petak, 15.12.2006.

Hej vi svi, zajedno smo skupa!!!

Pa dobar dan!!!

Falili ste mi da znate, ali nikako ulovit vremena za napisati koju pametnu...
ali, redovito sam čitala što ste piskarali, časna riječ!!!

Učim, učim sve se puši...
Polažem ispite, radim, idem na predavanja, smješkam se ljudima oko sebe,a vrištim u sebi jer me PMS malo pere, ali dobro sad...

Jučer sam si išla kupiti čizme - ja inače ne padam na materijalne stavri, niti mi je to od životne važnosti, ali...
Vrlo rijetko zagrizem za nešto što baš želim, onak, baš jako.
Zaist rijetko, ali onda sam spremna na sve, skoro na sve...

E sad ide priča:
Tako je i sa ovim čizmama, najljepšim na svijetu, najljepšim!
Međutim, te čizme neće biti moje, jer mi nikako ne pašu.
Ustvari, ovo je vrlo zanimljiva situacija, čizme su mi prošli tjedan savršeno odgovarale, međutim, jučer mi jednostavno nisu išle na nogu!
Odnosno, jednu sam uspjela zakopčati, a drugu ne!
Jedan sasvim normalan fenomen za mene.

Bašm sam se rastužila, jako sam se rastužila jer sam ih već vidjela na svojim nožicama tijekom ove divne, hladne zime u našem prekrasnom gradu...
Neću reći da nikada neće biti moje, ali jako sam tužna od jučer...

I znam da to nije kraj svijeta, i znam da ima i gorih stvari, ali mene je to tako pogodilo jučer da sam režala na sve žene koje imaju čizme!!!
Naravno da je to bilo samo momentalno i da mi ne treba brnjica, ali što je previše - previše je!


U nedostatku lijepih riječi za danas, copy/pastat ću Vam jednu zanimljivu priču:



PREKRASNA

Djevojke su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih, jer
se boje da će pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke
koje su pale na zemlju, i koje, iako
nisu tako dobre, do njih lakše dođu.

Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla,
misle da s njima nešto nije u
redu, dok su zapravo one veličanstvene.
Jednostavno moraju biti strpljive i
čekati da pravi čovjek dođe, onaj koji
je tako hrabar da se popne do vrha
stabla zbog njih.


Ne smijemo pasti da nas dohvate,
tko nas treba i voli napravit će
SVE da dođe do nas.

Žena je izašla iz rebra muškarca,
a ne iz nogu da bude gažena, niti iz
glave da bude nadmoćna.
Nego sa boka da bude jednaka,
ispod ruke da bude zaštićena,
i blizu srca da bude voljena.



Eto, sad opet jurim

Pusabok,



- 14:48 -

<$A jel?!$ (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

U mojim strofama lagani raspad sistema...


myspace layout

myspace layout



Na ovom svijetu ne možemo činiti velike stvari.
Možemo činiti samo male stvari s velikom ljubavi




Oni koje podržavam, podržite ih i VI!!!

www.lightamillioncandels.com




Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Blogeri/ce koji su mi baš, baš...
i koje baš, baš...


Old soul
KP
Siddarhta
Dnevnik starog mladića
Naposljetku
Tedica
Fem
Teuta

myspace layout

myspace layout




Zašto sam ovdje?!

Malo sam se prehladila ovih dana i ne silazim s neta...
mama me ne pusti van (jer, ni na posao ne idem?!)
pa visim tu i tamo...
pišem više sebi nego vama, naajući se kako ću u komentarima naći barem
komentara... jedan?! dva?!
cerek
uh, opet ništa...




ipak je bilo nešto -
hvala Vam još jednom...


Myspace layouts

Myspace layouts



podrška je ono što nas najjače pokreće...
party



Je, ovo je moj prvi BLOG i zato vas molim neka Vaš komentar
ne bude jako STROG!!!
headbang



Free Web Counter

Free Web Counter

Kao talas...

Negde se pipnu naši mali svemiri,
kada vec pomislim da spavaš.
Zašumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naiđes.


U školjki tvoga pupka leto zimuje,
tu čuvaš mrve sunca, za nas.
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje,
dok kao talas nadireš.

I ništa više nije važno,
lice sveta zlobno i lažno,
se raspline za čas.
I nitko više nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst.
Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst.
Ti kao talas izmičeš.


Ostavljaš slane kapi bistre
i jato dobrih mirisa Istre, po sobi razvijaš.
Ostavljaš varljiv zalog pene, u srcu ove napukle stene
koju razbijaš.

I ništa više nije važno,
lice sveta zlobno i lažno,
se raspline za čas.
I nitko više nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan,
Pesak, ispod nas.


Đ. Balašević