kako da ne
ponedjeljak, 07.02.2005.
Il si bos il si hađija ( a možda nisi ni jedno ni drugo )
|
Malo ste mi zamrli pa eto jedan novi tekst. Događaja i nije bilo previše u zadnje vrijeme pa valjda zato malo zatišje. Prvo se moram zahvaliti cici jer «nema» inspiracije. Nemam ni ja pa što !? Znam da ima neki razlog (pravi razlog ) zašto ne želiš pisati. Al neka... Dakle, subota 5.2.2005. Kao i uvijek prvo mjesto na kojem se ekipa okuplja je mjesto gdje se pije gdje se pada. Zbog enormne hladnoće začuđujuče brzo se uz zajebanciju popila sva cuga. Valja naglasiti da na naše čuđenje nismo bili prvi i jedini na promenadi. Pretekli nas neki picani koji su ipak nakon nekog vremena posustali. Pila se vodka ( žorž i rooney se udružili što je graničilo s nevjerovatnim ), vekija ( ili brandi ), pivo i vino. Žorž je malo navaljivao na roony-ja ( koji se baš i nije otimao) s vodkom pa je ovaj malo postao pripit. Kad se popila određena količina alkohola recitirali su se i dijelovi iz roony-jeve knjige ( ako autor ustupi prava blogu možda jednoga dana i šire mase spoznaju literarnu vrijednost njegovog nedjela ). Pošto je vrijeme brzo prolazilo malo smo zaboravili da trebamo krenuti na koncert pa smo u žurbi išli kad smo čuli prve taktove yuga 45. da ne bi propustili koju pjesmu a i da se zagrijemo cijelim putem pjevamo poznate melodije zabranjenog pušenja. Moram ilustrirati i koliko je bilo hladno. Naime u žorževom pivu su se pojavili komadići leda pa je pivo bilo fino hrskavo :)) Stižemo u šator u koji smo nažalost morali platiti ulaz iako smo bili namazani. Tamo smo pokupili još neke članove. Koncert kao i uvijek odličan. Rooney je nakon nekog vremena zamračio i izgubio se ( jel on živ uopće ?).Tamburix je već tada nagovjestio da će to biti njegova večer. Pleše se i pjeva sve u 16 ( nekad čak i u 17 ). Šteta što je koncert tako brzo završio pa smo morali do glupog QQQ. Prije toga smo još malo bili u Velikom benu ali zbog prevelike gužve svi osim tamburix-sa i njegove prijateljice odlaze. Neke nisu ni pustili u QQQ zato jer nisu bili «prikladno» obučeni što je jadno. Furaju se na neki finjak, a unutra sranje. Flegma je čak prijetio da će baciti bombu ako ga ne puste ( kakadane se ograđuje od flegminih prijetnji !! ;) ). Ipak na svu sreću nismo se dugo zadržali tamo pa idemo do hira koji je u zadnje vrijeme ok mjesto. I tamo gužva pa nas prvo ne puštaju unutra. Nakon nekog vremena ipak upadamo. Ne bi mi bili mi da se u toj gužvi nismo zakačili s nekim. Priznajem da sam ja zakuhao a žorž ( koji je zaradio neku ozljedu još prije toga ) se priključio. Sreća da imamo u društvu pismejkere pa se situacija smirila. Možda bi stvarno trebali jednom nekog ispizdit ( kontam si da je bio doktor da bi izbilo sranje ). A sada spektakl! Ipak samo je riječ samo o tamburix-su. Cijelu večer je mutio neku malo i na kraju voila, uspio je. Nekima je bilo i neugodno gledati to razmjenivanje tekučina. Njih dvoje su tada otišli pa o daljnjem razvoju događaja ne mogu pisati. Patkica je cijelo vrijeme od svirača tražila balkan ali nisu je baš slušali. Balkan je bio tek kasno poslje kad je ona već otišla za njenu obavijest. Već je bilo i kasno pa je juanita počela svoju redovnu vožnju po kućama. Žorž i ja smo ostali i zaigrali 1 na 1 s ledom nožni rukomet. Moram se pohvaliti i reći da sam pobijedio 11:7, na kraju uz pomoć patkice. I to je to. Jadan tekst priznam al kad nitko drugi nije htio pisati pa im svima hvala! Tommy lee |
- 19:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||