Jednom ne tako davno postojaše jedna velika partija. Ne kao zabava, ali dovoljno zabavna da se zove partijom… Vodila je ta partija naime jednu veću glupost. Juga su je zvali narodi koji su obitavali na njenom koloritnom prostoru… Šaroliki narodi, šarolik krajolik, srp, radnik i klasje pšenice bila su glavna obilježja ove tvorevine. Narodi su bili sretni, imalo se svega... Krenuvši od karizmatičnog vođe, preko partijskih zabava za široke mase… Ma plandovalo se. No, jednog dana netko zaključi… Njemački narodi imaju svoj narodni mobil – folcvagena bubu. Kako to da veliki oj napredni narod jedne tako velike tvorevine kao što je Jugoslavija nemaju jedan takav primjerak vozila dostupnog širokim masama… Taj čovjek iz naslova priče naime zamisli to ovako… Automobil koji reprezentira jednu naciju, trebao bi biti nadasve prepoznatljiv. Po obliku naravno… Jeste li ikad gledali vremensku prognozu 1989te godine? Uz uvjet da ste rođeni prije dotične godine, i da ste bili sposobni percipirati svijet oko sebe, vjerujem da ste primjetili nešto. To isto je primjetio i dotični gospodin iz naslova, pa zaključi da bi automobil koji reprezentira jednu državu trebao izgledati egzaktno onako kako izgleda i njen granični obris na kartama… To rješava i pitanje nacrta za dotični automobil. Oni naime nisu bili potrebni, te je po obličju države sklepano gro takvih malih limenih ljubimaca… Populus bijaše zadovoljen.
P.S (Za bedaka nadri automehaničara koji se sjeti srati mi da je fićek talijanski proizvod sa Fiatovim motorom od 650 kubika… Ma odi ti lepo u krasan.)
|