u posljednje vrijeme raspisala sam se o malo težim temama kakve niste navikli čitati kod mene.
nadam se da nisam bila prenaporna...
nakon sveg ružnog i svega što me ljutilo danas je poseban dan u mom životu.
prije točno četiri godine,datuma 1.6. oko2 sata u noći započela je jedna veza.pogađate?da,veza mene i jednog divnog čovjeka.sve zlo ovog svijeta nije nam moglo ništa jer mi smo se voljeli.u samim početcima te veze pokušavali su je razoriti ali nisu uspjeli.nakon samo godinu i pol odlučili smo svima pokazati da smo jači od svih i svega i stali smo pred oltar.bio je to 18.10.najljepši dan mog života,dan kada sam obukla bijelu haljinui i stavila veo.dan kada je moj otac predao me mom marku.
nakon tog dana bilo je i svađa i ljutnje ali najviše ljubavi.čekali smo našu dječicu,i to su bili posebni dani,dobili smo ih na godišnjicu braka.postoji li išta ljepše od toga?
dolazili su dani nemira,straha i propadanja svega što smo stvorili,a stvorili smo mnogo.
pojavili su se krivi ljudi,krive stvari...ali mi smo ponovo pokazali snagu ljubavi i obitelji.i kad smo bili sigurni da nečemo ovu godišnjicu proslaviti zajedno mi smo tu...sretni jer imamo jedno drugo i naše anđele.
i eto nas,četiri godine raja,četiri godine pakla,četiri godine sreće,četiri godine tuge....
jutros su me četiri ruže dočekale,svaka za jednu godinu...
a ja sam samo počela pjevušiti
"vjeruj u ljubav jer ljubav je sve,
vjeruj u ljubav ne živi bez nje.
daj mi svoju ruku sad,
prava ljubav je uz nas ona može promjeniti svijet..."
svima sreću i ljubav žele slavica i marko...
|