Priča o bambusu iliti žrtvi
Bio jednom jedan vrlo lijep vrt. Ondje je gospodar
vrta običavao šetati po dnevnoj vrućini.
Jedno plemenito bambusovo stablo bilo mu je najljepše
i najdraže od svih biljaka, stabala i raslinja u vrtu.
Bambus je rastao godinu za godinom i postajao sve
privlačniji. Ali - tada se dogodilo. Gospodar se
zabrinut približavao svom omiljenom stablu.
"Dragi bambuse, ti si mi potreban." A bambus tiho odgovori:
"Spreman sam, upotrijebi me kako želiš." Gospodarov
glas je postao ozbiljan. "Da bih mogao upotrijebiti,
moram te potkresati." Bambus se prepao. Njega
potkresati, njega, najljepše stablo u vrtu. U vrtu je
nastala tišina. Bambus je prignuo svoju ponosnu glavi
i šapnuo: "Gospodaru, ako me ne možeš upotrijebiti bez
potkresivanja, tada učini što želiš i potkreši
me." Sunce je sakrilo svoje lice. Jedan je leptir
prestrašeno pobjegao. A bambus je drhtao. Ali, time
nije sve bilo gotovo. "Bambuse, moram ti još nešto
više učiniti. Moram te presjeći i izvaditi
tvoje srce. Ako to ne učinim, ne mogu te
iskoristiti." Bambus se prignuo do zemlje: "Gospodaru,
reži i dijeli."
|