Kućica u cvijeću, trava oko nje...
12.06.2010.
Koji lipi početak, ajde priznajte da puno obećava... iza ovako lipog naslova mora da se krije jedna puno romantična priča 
... ili bajka ... ma ne znam ja još, ljudi moji, šta bi to tribalo bit' 
, i kako bi se to tribalo zvat' 
, i kako bi to tribalo započet' 
, a još manje kako bi tribalo završit' 
... ja samo znam da vi sad očekujete od mene da vam ispričam nešto lipo 
, i veselo , i romantično 
, i šareno 
, i nasmijano 
... i neizostavno sa sretnim završetkom 
...
Ma nemojte mi reć', niste vi ni ludi, a znate li vi kako je onaj vika' idem i jaaaaa... e, tako ću ja sad počet' vikat' hoću i jaaaaa...
Al' ajde dobro, idemo mi malo rastavit' ovi naš ružičasti naslov na proste faktore... pa kaže, kućica, hm, hm, hm, i je kućica, i nije kućica... šta vi mislite?
... krušna peć sa sjeverozapadne strane...
... i njena unutrašnjost...
... zapuštena, ali u funkciji...
jel' ja to čujem da je neko reka': nije... ajme meni, da vas sad čuju Roko i Cicela, pa vi nemate pojma koji bi to veli dvorac bija za njih... ma 'ko to sad opet pita: koji su to?... znate šta, ja vam sad baš i nemam vrimena za tu priču, ili ćemo je lipo ostavit' za drugi put, ili vi sami prošetajte do spli'ske Matejuške, ona vam čuva legendu o Roku i Cicibeli, pa će vam ispričat'... e...
a mi idemo naprid... cvijeće, hm, hm, hm, ima li tu cvića, ili nema cvića... šta vi mislite?
... ulaz u krušnu peć sa jugoistočne strane...
'ko sad opet kaže: nema cvića, ajde potrudite se malo, pa ćete vidit' kako je jedan cvitić dig'o glavu i ponosno se šepuri u hladu kamena... ma 'ko se sad opet javlja: ne'š ti, jedan k'o nijedan... ma nemojte mi reć', pametni moji, oli sve uvik ne počinje od jednoga...
a da mi ipak idemo dalje, a... trava, hm, hm, hm, ima li tu trave, ili nema trave... šta vi mislite?
... mali dvor između krušne peći, s lijeve strane...
... i štale i nadstrešnice, s desne strane...
... zid štale s unutarnje strane, iz dvora...
molim, šta ste rekli... niste baš sigurni... hm, hm, hm, nisam baš ni ja, al' nije ni važno... zvali mi to travom, raslinjem, ili kako već, sasvim je svejedno, vidi se da je divlje, i da tu odavno nema ni ljubavi ni prave ljudske ruke... i šta ću vam poć' govorit' koliko je to lipje bilo pri puno godin', znate vi to i sami...
čekajte malo, nismo još došli do kraja... ma neeeee, vi niste normalni ako ste mislili da ću i dragoga rastaviti na proste faktore 
... njega ćemo baš za dišpet priskočit', on je tu samo da ukrasi priču 
ali isto se varate ako mislite da smo gotovi, ima toga još... kako i sami vidite, u naslovu nema stabla, e, al' ga zato ima u mene... jedna lipa velika divlja smokva...
... godine nemara i jedan davni požar, koji je "progutao" krov, bili su plodno tlo za ovu divlju smokvu, da se udomaći i raširi svoje grane...
... a isprekidana zelena crta je moja "granica"... dalje se nastavljaju "obiteljski dvori"... kako sada stvari stoje, i kako reče prošlo lito "rod", vlasnica susjedne štale (falabogu, nije "rod", s kojim sam dilila didovinu), mogli bi mi to zajedno uredit'... dajbože da bude tako...
kad sam pisala o podjeli kuće i zemlje moga pradide, mogli ste pročitat':
Obitelj ..... 
i predloženica ad/1 pristaju na odvajanje istočnog dijela koji pripada predloženicima ad/2 i 3 ....., a što znači - zatvaranje prolaza u prizemlju, koji se nalazi između sjevernog i južnog dijela kuće, zatvaranje 1 prozora na katu koji pripada sjevernom dijelu kuće, a posjeduje ga obitelj ..... (navedena prostorija na katu ima drugi prozor koji gleda na susjednu ulicu) i pristaju da se gradi zid na zid.
... ovo je "tunel" između nove i stare kuće, koji se može zatvoriti...
a nasuprot "tunela" je...
... davno izvan upotrebe - zatvoreni wc i kokošinjac - ispod nadstrešnice... i izlaz na jugoistok, u zajedničke "obiteljske dvore", a iz njih opet, na glavnu ulicu na istoku, ili sporednu na zapadu... kako vidite, cijeli svijet je moj, mogu na sve čet'ri strane svita 
... pogled na prozor iznad krušne peći, koji se, također, može zatvoriti...
a ovo je još jedan pogled "odozgo", sa glavne ulice...
... sporedna ulica, i mogući izlaz...
meni se čini da bi to bilo sve... kako nije, a šta bi još tribalo... majko moja, da di je priča?.... baš ste gotovani, a sve lipo imate... i tekst i sliku, šta ne biste sami ispričali priču... aaaaa, lipo, lipo, nije to vaša priča, nego moja...
Ajde dobro, idemo se mi onda ovako dogovorit', ja ću započet' jednu priču 
, al' ništa ne garantiram , ni kuda će vas moje ludovanje odvest', ni hoćemo li uopće stići do kraja priče ... eto, sad kad sam vas upozorila, vi lipo čitajte na vlastitu odgovornost 
... i nemojte posli mene ni za šta krivit' 
...
Da počnemo mi sa bila jednom... ja mislim da je tako najbolje, sve bajke kojih se ja sićan iz ditinjstva tako počinju, pa šta bi ja sad izmišljala mlaku vodu... dakle, bila jednom jedna uspavana princeza , koja je začarana činima jedne zle vještice , tako duuugo 
, duuugo spavala ... i sanjala kako se budi u maloj kamenoj kućici ... a šta me sad prekidate... mooolim?... gdje je princ na bijelom konju?... ma dajte, u kojim bajkama vi živite... i znate šta, nemojte me više prekidat', vidim ja da vi pojma nemate o mojoj bajci... ja ću lipo pisat' kako je mene volja, a vi, ako vam smeta, lipo pišite sami... i dajte se malo utišajte, da nas slučajno ne čuje sobarica, znate da ona ne voli princeze ... i zamislite da sad uleti u liku vještice , i ponovo me uspava ...... 
Ha, ha, ha, glavo luda, stani malo, stani, stani, ne lupetaj i ne drobi više... još ćeš navuć' psihijatra na vrat... još će ti ne'ko reć' da pričaš s duhovima, a ne s pravim pravcatim ljudima... istina, malo ste mi nevidljivi, al' bložemoj, ništa nije savršeno...
a kad promislim kako sam imala namjeru napisat' jedan skroz pametan i ozbiljan post...
Evo sad ću se uozbiljit', časna rić', imam još nešto za reć'...
neka tvoja kućica bude uvijek u cvijeću..... reče mi u komentaru na prethodni post Tixi, pa se mislim, jel' ona meni čita misli, i to po drugi put, ili sam se ja već prije „izlajala“ s „kućicom u cvijeću“.... jer ovaj naslov je smišljen već odavno, a i post se „kuha“ prilično dugo... i nisam pametna jel' to neka tajna veza, draga moja...
koji je to otok... upita u komentaru na prethodni post moj dragi fra gavun... vidila sam, vidila 
... pa eto, kažimo da je u pitanju otok Brač 
, a mjesto ne pitajte, neka za sad ostane tajna, ako me netko od bračana ne prokuži ... al' i tako gotovo nitko ne zna za moj blog ... apropo toga, baš me zanima koliko je vama blog tajan 
, ili javan ... za one koji to, naravno, žele reći...
Kraj... čiča miča, gotova je priča... i možda bi bilo najbolje da sad uzmem jedan duži godišnji odmor, šugaman i knjigu pod ruku, šeširić na glavu, pa na more ...
I nemojte da sad kome padne napamet reć': Glavo luda..., ja to sama sebi mogu reć', a vi se samo usudite...
al' imam ja i za takve odgovor:
Ako nije srce vruće, sve je nemoguće...
O kućo mala (Splitski akvarel)
hvala priji gustirni što me podsjeti na Splitski akvarel, pa ga naknadno ubacih iz komentara i u post... tek slika i ton daju pravi doživljaj...
komentiraj (24) * ispiši * #
