PROFESORICA I MAMA

četvrtak, 15.02.2007.

REPETITORIJ GRAMATIKE HRVATSKOG JEZIKA

GRAMATIKA
Gramatički podsjetnik ne služi za učenje gramatike već za ponavljanje naučenog gradiva. Ako ti je jasno većina ovoga što piše ovdje niže (pod uvjetom da si završio/la 8. razred) moram priznati da onda zaista imaš nešto u glavi. Gramatika se ne može "naštrebati". Treba je razumijeti. Svojim učenicima uvijek objasnim i čemu gramatika služi. Ako nisi moj/a evo objašnjenja (a mojima podsjetnik):
Gramatika je ustvari poput logike - oruđe iliti alat koji služi za razmišljanje. Bez poznavanja gramatike ne možemo se niti pravilno služiti jezikom (koji opet služi za ono po čemu se razlikujemo od svih ostalih bića koja kroče kuglom zemaljskom - mi imamo sposobnost spoznavanja i mišljenja putem jezika).
Mnogi se pitaju zašto su gramatika i pravopis hrvatskoga jezika toliko komplicirani, opširni i teški. Odgovor je jednostavan: gramatika i pravopis su stvar dogovora velikog broja ljudi u dosta velikom vremenskom opsegu. Svi su stvari malo zakomplicirali i sad je teško pojednostaviti tu nesretnu gramatiku i pravopis (iako bi se moglo, donekle). No, bez obzira na sve, gramatiku i pravopis nije nemoguće naučiti. Treba samo malo truda i treba građu razumijeti. Zato su tu učitelji i profesori koji ti mogu pomoći. Obrati se češće njima!
VRSTE RIJEČI
PROMJENJIVE
GLAGOLI - radnja, stanje, zbivanje
- oblik, lice, vid, stanje
- oblik : inf., prez., perf., aor., impf., plpf, fut.1., fut.2., kond.1., kond.2., gl.prid., gl.pril.
- vid : svršeni / nesvršeni
- stanje: aktivno / pasivno
IMENICE - bića, stvari, pojave ; opće / vlastite
- padež, rod, broj
PRIDJEVI - opisni, posvojni, gradivni
- padež, rod, broj, stupanj
ZAMJENICE - zamjenjuju druge riječi
- padež, rod, broj, lice
- lične, povratna, posvojne, povratno-posvojna, pokazne, upitne, odnosne, neodređene
BROJEVI - glavni / redni
- padež, rod, broj
NEPROMJENJIVE
PRILOZI - označavaju okolnosti radnje
- mjesni, vremenski, načinski, uzročni
PRIJEDLOZI - odnos među riječima
VEZNICI - povezuju riječi ili rečenice
ČESTICE - iskazuju stav govornika prema onome o čemu govori
UZVICI - oponašanje zvukova, doziv, izraz duševnog stanja
GLAGOLI
GLAGOLI PO VIDU
- SVRŠENI (pasti)
- NESVRŠENI (padati)
GLAGOLSKA STANJA
- RADNO (Čitam knjigu.)
- TRPNO (Knjiga je čitana.)
GLAGOLSKI OBLICI
- INFINITIV (neodređeni): -ti, -ći
- GLAGOLSKE IMENICE
- GLAGOLSKI PRIDJEVI
- RADNI (inf. osn. + -o, -la, -lo, -li, -le, -la)
- TRPNI (inf.osn.+- n, -na, -no, -ni, -ne, -na; inf.osn. +-t, -ta, -to, -ti, -te, -ta)
- GLAGOLSKI PRILOZI
- SADAŠNJI (3.l.mn.prez. + -ći)
- PROŠLI (inf. osnova + -vši, -avši)
- GLAGOLSKI NAČINI
- IMPERATIV (dođi!) ZAPOVIJED
- KONDICIONAL 1. (došao bih) POGODBA
- KONDICIONAL 2. (bio bih došao) POGODBA
- GLAGOLSKA VREMENA
PREZENT- sadašnje vrijeme (idem, ideš, ide, idemo, idete, idu)
PERFEKT- prošlo vrijeme >>> PREZ.POM.GL. BITI + GL.PRID.RADNI (išao sam, išao si, išao je, išli smo, išli ste, išli su)
AORIST– prošlo svršeno vrijeme >>> -OH, -H
(bih, bi, bi, bismo, biste, bi)
(htjedoh, htjede, htjede, htjedosmo, htjedoste, htjedoše)
(vidjeh, vidje, vidje, vidjesmo, vidjeste, vidješe)
(padoh, pade, pade, padosmo, padoste, padoše)
IMPERFEKT– prošlo nesvršeno vrijeme >>> NESVRŠ.GL. + -AH, -JAH, -IJAH
(zvah, zvaše, zvaše, zvasmo, zvaste, zvahu)
(bijah, bijaše, bijaše, bijasmo, bijaste, bijahu)
(vucijah, vucijaše, vucijaše, vucijasmo, vucijaste, vucijahu)
PLUSKVAMPERFEKT– pretprošlo vrijeme >>> PERF.POM.GL. BITI + GL.PRID.RAD. >>> IMPF.POM.GL. BITI +GL.PRID.RAD.
(bio sam učinio, bio si učinio, bio je učinio, bili smo učinili, bili ste učinili, bili su učinili)
(bijah učinio, bijaše učinio, bijaše učinio, bijasmo učinili, bijaste učinili, bijahu učinili)
FUTUR 1. – buduće vrijeme >>> NENAGL.PREZ.POM.GL. HTJETI + INF. (ići ću, ići ćeš, ići će, ići ćemo, ići ćete, ići će)
FUTUR 2. – buduća radnja koja se vrši prije neke druge buduće radnje >>> SVRŠ. PREZ. POM. GL. BITI + GL.PRID.RAD. (budem išao, budeš išao, bude išao, budemo išli, budete išli, budu išli)
VRSTE IMENICA
OPĆE - ime zajedničko svim bićima, predmetima i pojavama iste vrste
- (čovjek, muž, žena, dječak, pas, mačka, stol, ormar, kiša, snijeg)
VLASTITE - ime kojim se imenuje samo jedno određeno biće, predmet ili pojava
- pišu se velikim početnim slovom
- (Marko, Ivana, Astor, Pero)
ROD IMENICA - muški, ženski i srednji (m., ž., s.)
BROJ IMENICA
- jednina: cvijet, drvo, grozd, miš, otok
- množina: cvjetovi, drva, grozdovi, miševi, otoci
- zbir (skup): cvijeće, drveće, grožđe, mišad, otočje
IMENICE KOJE IMAJU SAMO MNOŽINU a označavaju jedninu (PLURALIA TANTUM)
(hlače, škare, grablje, naočale, vrata)
PRIDJEVI
PRIDJEVI – riječi koje izražavaju različite osobine bića, stvari i pojava, odnosno riječi koje pobliže označavaju imenice ( pridjevaju im se )
1. OPISNI ( KVALITATIVNI ) – izriču osobine; odgovaraju na pitanja kakav?, kakva?, kakvo?
2. GRADIVNI ( MATERIJALNI ) – izriču tvarnost; odgovaraju na pitanje od čega je što napravljeno?
3. POSVOJNI ( POSESIVNI ) – izriču pripadanje ili kakvu drugačiju povezanost onoga što znače imenice uz koje stoje s onim što znače riječi od kojih su izvedeni; odgovaraju na pitanja čiji?, čija?, čije?
a) NEODREĐENI – kazuje osobine onoga što znači imenica i odgovara na pitanje kakav?
b) ODREĐENI – upotrebljava se kada se pridjevom izriče stalna osobina predmeta, osobina koja je već otprije poznata; odgovara na pitanje koji?; tvori se pomoću nastavka -i
( žut/žuti, crven/crveni, nov/novi, gladan/gladni, ukusan/ukusni )
KOMPARACIJA ( STUPNJEVANJE ) – promjena ( uspoređivanje ) pridjeva po jačini izraženog značenja; koristi se kod uspoređivanja osobina koje pripadaju imenicama
STUPNJEVI:
1. POZITIV – ukazuje o kojoj je osobini riječ
2. KOMPARATIV – izriče da neki predmet ima neku osobinu u većoj mjeri
3. SUPERLATIV – izriče da neki predmet po nekoj osobini nadmašuje sve ostale
1. lijep, crven, slab, loš, dobar
2. ljepši, crveniji, slabiji, zao, bolji
3. najljepši, najcrveniji, najslabiji, najgori, najbolji
VRSTE ZAMJENICA
OSOBNE / LIČNE
- zamjenjuju govorne osobe ili glagolska lica
- ja, ti, on (ona, ono ), mi, vi, oni (one, ona )
POSVOJNE
- zamjenjuju posvojne pridjeve i označuju pripadnost govornim osobamna
- moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov
POVRATNA
- zamjenjuje osobnu zamjenicu koja se odnosi na subjekt ( vraća radnju na subjekt )
- sebe
POVRATNO-POSVOJNA
- zamjenjuje posvojne zamjenice kada označuju da nešto pripada subjektu
- svoj
POKAZNE
- pokazuju ( upućuju na nešto ); zamjenjuju predmet koji je blizu govorne
ili sugovorne osobe ili pak je udaljen
- ovaj, ovakav, ovolik; taj, takav, tolik; onaj, onakav, onolik
UPITNE
- zamjenjuju riječ ili više riječi koje očekujemo u odgovoru ( upitne rečenice )
- tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
ODNOSNE
- pokazuju na što se odnosi sadržaj rečenice ( izjavne i usklične rečenice )
- tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
NEODREĐENE
- zamjenjuju nešto neodređeno ili suviše općenito
- netko, nešto, neki, nekakav, nečiji; gdjetko, gdješto, gdjekoji, gdjekakav; tkogod, štogod, kojigod, kakavgod, čijigod; nitko, ništa, ničiji, nikakav; itko, išta, ikoji, ikakav; svatko, svašta, svaki, svačiji, svakakav, sav; ma tko, ma što, ma koji, … ; koješta ; bilo tko, bilo što, bilo koji, …
BROJEVI
BROJEVI – riječi koje kazuju točnu količinu čega ili poredak
GLAVNI BROJEVI – kazuju točnu količinu čega, koliko čega ima: (jedan (1), dva (2), tri (3), četiri (4), … osamnaest (18), dvadeset (20), dvadeset i jedan (21), sto ili stotina (100), tisuću (1000), milijun (1000000) )
REDNI BROJEVI – kazuju koje je što po redu, poredak neke jedinice: ( prvi (1.), drugi (2.), treći (3.), četvrti (4.), … osamnaesti (18.), dvadeseti (20.), dvadeset i prvi (21.), stoti (100.), tisućiti (1000.), milijunti (1000000))
SKLONIDBA BROJEVA – mijenjaju se brojevi jedan, dva, tri, četiri i složeni brojevi kojima su ovi posljednji član
– broj jedan mijenja se kao pridjev
– brojevi dva tri i četiri imaju posebnu promjenu
JEDNINA MUŠKI / SREDNJI ROD ŽENSKI ROD
N ( tko, što ) dva, tri, četiri dvije, tri, četiri
G ( koga, čega ) dvaju, triju, četiriju dviju, triju, četiriju
D ( komu čemu ) dvama, trima, četirima dvjema, trima, četirima
A ( koga, što ) dva, tri, četiri dvije, tri, četiri
V ( oj ) dva, tri, četiri dvije, tri, četiri
L ( o komu, o čemu ) dvama, trima, četirima dvjema, trima, četirima
I ( s kim, s čim ) dvama, trima, četirima dvjema, trima, četirima
BROJEVNE IMENICE – riječi koje znače količinu kao i brojevi, ali se mijenjaju kao imenice: (dvojica, dvoje, trojica, troje, četvorica, četvero, četvoro, desetorica, desetero, desetoro, …)
PRILOZI
PRILOZI - nepromjenjive riječi koje se najčešće prilažu glagolu i određuju mjesto, vrijeme, način, količinu i druge okolnosti radnje
MJESNI PRILOZI
GDJE? (ovdje, tu, ondje, drugdje, negdje, nigdje, svagdje, vani, unutra)
KUDA? (ovuda, tuda, onuda, nekuda, nikuda, svuda)
KAMO? (ovamo, tamo, onamo, drugamo, ikamo, nekamo, van, unutra)
ODAKLE? (odavde, otuda, odnekuda, izvana, iznutra)
DOKLE? (dovde, dotle, donde)
VREMENSKI PRILOZI
KADA? (sada, tada, onda, nekada, nikada, ikada, nekoć, prekjučer, jučer, danas, sutra, lani, ljetos, jesenas, zimus)
OTKADA? (odsada, otada, odonda, oduvijek)
DOKADA? (dosada, dotada, dovijeka)
NAČINSKI PRILOZI
KAKO? (ovako, tako, onako, nekako, nikako, svakako, kojekako, brzo, dobro, hrabro, lijepo, sporo, pješice)
KOLIČINSKI PRILOZI
KOLIKO? (ovoliko, toliko, onoliko, nekoliko, malo, manje, premalo, nemalo, mnogo, više, previše, dosta)

PRIJEDLOZI
PRIJEDLOZI - nepromjenjive riječi koje najčešće stoje pred imenicama i zamjenicama, a označuju odnose među riječima u rečenici i utječu na promjenu oblika riječi ispred koje stoje
- (iznad, nad, na, u, pod, ispod, pred, ispred, iza, za, pored, uz, kraj)
VEZNICI
VEZNICI - nepromjenjive riječi koje povezuju dvije riječi ili dvije rečenice
- (i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, ili, da, dok, jer, ako, mada, makar, premda, iako, kao)
Moj brat i ja išli smo u kino, te smo pozvali i prijatelja.
Bio si ili nisi bio?
Bio sam, ali nisam ništa vidio.
Idem, makar kamenje padalo.
UZVICI
UZVICI - nepromjenjive riječi kojima se izražava neki osjećaj, raspoloženje, doziv ili zvuk u prirodi
- OSJEĆAJ I RASPOLOŽENJE - (ah, aha, aj, au, brr, e, eh, ej, hej, hura, jao, joj, oh, oho, u, uh)
- DOZIV - (oj, iš, šic, hajde, halo, mic, na, o)
- ZVUK U PRIRODI - (buć, bum, dum, hop, mljac, pljus, tres, zum)
Ej, mali, dođi!
O, nesrećo mala!
Šic!
Aha, sad razumijem!
SLUŽBA RIJEČI U REČENICI
GLAVNI DIJELOVI
SUBJEKT (vršitelj radnje, N)
PREDIKAT (radnja u rečenici – glagol)
SPOREDNI DIJELOVI
DODACI IMENICI:
ATRIBUT (pridjev, broj, zamjenica ili imenica u G, D, A, L, I)
APOZICIJA (imenica u istom padežu)
DODACI GLAGOLU:
OBJEKT (predmet radnje, izravni/neizravni)
PRILOŽNA OZNAKA (okolnosti radnje) mjesto, vrijeme, količina, način, uzrok, namjera
VRSTE REČENICA
REČENICA – skup riječi koje nešto znače
JEDNOSTAVNE
NEPROŠIRENE (subjekt + predikat)
PROŠIRENE (subjekt + predikat + dodaci)
BESUBJEKTNE (bez subjekta)
SA SKRIVENIM SUBJEKTOM (subjekt nije izrečen)
NEOGLAGOLJENE (bez glagola)
SLOŽENE
NEZAVISNO SLOŽENE (sklapanje povezivanjem)
1. SASTAVNE - i, pa, te, ni, niti
2. SUPROTNE - a, ali, nego, no, već
3. RASTAVNE - ili
4. ISKLJUČNE - samo, samo što, jedino, jedino što, tek
5. ZAKLJUČNE - dakle, zato, stoga, pa
ZAVISNO SLOŽENE (sklapanje uvrštavanjem)
PREDIKATNE
SUBJEKTNE
OBJEKTNE
MJESNE
VREMENSKE
NAČINSKE
UZROČNE
POSLJEDIČNE
NAMJERNE
POGODBENE
DOPUSNE
ATRIBUTNE
NEZAVISNO SLOŽENE REČEBNICE
(sklapanje povezivanjem)
SASTAVNE – rečenice koje sastavlja neki rečenični dio (npr. subjekt) (i, pa, te, ni , niti)
SUPROTNE – rečenice koje su po sadržaju suprotne(a, ali, nego, no, već)
RASTAVNE – rečenice u kojima je ostvariv sadržaj samo jedne surečenice (ili)
ISKLJUČNE – rečenice u kojima se iz sadržaja jedne surečenice isključuje dio sadržaja naveden u drugoj (samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što)
ZAKLJUČNE – rečenice kojima zaključujemo iz jedne surečenice u drugoj (dakle, zato, stoga)
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
(sklapanje uvrštavanjem)
PREDIKATNE- zavisna surečenica prema glavnoj odnosi se kao dio imenskog predikata (odnosne zamjenice, da)
SUBJEKTNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao subjekt prema predikatu (odnosne zamjenice, da)
OBJEKTNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao objekt prema predikatu (odnosna zamjenica, prilog)
MJESNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao POM prema predikatu (gdje, kamo, kuda, otkuda, …)
VREMENSKE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao POV prema predikatu (kad, otkad, dokad, otkako, …)
NAČINSKE- zavisna surečenica se odnosi prema glavnoj kao PON prema predikatu (kako, kao da, kao što)
UZROČNE- zavisnom se surečenicom izriče uzrok radnje u glavnoj rečenici (jer, zato što, budući da, kako, kad)
POSLJEDIČNE- zavisnom se surečenicom izriče posljedica radnje u glavnoj rečenici (da, te, tako da / tako, toliko –gl.reč.)
NAMJERNE - zavisna surečenica izriče namjeru s kojom se vrši radnja u glavnoj rečenici (da, kako, ne … li – s kond.)
POGODBENE- zavisna surečenica izriče pogodbu ili uvjet vršenja radnje u glavnoj rečenici (ako / li, da, kad, ukoliko)
DOPUSNE- zavisnom se surečenicom dopušta radnja glavne iako se tome protivi sadržaj zavisne surečenice (iako, ako i, premda, mada, makar, koliko god, mjesto da)
ATRIBUTNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao atribut prema imenici (da, odnosne zamjenice, prilozi)
GLAS I SLOG; GOVORNI ORGANI; TVORBA GLASOVA
- GLAS – najmanja jezična jedinica
- SLOG – najmanja izgovorna jedinica (sastoji se od jednog samoglasnika ili slogotvornog r i suglasnika; jednog ili više)
- GOVORNI ORGANI – organi u ljudskom tijelu koji služe za oblikovanje govora
GORNJI – usna i nosna šupljina, jezik, nepce (meko i tvrdo), resica, zubi, usnice
DONJI – pluća, dušnik, grkljan, glasnice
- SAMOGLASNICI (OTVORNICI) – glasovi koji nastaju kada zrak slobodno struji iz pluća preko ustiju van (a, e, i, o, u)
- SUGLASNICI (ZATVORNICI) – glasovi koji nastaju kada neki govorni organ djelomice ili potpuno zatvori prlolaz zračnoj struji iz pluća
- ZVUČNI GLASOVI (ZVUČNICI) – nastaju kada su glasnice napete i trepere
- BEZVUČNI GLASOVI (BEZVUČNICI) - nastaju kada su glasnice opuštene i ne trepere
ZVUČNICI b d g z ž dž đ - - -
BEZVUČNICI p t k s š č ć f c h

- ZATVORNICI PO MJESTU TVORBE:
DVOUSNENICI (BILABIJALI): p, b, m
ZUBNOUSNENICI (LABIODENTALI): f, v
ZUBNICI (DENTALI): t, d, n, c, z, s
DESNICI (ALVEOLARI): r, l
NEPČANICI (PALATALI): č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž
JEDRENICI (VELARI): k, g, h

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum