hrvatski pripovjedač i romanopisac
Bibliografija
-rođen je 1909.godine u Žrnovu na otoku Korčuli
-dane djetinjstva u malom otočkom mjestu ostavili su obilje uspomena koje je prenio na stranice svojih djela
-završava učiteljsku školu u Dubrovniku i Filozofski fakultet u Zagrebu
-ratne godine provodi kao sudionik antifašističke borbe
-nakon rata radi kao tajnik Matice hrvatske i Leksikografskog zavoda, a zatim kao kulturni ataše u Parizu
-od 1960 radi u Zagrebu kao profesionalni književnik
-duboka misaonost i hermetičnost njegovi djela postavljaju pred čitatelja veoma složen zadatak strpljivog i upornog otkrivanja višeslojnost psiholoških svjetova njegovih likova
-njegova djela s dubokom misaonošću i svevremenošću problematike, ubrajaju se među stranice suvremene hrvatske književnosti koje su svojom umjetničkom kvalitetom osigurale sebi čitatelje ne samo danas već i u budućnosti
Objavljena djela
Romani: Djeca božja(1946.), Osamljenici(1947.)
Pripovijetke: Proza(1953.), Mrtvo more(1953.), Na istom putu(1963.), Orfej u maloj bašti(1964.), Sveti vrag(1965.), Izvještaj iz pokrajine(1969.)
Putopis: Na putu(1953.)
Meditativna proza: Getsemanski vrtovi(1981.)
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA













">
MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj


Molitva djeteta da bude televizor
Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.
Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.
Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.
A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.
Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.