Postoje oni trenutci u životu kad se čini dase sve odvija po nekom klišeju od filmskog scenarija. To bi bili ti famozni "filmski trenutci". Imate razne situacije i za svaki primjer naći ćete, ili se sjetiti nekog filma. Svi sanjaju o nekim romantičnim scenama, o slavi, o junaštvu i inim stvarima koje nam holywood servira svaki dan. Gdje je poanta ove priče? E pa mogao bi i nešto o tome napisati.
Moj prijatelj je želio jedan takav filmski tenutak. Jedan od onih koji završe sa "happy end"-om. Nije tražio puno. Čovijek je htio sreću u ljubavi nakon dugo vremena. Naravno nakon natezanja i dokazivanja ljubavi rasplet priče je bio očit...ništa od sretnog završetka. To ga je jako pogodilo. Stoga je odlučio otići van samnom da se malo ispuca i da zaboravi na sva ta sranja. I tu smo obojica dobili našu filmsku scenu. I to kakvu.
Sjedimo na kamenom zidu ispred diska, okolo nigdje žive duše. Prisiljen sam slušati riječ "ljubav" po 10 puta u minuti. Nema ni naznake da će ga sve to proći u bližoj budućnosti. Nemogu mu dati nikakav savijet. Jedino što imam za reći jest da nitko ne može upravljati tuđom voljom. To povlači onu tvrdnju "Ako je voliš nećeš činiti ništa zbog čega ćeti biti poslje žao". Tako da slijedi samo pogoršavanje situacije.
Sad imamo i gustu maglu, kutiju cigara i dvije plastične boce pune piva. U daljini se čuje samo lajanje pasa. Sjedimo u tišini. Pijemo i pušimo. Nijedan se niti ne trudi ući u srž situacije. Najlakše je okrenuti leđa problemu. Od svih tih silnih "filmskih trenutaka" ,koji se i ne dešavaju baš često, nas je zapao jedan od onih koji su izašli iz art filmova koje ne gleda nitko iz puka. I tako taj trenutak ostaje nezamijećen.
|
