Roll 4ever be Kamikaza
08.01.2007., ponedjeljak
Poglavlje 7.
|
Život My frend Nakon više od tri godine u prostoriji gamerske atmosfere razgovarao sam sa svojim naj frendom. Marko Lastavec ili samo Lastavec kako ga svi zovu. No on nije običan dečko poput drugih. Drukčiji je. Često mislim da je rođen pod sretnom zvijezdom, dok istog trenutka shvatim da često sreća uopće nema veze s njegovim životom. Čas depresija čas urnebesna sreća, čas šminker, čas darker. Uvijek za akciju ali uvijek protiv alkohola. Odgovoran, ali moram priznati neuredan kao Hirošima u trenutku eksplozije. Takav je bio i je Marko. No uvijek zabavan i jako kreativan. Voli popustiti ljudima da izbjegne lošu atmosferu ali ne pretjeruje i zna kad je dovoljno. I sad kad bolje razmislim on je osoba s kojom sam najviše toga proživio i s kojom sam proveo najviše vremena. I mislim da ga stvarno poznam ali ga nikad neću moći opisati ili shvatiti taj kreativan svijet kojeg promatraju njegove oči. S oduševljenjem mu pričam o starim danima koje sam proveo kod bake, kojih sam se sjetio jer sam dobio poruku od osobe od koje sam to najmanje očekivao. Naravno od Ines. Bio sam presretan. Željela me opet vidjeti, htjela je provesti novu godinu sa mnom. Nisam vjerovao svojim očima. Nakon toliko godina ona se sjetila baš mene. Imao sam mali problem. Za novu sam već imao dogovoreno s frendovima. Nije bilo dvojbe, ne mogu ih otpiliti, ali morao sam, jednostavno morao sam je vidjeti. Napravio sam ono što mi se činilo najboljim. Pozvao sam je na party uz frendove. Znao sam da nije ok da ja tamo budem s curom dok je to trebala biti nova godina za pamćenje uz pivo i nogomet. Ali srce odlučilo umjesto mene. Sve sam isplanirao Do jedanaest igramo turnir fusbala na konzoli a nakon turnira svi idemo do trga Čakovca gdje se trebam naći s njom. Od jedanaest do dvanaest imao bih dovoljno vremena da se ufuramo u razgovor te u sjajnu novogodišnju i zabavnu atmosferu. Prije samog otkucaja sata približio bih se Ines, te u samom trenutku poljubio je tako strastveno da vrijeme stane, te da taj trenutak pripadne samo nama. Savršen nev years kiss. Ništa nije bilo tako. Sam početak večeri uz nogomet je bio je ok, super, zabavan, ali ne nezaboravan jer mislima uopće nisam bio tamo. Maštao sam o njoj s menom. . Jedanaest sati napokon se približilo. Krenuli smo do trga. Kad sam je ugledao... Bila je toliko prekrasna, nisam mogao vjerovati, bila je poput iskre koja se dogodi samo uz ljubav. Ali ja je nisam vidio već tri godine. To nije mogla biti ljubav na prvi pogled. To je bila ljubav koja nikad nije prestala. Ljubav mojih misli, moje mašte, mojih snova, to je i dalje bila ona. Na početku nije bilo puno tema za razgovor ali bilo je ok. Popili smo šampanjac i polako mislili krenuti na pripremu za proslavu. Deset minuta prije trenutka sudbine moje srce je kucalo snažnije od stampeda. Duševno sam se pripremao za poduhvat na koji nisam bio spreman ali znao sam da to moram učiniti. No devet minuta i pedestdevet sekundi prije nove godine dogodili se nešto što nikad nebih i nikad nisam očekivao. Marko onaj koji poznaje Ines već duže, onaj koji je s Ines već bio dva put, onaj koji navodno s njom više nikad ne bi bio nakon strašne svađe, koji je trebao postupiti kao prijatelj... rekao je čuvenu rečenicu čije svi značenje znamo; ideš se malo prošetati sa mnom. A njezin odgovor bio je DA. Kako mi je to mogla učiniti. Zar ona svaća da se igra s ljudskim srcem. Kao što je i bilo za očekivati nakon što su se otišli «prošetati» .,ostali su zajedno, a ja sam se opio onak pošteno. Plakao sam pred frendom. I tek onda shvatio da više baš ništa ne shvaćam. Posebno ne cure. To je bio najgori dan u moje životu. Nikad ga neću zaboraviti. Bio sam izdan. Lastavec je bio s frendicom od Ines, Anitom pa nije puno obraćao pozornost na to što se događa oko njega. Marko me izdao te sam po prvi puta u životu posumnjao sam da on nebi stavio ruku u vatru za mene. Izdala me i Ines i po prvi putu u životu moj pogled prema njoj nije bio ispunjen sam ljubavlju... |
