slikovitošću, gotovo kao haiku.
- „Pejzaž II“:
o Nokturalan, ali također spokojan i osvijetljen mjesečinom, te urešen blistavim kapima zaostalim od kiše.

29 Ivo Vojnović (1857.-1929.): „Dubrovačka trilogija“
- Najprije je objavio dužu pripovijest „Geranium“ (1880.) i roman „Santa“ (1886.), ali najviše je ostao zapamćen po svojim dramskim djelima vezanim za Dubrovnik, a to su drame: „Ekvinocio“ (1895.), „Dubrovčka trilogija“ (1902.) i „Maškerate ispod kuplja“ (1923.).
- Važan je i njegov ciklus soneta „Lapadski soneti“.
- „Dubrovačka trilogija“:
o Sastoji se od tri jednočinke koje prikazuju propast Dubrovačke republike i dubrovačke vlastele tijekom 19. st.
o U sve tri drame izrazite su lirske didaskalije, govor je lokalni dubrovački i osjeća se piščeva nostalgija, te emotivna uključenost u problematiku o kojoj piše.
o „Allons enfants“:
§ Prva drama „Allons enfants“ (početne riječi Marseljeze, francuske himne) prikazuje radnju iz 1806. godine kada su Francuzi pred vratima Dubrovnika i Veliko vijeće, tj. dubrovačka vlastela na čelu sa knezom raspravlja da li ih pustiti u grad ili se braniti.
§ Prikazana je njihova izgubljenost i nesložnost, te nesklonost da svoj ljubljeni grad izlože topničkoj vatri.
§ Glavni lik je Orset, plemić koji poziva na otpor, ali ostaje osamljen i neshvaćen i svojoj želji da se ukrcaju na svoje brodove i traže novu hrid na kojoj će izgraditi svoju slobodu.
§ U posljednjoj sceni, on i njegova zaručnica, Deša donose sudbonosnu odluku, kakvu će donijeti još mnogi plemići. Odlučuju se ne vjenčati i ne rađati djecu tuđem gospodaru.
o „Suton“:
§ Druga drama koja prikazuje radnju koja se odvija 1832.
§ Radnja je smještena u kuću plemkinje Mare (Mara Beneša), u kući plemkinje u kojoj je sve vrijedno rasprodano, a ona sa tri neudate kćeri živi na rubu gladi.
§ Najviše čega one imaju je ponos na svoje podrijetlo i volja da propadnu dostojanstveno, „ne prodajući se pučanima“, te poštujući zavjet da s propašću republike treba propasti i plemstvo.
§ Najmlađa kći Pavle ima 27 godina i zaljubljena je u pučanina kapetana Luju Larića koji još nudi brak i pomoć njenoj obitelji, ali Pavle mora ići protiv svoga srca i odbiti ga, te radije odlazi u samostan nego da uvrijedi majku i zanemari tradiciju.
o „Na taraci“:
§ Treća drama čija se radnja odvija 1900.
§ Prikazuje posljednje dane posljednjih starih gospara.
§ Glavni lik je Lukša grof Menčetić koji piše povijesnu raspravu o uzrocima propadanja dubrovačkog plemstva.
§ Sad je već na scenu stupilo i novo plemstvo, koji je svoje titule kupilo (novcem).
§ Lukša saznaje da ima nezakonitog sina u Konavlima, i razmišlja da li moguće nastaviti lozu, ali kad tog mladića upita što bi on da mu netko pokloni tu vilu s taracom, mladić odgovara da bi je on prodao. Tada Lukša prešućuje očinstvo i pušta da se loza Menčetića ugasi s njim.
o Trilogija je uokvirena dvama sonetima iz ciklusa „Lapadski soneti“. Prvi se zove „Preludij“, a drugi koji služi kao epilog nosi naziv „Na Mihajlu“, što je naziv groblja na koje su pokapani plemići.



31 Dinko Šimunović (1873.-1933.): „Muljika“
- Pripovjedač i romanopisac. Živio u dalmatinskoj zagori, gdje mu je otac bio učitelj, a kasnije i on sam, pa su njegove teme vezane uz Bukovicu i Cetinsku Krajnu gdje je proveo najveći dio života.
- Pisao je pripovijetke od kojih su najpoznatije: „Muljika“, „Duga“; i kraći roman „Alkar“. Ostali romani su mu „Tuđinac“ i „Porodica Vinčić“.
- U njegovim djelima nalazimo brojne lirske opise pejzaža i psihološki produbljene likove, a očita je njegova želja da oslika mentalitet ljudi dalmatinske zagore, mentalitet tvrd i krševit kao i zemlja sama.
- Najdirljiviji su mu prikazi ženskih likova, osobito senzibilnih i osjetljivih žena, koje se ne uklapaju u sredinu, kakve je i glavna junakinja pripovijetke „Muljika“, nježna i krhka djevojka koju je sredina odbacivala baš zbog toga. Sve one završavaju tragično, jer se ne mogu uklopiti u sredinu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum