Ne pucajte u znanje!
Obećanje je obećanje idemo za istinom ili: Ne dajmo naše tajkune oni su naše jučer, danas i, zasad, sutra! PRIMJER PRVI: Građevinska poduzeća kao način pljačke kroz tuđa stečena prava. "TEHNIKA D.D." danas je privatna firma u vlasništvu četiristotinjak dioničara. Kako je to izgledalo na dan 31. 12. 1990. godine? Zaposlenih je bilo, na svim gradilištima, prema slobodnoj procijeni oko 8.700. Zavod za mirovinsko, zdravstveno i socijalno osiguranje ima točne podatke. MORA IMATI! Jer su dio Države, a Država postoji da bi štitila svoje građane, pa se ti podatci, kako Zakon kaže, moraju čuvati i arhivirati. Kako je jedna društvena firma, putem pretvorbe i privatizacije, u vlasništvu svih zaposlenih radnih ljudi, dakle njih oko 8.700, prešla u ruke sada 400 vlasnika? Ovo je, čini se, neka muška logika: kako ubaciti 8.700 u 400? Teško, ali kako vidite – ide! A ide tako što se zaposlenima nije ponudio otkup njihovog vlasništva dionica. To su pravo stekli samo dio podobnih. Bio je i rat. Oni koji su htjeli otkupiti nisu mogli, jer morali su imati domovnice da bi mogli kupiti svoje vlasništvo, a nisu ih mogli dobiti jer nisu bili prijavljeni, za stalno, u Republici Hrvatskoj. I tako odabrani dođoše u prigodu da kupe tuđu imovinu po povoljnim uvjetima, uz kredite koje su uzeli stavljajući poduzeće ili dijelove poduzeća pod hipoteku; dakle tuđe vlasništvo, kako bi s tuđim novcem kupili tuđu imovinu na svoje ime. Otvaralo se tu i računa u Mađarskoj, Austriji preko kojih su obavljena plaćanja za poslove koji su odrađeni, pa na osnovu njih opet kupovale dionice i tako zatvarao krug vlasništva. Pa su ti mangupi temeljem depozita u poslovnim bankama, opet tuđih, mogli kupiti dionice tih banaka pa ih mijenjati sa fondovima za druge dionice i imati startnu osnovu za pretvorbenu šaljivu igru, koji oni grublji nazivaju pljačkom i grabežom. Ja nisam grubijan. Eh, sad sam vas umorio ovim podatcima, ali to je samo primjer koji će uskoro pokazati snagu ANEX-a G i Zakona koje je usvojio Hrvatski sabor temeljem Međunarodnog ugovora o normalizaciji odnosa i Međunarodnog ugovora o sukcesiji. "Tehnika" kao i ostale, ovako muški, privatizirane firme bez isticanja zastare, jer zastare nema, mora sve što je zaradila prijevarom svojih radnika i nesuđenih vlasnika vratiti se na poziciju 31.12 1990. godine i omogućiti im pravo na njihovo vlasništvo ali i na vlasništvo u poslovnim bankama. Što to znači? Užas za sve nas, jer kad su muljali i čopavali "temeljem Zakona" nisu nas zvali da i mi sudjelujemo, ali sad kad krenu poništenja, e to je druga priča... A poništenja su već morala početi, jer je Zakon na snazi od 4. lipnja 2004. godine. Taj Zakon ne provode sudovi nego ministarstva pravosuđa, gospodarstva, financija kao i Narodna banka RH uz kontrolu Vlade RH. Mislite da sam utopist? Ne, ja samo znam, a uskoro ćete i vi znati jer vrlo brzo čut će se: ne dajmo naše tajkune! Svi zaposleni koji su bili u radnom odnosu na dan 31. 12. 1990. godine i dalje, dok nisu dobili otkaz, imaju pravo na svoje dionice jer je to njihovo vlasništvo. Svi koji su imali nekretnine na dan 31. 12. 1990. godine na području RH ovim zakonom vraćene su im, samo ih valja tražiti. Svima koji su imali robu na dan 31. 12. 1990. godine u skladištima (parfeme….. itd.) bit će, temeljem Zakona, nadoknađena šteta SUKCESIJA – PRETVARANJE PRAVA NA IMOVINU U VLASNIŠTVO NAD TOM IMOVINOM ili UTVRĐIVANJE TITULARA NA DIJELOVIMA DRUŠTVENE IMOVINE PODUZEĆA IZ JEDNE U DRUGOJ BIVŠOJ REPUBLICI SFRJ Status imovinskih prava Sporazuma o sukcesiji vraća se na stanje 31. 12. 1990., što znači da se i pravo na korištenje i upravljanje od strane radnika na društvenoj svojini vraća u potpunosti na prethodni status. To znači da su radnici kroz institucionalne forme upravljanja sredstvima u društvenoj svojini, neprekidno imali pravo da društvenu svojinu izdvoje iz sastava matičnih poduzeća. Poduzeća u društvenoj svojini (društvena poduzeća), nisu bila titular vlasničkih prava već su bila nosioci prava korištenja i upravljanja u svrhu obavljanja privrednih djelatnosti. Prava odlučivanja o korištenju i upotrebi sredstava u društvenoj svojini, u svrhu obavljanja djelatnosti, imali su radnici zaposleni u poduzeću. Odluke o korištenju i upravljanju imovinom donosili su organi poduzeća koji su u to doba bili: Zbor radnih ljudi, Radnički savjet i Upravni odbor. Nadležnosti i postupak donošenja odluka u vezi korištenja i upravljanja imovinom, bio je utvrđen Statutom poduzeća. Ni jedan radnik nije mogao biti isključen iz učešća u donošenju odluka o korištenju i upravljanju imovinom, bez obzira je li radio u sjedištu poduzeća ili u dijelovima poduzeća, izvan njegova sjedišta, uključujući i dijelove poduzeća koja su se nalazila u drugim republikama bivše države, SFRJ. Radnici u zaokruženim radnim cjelinama imali su pravo da društvenu imovinu, koju je koristilo poduzeće, kao pravni subjekt, izdvoje iz tog poduzeća, osnuju novi društveno-pravni subjekt i preuzmu sva prava i obveze u vezi korištenja i upravljanja društvenom imovinom kojom su obavljali privređivanje. Sva imovinska prava u slučajevima dezintegracija regulirala su se diobenim bilancom. Diobena bilanca je obuhvaćala ne samo prava na imovini koja je služila u procesu rada, već i pravo na novčana sredstva, kao i pravo na sredstva koja su služila za zadovoljavanje zajedničkih potreba. Radnici su imali, u odnosu na društvenu zajednicu (državu), slijedeće obaveze: - da permanentno održavaju vrijednost imovine, odnosno da izdvajaju novac za amortizaciju odnosno, - da plaćaju osiguranje, odnosno osiguravaju imovinu od rizika, kod Zavoda za osiguranja i reosiguranja, - da plaćaju državi kamate na poslovni fond, kao zajamčeni prinos na uložena sredstva u društvenu imovinu, - da plaćaju porez na ostvarenu dobit – doprinos iz dohotka, - da na teret sredstava raspodijeljenih za plaćanje rada, osobni dohodak, plaćaju doprinose za opću i zajedničku potrošnju države. Poduzeća su, sve do usvajanja bilance uspjeha za poslovnu godinu, plaćale rad radnika kao akontaciju. Plaće su imale kategoriju osobnog dohotka, čija je definitivna razina utvrđivana u bilanci uspjeha za poslovnu godinu, zajedno s razinama utvrđivanja sredstava za investicije (sredstva za proširenje materijalne osnove udruženog rada) i sredstava za zadovoljavanje zajedničkih potreba radnika, (fond zajedničke potrošnje). Eto, to bi bilo ono što sam obećao. Sad navalite s pitanjima. |
| travanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv