kapljubavi

petak, 18.07.2008.

PRIPOVJEDAČ

Bijaše jednom neki pripovjedač. Sretan sanjar, živio je siromašno, ali bezbrižno. No vanjski svijet mu se činio sivim, grubim, bezdušnim i nepodnošljivim. Zbog toga je silno trpio.
Jednog jutra dok je prolazio trgom obasjanim suncem, dođe mu na pamet ova misao: “A da ljudima počnem pričati priče? Pričao bih im o dobroti i ljubavi, privodeći ih tako postupno k sreći.” Popeo se na klupu i glasno pripovijedao. Starci, žene i djeca zaustavili bi se načas, poslušali i produžili svojim putem. Znajući da se svijet ne može popraviti u jednom danu, pripovjedač se nije dao obeshrabriti. Sutradan je došao na isto mjesto i vjetru povjerio najnježnije riječi svoga srca. Neki su ga ljudi slušali, no ipak manje nego prethodnog dana. Bilo je i onih koji su mu se smijali, i onih koji su ga smatrali ludim, ali on je i dalje neumorno pripovijedao.
Bio je uporan. Svakodnevno je na trgu rijetkim znatiželjnicima pripovijedao čudesne priče o ljubavi. Kad ni njih više nije bilo, dolazio je i pripovijedao oblacima i užurbanim sjenama prolaznika. No nije odustajao. Otkrio je da ne zna i da ne želi raditi ništa drugo doli pripovijedati priče, pa čak i onda kad one nikoga ne zanimaju. Pripovijedao je zatvorenih očiju, iz čista zadovoljstva, ne opterećujući se time što ga nitko ne sluša. Ljudi su mirno prolazili pored čovjeka zatvorenih očiju. Prolazile su godine. Jedne zimske večeri, dok je o zalazu sunca pripovijedao jednu od svojih čudesnih priča, osjeti da ga netko vuče za rukav. Otvori oči i ugleda dječaka. Dječak se kreveljio da mu se naruga:
“Zar ne vidiš da te nitko ne sluša, nisu te ni dosad slušali, ni ubuduće te neće slušati. Zašto onda gubiš vrijeme?”
“Ljubim svoje bližnje!”, odgovori pripovjedač, “Želim ih usrećiti!”
“Pa jesu li postali sretniji, glupane?“, ismijavao ga je dječak.
“Nisu”, odgovori pripovjedač odmahujući glavom.
“Čemu se onda trudiš?”, upita dječak osjećajući samilost.
“Nastavljam pripovijedati, i to ću činiti do smrti. Nekoć sam pripovijedao da promijenim svijet...“ Zašutio je. No lice mu ponovno zasja: „Danas pripovijedam da svijet ne bi promijenio mene.“

- 19:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

Idi... tamo gdje ćeš biti ljubljen

Zašto je tako teško gubavcu ostati ponizan? Zašto je najteže onome koji je ništavan priznati da je to tako? Zašto ne mogu pobijedtit onaj dio sebe koji mi toliko šteti i koji uzima sve što mi znači?
Jučer, danas, sutra...
Uvijek ista priča, ista već molitva na usnama, isto kajanje, isti grijeh...
Gospodine, toliko sam se izgubila u ovome nečemu čemu ni ime ne znam, ponekad sumnjam da me želiš vidjeti, bolje ti je bez mene, ma što ću ti ja kad se ne mijenjam, kad ću Te prvom prigodom izdati.
Iako Tebe želi duša moja i za Tobom čeznem ne koračam prema Tebi.
Zavelo me ono lažno obećanje: "Bit će te kao bogovi. Neće biti suza, boli, spoznat ćete sve. Imati vlast nad svojim životom."
Upravo to me zavelo Gospodine i Bože moj. Iako svako jutro predajem sve Tebi, tražim da bude onako kako sam ja to zamislila. Valjda ja znam što meni treba i što je najbolje za mene.
O jadne li sljepice...
O jadne li duše...
Prodala sam Te za mrvu slave, izdala Te zbog malenog pada...
Ne mogu se ni kajati, jer Ti ne mogu garantirati da opet ne bih isto učinila.
O spasi me od mene, izbavi me od moje slabosti!
Čemu se uopće truditi oko mene, idi Oče, iako ću umrijeti bez Tebe.
Idi Ljubavi ako ćeš biti sretniji...
Idi Ljepoto jer ovaj slijepac ne može gledati svjetlo.
Idi daleko, daleko od mene...
I dopusti da slušam smijeh Ljubavi koja je napokon ljubljena.
Neka moj Bog napokon bude ljubljen!

- 21:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2009 (2)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (10)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Srpanj 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

BUDI KAO "KAP LJUBAVI"
RECI SRCU NA KRIŽ HODI
I PREDAJ SE DUHU SVETOM
GDJE ON HOĆE DA TE VODI.

BUDI BLAGO SIROTIMA
BOLESNIMA ZDRAVLJE BUDI
KLIČI NEBU DOBROG OCA
TVOJA BRAĆA SVI SU LJUDI

BUDI PUTNIK NA TOJ CESTI,
KOJI ŽELI KRISTA SRESTI
BUDI VJESNIK DOBRE VIJESTI
I HVALOSPJEV BLAGOVIJESTI.

BUDI KAO "KAP LJUBAVI"
MIRNA LUKA ZA SVE LAĐE
I POBJEDI SVJETLOM VJERE
SVAKU TMINU I BEZNAĐE.
BUDI KAO "KAP LJUBAVI"!
(himna humanitarne udruge "Kap ljubavi")

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
forum.frama
katolici na internetu

hits

MOLITVE

Gospodine predajem Ti svu svoju prošlost, sve zlo koje se nataložilo u mome srcu.
Molim Te da me sotona ne privuče svojom ohološću i lažnom jakošću.
Isuse, predajem Ti i sve svoje poteškoće i križeve da mi ih pretvoriš u radost i
molim Te po moćnom zagovoru blažene Djevice Marije dar obraćenja srca.
Gospodine molim Te da iz mog srca poteče izvor ljubavi na svakoga čovjeka i na onoga koji me mrzi i prezire.

Prije krunice:
Draga Majko, po ovoj krunici te molim za duboku i iskrenu poniznost u svim mojim djelima i osjećajima, za strpljivu i radosnu nadu, za savršenu i svetu ljubav prema Bogu i bližnjemu, te za svetu čistoću srca, duha, duše i tijela.

Absorbeat
(sv. Franjo Asiški)
Vatrena i slatka sila tvoje ljubavi, molim,
Gospodine, neka obuzme
moj um i moje srce i neka ga odijeli od svega,
što je pod nebom, da
umrem od ljubavi ljubeći tebe, koji se
udostojao umrijeti od ljubavi
ljubeći mene.

O Duše mudrosti, daj mi svjetla da u radosti izabirem putove Gospodnje.
O Duše razuma,
učini me sposobnim da na putovima života prepoznajem volju Božju.
O Duše savjeta, vodi me u poučljivosti za moga zemaljskog putovanja.
O Duše jakosti, podaj mi hrabrosti da vjeru svjedočim u svakoj prilici života.
O Duše znanja, pokaži mi put što ga je Bog odabrao za mene.
O Duše pobožnosti, daj da vazda rastem u prijateljstvu i zajednistvu s Bogom.
O Duše svetoga straha Božjega, otvori mi srce vjernosti i štovanju Boga.

Zrnca mudrosti...

5 PRAVILA ZA SRECU
1.Oslobodi srce od mrznje
2.Oslobodi misli od briga
3.Zivi jednostavno
4.Daj vise
5.Zahtjevaj manje

Ljubav daje samo netko tko ima dovoljno ljubavi, i svjetla u svojoj duši, jer samo ljubav uvijek rađa novu ili veću ljubav.

Ako hoćeš da se obogatiš idi među siromahe.?!
Samo onaj ko ne zazire od malog, ima pravo na veće.

Ono što zadržiš za sebe-gubiš
Ono što daš-ostaje ti zauvijek.

Naša jedina "ulaznica" za nebo bit će ljubav.
Nemojmo gubiti dragocjeno vrijeme, već počnimo ljubiti!

ŠTO NOVAC MOŽE KUPITI:
Krevet, ali ne i san.
Knjige, ali ne i znanje.
Hranu, ali ne i tek (apetit).
Nakit, ali ne i ljepotu.
Kuću, ali ne i dom.
Lijekove, ali ne i zdravlje.
Raskoš, ali ne i kulturu.
Razonodu, ali ne i sreću.
Križ, ali ne i Spasitelja.
Crkvenu građevinu, ali ne i nebo.
Ono što novac ne može kupiti, Isus Krist daje ti besplatno.
Je li Isus Krist tvoj Gospodin i Spasitelj?

Želiš li znati i naučiti nešto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
Ovo je najuzvišeniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se neznatnim.

Komu se više boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?
I to treba biti naš posao: pobjeđivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati više vlasti nad sobom i bar malo napredovati u dobru.

Koliko je tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.

Cijelo Sveto pismo treba čitati u onome Duhu Svetom po kojemu je nastalo.

Nema, dakle, mira u srcu putena čovjeka, niti u čovjeka odana izvanjskih stvarima; ima ga čovjek gorljiva duha.

Ne stidi se služiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome svijetu izgledati kao siromah.

Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.

"Ne otkrivaj svojega srca svakom čovjeku", nego se o svojoj stvari posavjetuj s razboritim i bogobojaznim čovjekom.

Mnoge je prevarilo umišljanje, da će im drugdje biti bolje.

Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.

Dobro je za nas što nas kadšto snađu protivštine, poteškoće i neugodnosti. One pomažu da se čovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.

Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje.
Zato u Knjizi o Jobu piše:"Nije l` borba život čovjekov na zemlji?"
Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, e da đavao ne bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego "obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždre".

Beskorisno je čovjeku druge suditi; često se prevari i lako pogriješi. A sebe suditi i protresati, uvijek je koristan posao.

Bog više cijeni kako tko radi nego koliko uradi.

Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu će se Bog primaknuti sa svojim svetim anđelima.

Naime, čovjek više postiže i obilnije milosti stječe tamo gdje sebe više svladava i u duhu se mrtvi.

Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika mudrost i savršenost.