Edvin Edi Kaloper -ov blog

ponedjeljak, 21.08.2006.

"Merlin"-ova pjesmica i ratno sjećanje

Nedavno sam sjedio sa malom i slušao muziku na radiju, bilo je dosta lijepih stvari koje se podjednako sviđaju oboma iako imamo pomalo različite ukuse po pitanje muzike.
Išla je jedna lijepa pjesmica od Al Dina, za kojim nisam toliko lud ali ova mi se baš sviđa, zatim od Burhana koji mi je postao drag od protekle zime jer smo ja i mala "odmrzavali" hladne večeri uz njegov najnoviji album, a potom je išla pjesma od Dine Merlina, jedna stara.
Ne znam kako se zove ali nešto ide kao...sta ti značim je, ispod paučine godina... šta ti značim jaa...." .."reci šta će ti ta izgužvana postelja, koju nećeš pospremiti, jer nemaš kome lagati...." ref "u ovim godinama... svaka nova je kao uvreda..."
Mislim nije bitan tekst, nego pjesma koja je već prilično stara i spada u ono razdoblje života koje mi Bosanci nazivamo "prije rata" kada želimo da preciziramo vremensko razdoblje često se korist ta izreka.
Pjesma je baš lijepa sa saksofonom u podlozi pa ni Dino više poslije rata nije pravio takve pjesme i jednostavno neodoljivo podsjeća na neka prošla vremena.

Tako mi je na um palo da je rat pored svih konvencionalnih užasa koje donosi, donosi i neke obične a opet tako brrr...Rekoh zamisli da smo Ti i Ja sada u podrumu i negdje na nekom akumulatoru zasvira ova pjesma, a rat je, i ona nas podsjeti na naše zajedničke dane, i mi mislimo sa čežnjom o običnim stvarima koje su nam u tom momentu nedostupne, poput.. zajedničkog sjedenja negdje u gradu, ljetnjih izlazaka, odlaska na Unu ili more, sasvim običnih stvari koje sada imamo a tada bi nam izgledale kao san.
Mala je rekla da to mora biti užasno 4 godine rata, užasa i sivila a sve što imaš su sjećanja na vrijeme "prije rata" i nada da će opet jednom sve biti u redu, puno vremena da se živi samo od nade i sjećanja.
Ne znam ja i Mala smo bili tinejdžeri pa na neki način mogli smo da žalimo jedino za dječijim igrama, i možda zato bili smo pošteđeni i te ratne nevolje,.. čežnjom za životom koji je razoren i poremećen i neizvjesnošću da li će ikad biti kao prije.
Dobro su ti ljudi i pametni (oni koji su kao adolescenti ili odrasli prošli kroz rat). Neko će reći pa šta živa glava na kraju je najvažnija ali pomislite koliko vrijedi živa glava kad ne ostane ništa osim tuge i žaljenja.
Zato uzmite svoje najbliže za rukicu i živite jer nikada ne znate kada će vam neki ratni huškač sve to zajebati.

srijeda, 16.08.2006.

Kako je mačak sretno stigao kući

Znam da bi bolje bilo da idem kući, ali nešto se zanimljivo desilo i ja sve mislim dok nisam zaboravio kako da to ispričam maloj.Da je telefoniram to sam već uradio, da joj pošaljem sms, i to sam maloprije, a i prekratak je. Da joj pošaljem mail to može, ali pošto iz sigurnih izvora znam da će uskoro na moj blog opet navratiti onda možda je bolje i da to ovdje napišem.
I tako ljubavi,.. sinoć se ja vraćam i parkiram auto uz dvorište, kad na cesti vidim (ovo nije smiješno) pregaženu mačku kako se koprca.Kroz našu malu ulicu manijaci voze i po 80km/h i prava je sreća da ne stradaju djeca nego samo mačke.Moj mačak je zelen,ili zelenkast... a ja iz mraka koliko mogu da razaznam kad sam se približio vidim i da je mačka također zelena.!? U komšiluku/susjedstvu imaju još barem dvije takve.Približio sam se na metar-dva jadna životinja se još koprca, dosta je krvi vidi se da joj je glava jako ozlijeđena, koprca se i trza repom i ja gledam u sjajne oči, vidim gotova je, pa ako je moj mačak nešto mi žao, da ga bar vidim koji trenutak dok je još živ.A ja nisam jeo ništa cjeli dan, tako da sam se okrenuo i otišao u kuću da jedem jer osjećam da ću se srušiti a vjerovatno bi mi i apetit bio uništen nakon uklanjanja mačijeg trupla.Nakon što sam se nakanio poslije jela da izađem i počistim ulicu i još jednom pobliže pogledam jeli zaista moj mačak Medo, Angelo, Mikelangelo(...ima više imena jer mu sestra tepa na razne načine) vidim da me je neko preduhitrio, a na cesti je samo ostala gadna lokva jer i manijaci sa šleperima voze tuda brzo. I tako nije preostalo ništa drugo nego da sačekamo hoće li se mačak odnekud pojaviti. Ja sam danas već počeo sumnjati u njegov povratak iz skitnje, i sjetio sam se kako je baš ovih dana bio umiljatiji, malo je više preo i mazio se.Ali smiješno u današnje vrijeme ne smiješ nikome spomenuti da ti nije lako vidjeti mačku rascopane glave, kad svaki dan u svijetu iskasape više ljudi nego što Bihaćka industrija mesa obradi za dnevne proizvodnje. Al evo sestra mi upravo javila telefonom, naš mačak "MIX" (kako su ga u veterinarskoj opisali na receptu za tablete protiv mačijeg proljeva) je sretno navratio do kuće.
Mačak je imao sreće, neko na Bliskom Istoku nije, možda će zvučati da se zajebavam time što poredim to dvoje ali mislim da Vas ni jedna ni druga priča previše ne tangira.

ponedjeljak, 14.08.2006.

Volim jesen?

Hmm, odjednom je zahladilo.
Jedva sam uhvatio malo sunca za vikend na moru sa djevojkom i čini mi se da je to nedjeljno veče kada sam mahao djevojci iz busa na stanici u Novom Vinodolskom bilo posljednje ljetno sunce ove godine.

Bus je brzo skrenuo kod Senja u hladni kontinent i od tada se evo do sada više nisam požalio na pasiju vrućinu. A danas sam i prvi put došao u jaknici na posao.Oblačan ponedjeljak. Ima ipak nešto lijepo i u tome.Ljetno ludilo je završilo i čovjek može da radi u miru.Mirni oblačni dani kada se ništa ne želi, i ne razmišlja o plažama nego o poslu.

A valjda će biti još sunčanih dana. Samo onih lijepih jesenskih, kada je ugodno toplo ali ne prevruće.
Kada se u okolini čuje zvuk pila koje pripremaju ogrijevno drvo za hladne dane, u nosnicama mirišu poput pečenih kukuruza trave koje se spaljuju na baštama i njivama a lišće se razleti u svim mogućim nijansama žute, zlatne i crvene. A moram priznati da volim septembar valjda još od školskih dana.Volim večeri koje brže padaju i donose sa sobom promrzli zrak, kada se poslije škole traži razlog da se prošeta malo ispod žutog svjetla ulične rasvjete.U septembru kao i u rano proljeće obično sam se znao i zaljubiti, ko bi ga znao možda baš zbog toga ovaj oblačni promrzli dan i ne pada mi baš tako teško.
Ne bi bilo loše da ljeto "odprži" bar još krajem augusta, jer augusti su znali biti baš paklenski.
Malo tropske atmosfere ću još izdržati.Vidim da je Una nadošla od ovih proteklih kiša.Bez obzira na vrijeme kupanje na Uni je moguće samo kada je nizak vodostaj.Izgleda ništa od toga. Nema veze, jedan sunčan vikend i roštilj uz rijeku će odlično proći.

petak, 11.08.2006.

LJUBAVI DOBRODOŠLA

Moja mala je danas skopčala ADSL kod kuće i sada je samo pitanje kada će posjetiti ovu stranicu zato joj ovako želim poželjeti dobrodošlicu, mojoj maloj radoznaloj pametnici.Hmm baš me zanima kada će naći blog.
Ljubavi ako dođeš i ovo pročitaš ostavi kometar da znam da si bila.
Pusa

utorak, 08.08.2006.

Šta sve čovjek dobija mail-om

Subject: Stavi ovo na blog!
To: "Edvin-Edi Kaloper"

Krdo bizona moze se kretati onom brzinom kojom se moze kretati najsporiji bizon, nikako brze od toga jer bi inace najsporiji bizon zaostao za krdom. Kad je krdo napadnuto, najslabiji ili najbolesniji bizoni su obicno prvi na udaru i oni prvi stradaju jer se nalaze na zacelju krda.To se zove prirodna selekcija, i ona je dobra za cijelo krdo bizona, jer se tako krdo rjesava onih koji ga usporavaju u kretanju. Dakle, regularno ubijanje najslabijih clanova krda je u principu dobra stvar za cijelo krdo.

Na vise-manje isti nacin, ljudski mozak je nakupina zivcanih stanica, a kao cjelina funkcioniše onoliko brzo koliko najsporija stanica moze funkcionisati. Svi znamo da pretjerana konzumacija alkohola unistava zivcane stanice u mozgu. No, zbog bioloskih razloga, alkohol prvo napada i unistava najsporije i najslabije stanice u mozgu. Na taj nacin, kontinuirana konzumacija alkoholnih pića eliminiše najslabije karike u lancu prenosa informacije u mozgu, sto cini mozak brzim i efektivnijim.

Zato se covjek uvijek osjeca pametnijim nakon par pića ...HAJ ŽIVILI!!!

utorak, 01.08.2006.

Bože kako jeben dan

Danas sam dobio anex ugovora o radu. Kažu zbog neostvarenih rezultata (a rezultata nikad dosta) radim na pola vremena i pola plate naravno, ali mi je usmeno pojašnjeno da to pola radnog vremena ustvari znači kao i dosad, puno vrijeme i prekovremeno jer i do sada se radilo po tzv. atipičnom radnom vremenu.
Majku mu, diplomirani ekonomista sa osnovicom mjesecne plate od 240 KM ili oko 123 EUR, i to jeben terenski posao, sa puno problema, nezgodnih situacija i prekovremenog rada.
Da sam malouman i stojim kao portir na vratima pošteno bi mi isplatili više od toga.
Da li ima smisla da kažem da je ova zemlja otišla u kurac, da li ima smisla da kažem da je svijet otišao u kurac, jer kako mi se ovo dešava, vrlo lako može da se desi da nemam ni za komad kruha. I apsolutno nikoga nije briga za to. Počinjem imati razumijevanja za kriminalce i teroriste i svu ostalu gamad. Jer mi gamad nemamo izbora, nema tu poštene igre, i sva su sredstva dozvoljena.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.