|
Razmišljala sam malo ovih dana kako je 2005. po mnogo čemu bila posebna. 1.8. proslavila sam 29. rođendan. Zadnji rođendan u životu bez nove titule - "mama". Čak još nisam niti znala da sam trudna. Ovo je zadnji Božić koji dragi i ja slavimo sami. Za sljedeći Božić bit će nas troje. Kaleb će imati 8 mjeseci i fascinirat će ga svo to šarenilo. Odlučili smo - ovo je zadnji Božić da mi idemo okolo kod familije, od sljedeće godine baza je kod nas. Svaka godina je toliko drugačija od one prije, no 2006. bit će različita od svih dosadašnjih. Nakon 29. godina život mi se nepovratno mijenja, postajem mama, što ću biti zauvijek. Ta pomisao ispunjava me beskrajnom toplinom. Teško mi je i zamisliti...Još par mjeseci i mi smo obitelj, prava mala obitelj. Jedva čekam da se utroje ušuškamo u krevetu i mazimo, pričamo priče i stvaramo uspomene. Tridesete koje mi počinju sljedeće godine sa sobom će donijeti nešto novo i nepoznato, a opet toliko arhetipski poznato, toliko poznato da se ježim od same slutnje. Upoznat ćemo nove emocije za koje smo mislili da nismo sposobni. Malac se sad javlja svako malo, osjećam kako se mazi iznutra i znam da mu je lijepo. Uživaj, ljubavi. Još koji mjesec i upoznat ćeš ovaj čudan i prekrasan planet. |