/fotoreportaže Blog.hr-a/

Moje prethodno pisanje o načinu života i građenju u prošlosti, između ostaloga je imalo svrhu olakšati opis i viđenje naših kamenih starina (kuće i okućnice), o čijoj se diobi u narednom periodu, također trebamo dogovoriti.
O kući mojih predaka do sada nije bilo puno riječi, post od 16.08.09. otkriva samo postojanje i korištenje starog i obnovljenog dijela, a sada ćemo zaviriti malo u unutrašnjost i otkriti čega sve ima iza njenih kamenih zidina. Opisati i vizualizirati cijelu kuću samo riječima, a većim dijelom ću to ipak morati tako, prilično je zahtjevno. Kako fotografija ipak govori više od tisuću riječi, počnimo priču od vizualnog efekta..... dakle, ovo je kamena "ljepotica" mojih predaka.....



a to što nije "uhvaćena" cijela pripišite u zaslugu mome foto-amaterizmu.... stoga, za cjelovit dojam, evo još jedne..... jedna ima ulicu, druga krov, kad spojite, može proć'.....



Međutim, ljepota koju vidite je samo izvana, kad se zaviri s druge strane i unutra.....to je već neka druga priča.....kuća je i zanemarena i zapuštena, a zub vremena je kod nekih objekata doveo do propadanja i urušavanja.

Meni bi bilo najlakše staviti pregršt slika, i riječi bi bile nepotrebne. Međutim, nismo puno slikavali, pa slika baš i nema, iz jednostavnog razloga što je to kuća mojih predaka, ali ne i naša kuća danas. Nakon diobe sve će biti puno jasnije, stoga ostanimo na opisu, uz ponešto zanimljivosti iz maminog sjećanja.

Na priloženim slikama vidi se kuća sa sjeverozapada, u prizemlju je ljetna kužina sa kominom i konoba sa izlazom na ulicu, a u produžetku je krušna peć (prizemnica sa fumarom). Na katu je živila moja draga teta, to je mjesto i mojih uspomena iz djetinjstva.....četiri sobe drvenih podova, povezane hodnikom, wc, kuhinja sa ostakljenom verandom koja je za tetina života uvik bila puna cvića.....sa verande izlaz na teracu.....sa terace se, priko balature ulazi u staru malu kuću, iz koje drvene stepenice vode u šufit (potkrovlje), ili kamenim skalinama spušta u prizemlje.....na dnu skala, prije ulaza u kužinu s kominom, gustirna i dvor (ispod terace).....iz dvora se ulazi i u konobu stare kuće (ispod volta ispod balature).
Stara i nova kuća su spojene na katu (imaju čak i zajednički šufit), a u prizemlju ih dijeli prolaz, bolje rečeno, tunel, koji vodi do krušne peći.....



to je, ustvari, istočni dio iza kuće koji se sastoji od krušne peći, malog dvora, nadstrešnice, zatvorenog wc-a, koji to već odavno i nije, i sada srušene štale.....

Uz našu staru kuću, u produžetku su još dvije kuće (potječemo od iste loze)..... to su, dakle, naši obiteljski dvori, u koje se može doći sa zapadne ili jugoistočne strane.

Pradida i prabaka su živili u staroj kući. Konobu sa izlazom na ulicu su znali afitavat' (iznajmljivati). Na katu je tada, uz kuhinju i verandu, bila samo jedna velika prostorija, takozvana "sala", od koje su puno kasnije obnovom nastale četiri sobe, hodnik i wc, odnosno, tetin stan.

Zanimljiva je i važna činjenica da je upravo u našoj kući, u toj sali, otvorena prva pučka škola za mušku djecu u mjestu, i tu je radila sve do izgradnje školske zgrade. Za žensku djecu će, nažalost, škola postati obavezna dosta kasnije.
Brat moje prabake je bio školovan svjetski čovik, živio je vani, a sestri bi često pisao da ne dozvoli da joj dica ostanu neuka..... još u ono vrime ih je pretplatio na Maticu Hrvatsku, tako da je čitavo misto iz naše kuće posuđivalo i čitalo knjige. Unatoč tome, mama kaže da se znala sakrivat' ispod stola i čitat', što dovoljno govori o odnosu prema učenju, naročito ženske djece.
Tu bi se organizirali i održavali mjesni plesovi, za vrijeme kojih su se prodavale naranče, rafiole....., a momci su ih kupovali i darivali cure koje su im se sviđale. Kako su u moga pradide bile četiri kćerke, nije falilo momaka, a ni naranača....., a one bi ih vraćale materi da ih ponovo proda.....tako se jedna naranča znala prodavati i više puta.....