PROFESORICA I MAMA

četvrtak, 17.05.2007.

ARALICA IVAN

-suvremeni hrvatski pripovjedač i romanopisac



Bibliografija

-rođen 10.rujna 1930.god. u Promini
-osnovnu školu polazio u Puljanima, a srednju u Drnišu i Kninu
-svršio Učiteljsku školu u Kninu 1953.god
-neko vrijeme službovao kao učitelj u selu Oćestovu kod Knina i Crnom kod Zadra
-uz posao studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je 1961.god. diplomirao na
odsjeku jugoslavenskih književnosti
-diplomiravši bio je ravnatelj i upravitelj škole Pedagoške gimnazije u Zadru
-od 1965. do 1970.god jedan je od urednika Zadarske revije, a 1971.god glavni i odgovorni
urednik
-od 1972.god. radi kao profesor na srednjoj školi u Zadru
-danas obnaša dužnost dopredsjednika Županijskog doma hrvatskog Sabora
-u hrvatsku književnost ušao je kao marginalac koji je daleko od književne metropole pisao
proze koje nisu imale mnogo veze s kurentnim trendovima hrvatske književnosti
-pokazivao je dovoljno odvažnosti i tvrdoglavosti da se bavi temama za koje misli da su izraz
našeg podneblja i naše tradicije
-možemo ne misliti o književnosti, o njezinoj prirodi i društvenom statusu kao Aralica,
možemo imati drukčije afinitete, ali njegovu odvažnost i izvornost valja cijeniti
-potkraj 70-ti i početkom 80-ti godina pokazao je nizom svojih povijesnih romana stilističku
virtuoznost, poznavanje kulturno civilizacijskih krugova iz koji mi vučemo korijene, stvorio
je niz zanimljivih karaktera, čudesni slika, potentnih simbola, osvjedočio je duboku mudrost
-dogradio je zacijelo jedan od najzanimljivijih opusa novije hrvatske književnosti
-s margine hrvatske književnosti preselio se u samo središte matičnog toka kao jedan od
stožernih pisaca

Objavljena djela

Novele: Svemu ima vrijeme(1967.) i Opsjene paklenih crteža(1977.)
Romani: Oluje u tihom ozračju(1967.), Nevjernik(1967.), A primjer se zvao Laudina(1969.), Filip(1970.), Konjanik(1971.), Ima netko siv i zelen(1977.), Psi U trgovištu(1979.), Put bez sna(1982.), Duše robova(1984.), Graditelj svratišta(1986.), Okvir za mržnju(1987.), Asmodejev šal(1988.), Tajna sarmatskog orla(1991.), Sokak triju ruža(1992.), Knjiga gorskog prijekora(1994.), Što sam rekao o Bosni(1995.), I tu je kraj(1999.) te knjiga zapisa Pir ivanjskih krijesnica(1992.)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum