Roll 4ever be Kamikaza
26.11.2006., nedjelja
Ines- 4. poglavlje...
|
Udaljeni od raja Povratak u moje mjesto bio je nekako bolan, svi smo silno željeli ostati, ali to je bilo nemoguće. Od kad smo otišao osjećao sam se nekako prazno bilo je kao da je bajka u kojoj sam se nalazio završila. No nisam znao da me čeka još puno života, veselja, boli i suza. Moje je mjesto kao i uvijek bilo obilježeno samo dosadom, problemima, školom i opet dosadom. Ne bi rado gubio puno riječi o čitavoj godini u kojoj se gotovo ništa nije dogodilo, o godini koja se sastojala od čekanja do sljedećeg ljeta. Možda je važno samo da spomenem da sam u tih godinu dana prekinuo s Lesi. Točnije prekinuli smo iz dogovora jer tu više nije bilo osjećaja, tu nije bilo topline, osjećaji Afroditinog dara u potpunosti su nestali a ti osjećaji su ipak temelje veze. Napokon I napokon nakon čitave godine prošla je školska sezona. Odmor nije ni počeo, a ja sam bio spreman. Vraćao sam se natrag u Bajku. Baka me je uvijek dočekala otvorenih ruku. Nikad joj nisam bio problem pa ni nikad neću biti. Škvadra je uskoro stigla. Svi smo bili godinu dana stariji, godinu dana zreliji, godinu dana odgovorniji. Svi smo jedva čekali da se opet vidimo, zabavimo i utopimo u bajku snova. Već nakon nekoliko dana provedenih tamo osjetio sam dašak te bajke. A za to je bio zaslužan samo jedan pogled. Pogled koji mi je uputila ona. Pogled koji me natjerao da dobro razmislim što ću dalje, koji me prisjetio na dugo putovanje mojih misli koje su gotovo sve vrijeme provele uz nju. Znao sam da je čitavo ljeto pred mnom. Odlučio sam... Ovaj put poduzet ću nešto, bit će moja. Nisam imao plan već sam očekivao da će me osjećaji donijeti k njezinom srcu. Danima sam razmišljao o tome što ću. A dani su prolazili. Puno smo se zabavili i iako smo često ponavljali određeni ritam dana, svaki nas je dan taknula neka sitnica. Važna su bila samo naša nasmiješena lica. No iza mog osmijeha krili su se mnogi isprepleteni osjećaji. Bilo je samo pitanje vremena ka će isplivati na površinu. |
