Priča o izabranom ostatku slijepaca
|
Bila jedenom jedna grupa slijepaca. Čekali su iscjeljenje o kome su slušali u pričama starijih , a koje će doći jednog dana. Tako su jednom u trenutcima dokonosti sjedili , pričali i čekali. Dok su se tako dosađivali do njih je navratio putujući trgovac naočalama. Prodavao je naočale svih modela s raznim staklima. Većina slijepaca se nije obazirala na trgovca. Čuli su već za rane trgovce prevarante koji će vam sve prodati po povoljnoj cijeni. Nekoliko od njih, međutim, manja grupa, od pet slijepaca su prišli trgovcu i kupili svatko po jedne naočale za sebe. Kada su se vratili među ostale slijepce govorili su : «Mi imamo naočale, vidimo bolje od vas!» Većina slijepaca nije nikako mogla razaznati da li se oni šale ili su ozbiljni. Petorica s naočalama uskoro su se odvojili u zasebnu grupu gdje su često govorili o sebi, o svojoj velikoj pameti, vjeri, znanju i Božjem vodstvu koje im je dalo mudrost da na vrijeme kupe naočale. Neki među njima žestoko su osuđivali ostale slijepce koji nisu imali naočale, nazivali ih otpadom, a sebe ostatkom. Među njih petoricom, na jednom od njihovih skupova, jedan se posebno isticao. On je tvrdio da zahvaljujući naočalama prima povremenu sposobnost vidjeti svjetlost dana i razaznati stvari i osobe. Potom je na neki stari diktafon izdiktirao svoje proročke riječi o obećanom ozdravljenju onih koji su kupili naočale. Tvrdio je kako je u svojim povremenim vizijama stvari i osoba ustanovio da su oni koji nisu kupili naočale ružniji i niži rastom od njih koji su ih imali. «Mi smo zdraviji i napredniji od ostalih», gromko je propovijedao u kapelici koju su nedavno izgradili od kartonskih kutija. Većina slijepaca koji nisu kupili naočale zbunjeno su slušali tu petoricu. Nekada su se znali slatko nasmijati, a ponekad su im izgledali strašno pa su se čak i znali uplašiti fanatizmu te grupice te su ih izbjegavali. Pet izabranih slijepaca kada bi čuli smijeh većine smatrali su da je to onaj podsmjeh bezumnih o kome piše Biblija. Uskoro je jedan od petorice imenovan za misionara. On je otišao među većinu slijepaca i propovijedao o vizijama koje su imali, o obećanjima ozdravljenja i pozivao ih na pokajanje zbog svoga propusta da onog dana kupe naočale. Nakon jedne godine napornog rada tri nova člana su se pridružila početnoj petorici. Ta trojica su u svom beznađu povjerovali u priče petorice i ponadali se da oni imaju neke odgovore na životna pitanja. Neko tajno znanje od Boga. Petorica su cvjetali zbog ovog misijskog uspjeha. Odmah su onoga koji je imao vizije izabrali za svog predsjednika i proglasili ga prorokom. Osjećali su posebnu Božju milost i ljubav. Ponekad kad bi netko od njih pao zapevši na neku izbočinu na pločniku imali su napadaje sumnje u svoje vizionarske ideje i sumnjali su u korist od svojih naočala, ali nisu više mogli nazad. Bojali su se gubitka osjećaja posebnosti, a i uvijek je ih je kopkalo pitanje: «Što, ako se na kraju pokaže da su oni ipak bili u pravu i da su napustili od Boga im danu službu?» Tako su sa tim mislima ostarili. Svi su umrli slijepi. |
