Roll 4ever be Kamikaza
16.12.2006., subota
poglavlje 6
|
Ines se iz potpuno nepoznatog razloga vratila. Opet je došla uništiti nešto savršeno. I sama njezina pojava bila je dovoljna da sreća postane nepoznat pojam. Nisu prošla ni puna dva tjedna a Duda i ja postali smo prošlost, razlog i nije bila Ines već moj odlazak na more s starcima. Nisam se javio Dudi kad sam stigao iako sam to čvrtso obećao. Samo zbog toga me ostavila, samo jer se nisam javio, a bilo nam je tako lijepo. Mislim da je razlog bio određeniji samo nikad nije bio izrečen... A dio prošlosti postala je Markova ljubav prema Lesi. Marko si nije mogao pomoći bilo je kao da je odsjaj Inesinog osmjeha zabljedio i nešto potpuno čisto. Marko je ubrzo pokušao ponovno s Ines i uspio i opet je kratko trajalo. Kad sam se vratio s mora osjećao sam da nemam više što tražiti u tom malom mjestu. A onda sam shvatio da mi naopokon više ništa ne stoji na put. Nisam imao curu, Ines je bila tu, slobodna, a s Markom je prekinula u svađi pa sam i njegov blagoslov imao jer je on nakon drugog prekida sam sebe uvjerio da više ništa ne osijeća prema Ines. Iako njegovo srce nije tako mislilo. Odlučio sam pokušati te sam to i učinio. I jako bi rado opisao taj nevjerojatan čin koji sam čekao cjelo to vrijeme, još od onog prvog nevinog pogleda ali nažalost nemam što opisati jer to jednostavno više nije bilo to. Sva magija se istrošila. Nije to više bio taj osjećaj koji sam gajio gotovo dvije godine. Tolko sam je puta do tada sanjao, promatrao, mislio na nju, u mojim mislima ja sam s njom već imao izgarđenu vezu koja se istrošila. Najednom mi je zabava je postala najvažnija. Bio sam s Ines jedno ne tako dugo vrijeme ali za to vrijeme stigao sam jako puno pretrpjeti jer sam si s tom vezom pribavio jako puno neprijatelja o kojima nisam ni sanjati mogao. Svi njezini bivši a i svi koji su osim mene prepoznali njezinu ljepotu zamrzili su me. Bilo je teško, bilo je kratko, bilo je bolno, bilo je sve samo ne savršeno, kao što sam ja očekivao. Morao sam otići, teškog srca napustiti Puščine, selo iz snova, ako sam htio očuvati čitavu glavu ali ostavivši Puščine ostavio sam i sve što sam tamo imao, te i Ines. Ostavio sam raj na zemlji u drugačijoj slici, ali sam ga ostavio s barem još malo čarolije i malo nade u podsvijesti. Godine su počele prolaziti, mijenjale su vrijeme, prostor i nas. Sva lijepa sjećanja lagano su izblijedjela... Vrijeme je činilo svoje, ali nije učinilo dovoljno. Nije izbrisalo Ines iz mojeg, Ne! iz našeg sjećanja. |
