Prvi hrvatski studentski PR blog Kairos

ponedjeljak, 04.01.2010.

PR – istina i zablude

Vrijeme je predsjedničkih izbora. Svi ih pratimo, komentiramo kandidate i njihove poteze, ponekad se pitamo imaju li oni uopće stožere koji vode njihovu kampanju (a znamo da ih imaju), pa se onda pitamo tko vodi njihovu kampanju, i „čitamo“ strategije…. Na ideju za pisanje posta ove tematike došla sam sasvim slučajno. Sjedeći na kavi, shvatila sam kako velik broj ljudi, iako priča o tome, uopće ne zna što to PR uistinu jest, odn. sve što PR nije, te koja sve područja obuhvaća.

Jedno je dijete tako reklo: „PR – to su oni što lažu po televiziji!“ Na pitanje odakle mu tako nešto, dijete je odgovorilo: „Tako kaže moj tata!“
Taj tata, jednako kao i brojni drugi članovi našeg društva, ima svoju percepciju odnosa s javnošću, koja je u potpunosti kriva, jer jedan od prvih zakona PR-a kaže: uvijek govori istinu! Drugo objašnjenje koje sam čula bilo je: „Aha, to su oni glasnogovornici koji uvijek brane svoje šefove i nikad ništa ne priznaju!“ Opet krivo. Jedan od slijedećih zakona odnosa s javnošću kaže: priznaj grešku i pokaži da ti je žao!

Ponukana time, odlučila sam se malo pozabaviti istinama i zabludama oko odnosa s javnošću.

Imajući na umu da je PR u Hrvatskoj još uvijek relativno mlada znanost, ne čudi da se ovakve greške događaju. Tako se PR pogrešno tumači kao oglašavanje, promidžba, marketing, propaganda ili publicitet.

PR nije niti glasnogovorništvo! Razjasnimo i tu zabludu - glasnogovornik je osoba zaposlena u odjelu za odnose s javnošću, ali njena se djelatnost odnosi na odnose s medijima, a to je opet samo jedan dio odnosa s javnošću.

Općepoznata i u Hrvatskoj prihvaćena kratica PR proizlazi iz engleskog naziva Public Relations, a smatra se da je ovaj termin prvi puta korišten u Americi, a kasnije se proširio i na ostale zemlje, zadržavajući pritom svoj izvorni naziv. Unatoč tome, fascinantan je podatak da se da se danas koristi sveukupno oko 5.500 naziva za djelatnosti odnosa s javnošću u kompanijama, organizacijama, državnim i nedržavnim institucijama. Profesor Tomić u svojoj knjizi Odnosi s javnošću: teorija i praksa navodi kako svega 30% njih koristi termin Odnosi s javnošću. Osim odnosa s javnošću, PR se još naziva i korporativnim komunikacijama, javnim poslovima, korporativnim odnosima, uredima za informiranje i dr.

No što su to u biti odnosi s javnošću?

Sagledamo li ih metodom ključnih riječi, stvar postaje vrlo jednostavna i razumljiva:
Odnosi – međusobna povezanost dviju ili više strana
S – kime ili čime
Javnošću – iako je definicija javnosti mnogo, S. Cutlip, A. Center i G. Broom javnost nazivaju „mozaikom sačinjenim od različitih etičkih, rasnih, vjerskih, zemljopisnih, političkih, profesionalnih, socijalnih i drugih grupacija, od kojih svaku valja uzeti u obzir“. Pojednostavljeno, to je skupina informiranih pojedinaca koji zajedno tvore javno mnijenje.


Pogledajmo zato kako odnose s javnošću definiraju vodeći stručnjaci u ovom poslu.

Zoran Tomić odnose s javnošću definira kao proces komuniciranja organizacije s njezinom unutarnjom i vanjskom javnošću u svrhu postizanja međusobnog razumijevanja, izgradnje društvene odgovornosti i ostvarivanja zajedničkih interesa.

Britanski Institut za odnose s javnošću ( IPR ) definira odnose s javnošću kao svjesnu, planiranu i održivu aktivnost kojom se uspostavlja i održava međusobno razumijevanje između organizacije i njezine javnosti.

Scott Cutlip, Allen Center i Glen Broom ( Odnosi s javnošću, 2003 ) definiraju odnose s javnošću kao funkciju upravljanja koja uspostavlja i održava uzajamno korisne odnose između organizacije i različitih javnosti o kojima ovisi njezin uspjeh ili neuspjeh.

Božo Skoko, u knjizi Hrvatska – Identitet, Image i Promocija ( 2004. ) odnose s javnošću naziva vještinom „kojom se – koristeći dosege komunikologije, psihologije i sociologije – utječe na stvaranje i jačanje pozitivnog imagea i ugleda poduzeća ( institucije, pojedinca ili države ) u javnosti te održavaju kvalitetni odnosi sa svim segmentima javnosti, radi vlastitog uspjeha, međusobnog razumijevanja i suradnje te sprječavanja ili neutraliziranja nepovoljnog publiciteta.“

Autori Verčič, Zavrl, Rijavec, Tkalac Verčič i Laco, u svojoj knjizi Odnosi s medijima kažu da upravljanje odnosima s javnošću ima zadaću da odnose između organizacije i njezine javnosti razvija u obostranom interesu.

Laičkim, odn. studentskim rječnikom, odnosi s javnošću su disciplina čiji je primarni cilj uspostavljanje i održavanje dvosmjerne komunikacije između nas, odn. naše organizacije i naše javnosti – dakle svih onih koje naše poslovanje dotiče u svome radu i poslovanju. Ukoliko su ti komunikacijski procesi dobro osmišljeni, a zatim i provedeni, uspjeh je zajamčen, i tada govorimo o „win – win“ situaciji, i za nas, i za našu javnost. Govorimo o obostranoj koristi.

A nije li upravo to cilj odnosa s javnošću?
Ukoliko je tata s početka priče uvidio razliku između PR-a i onih što lažu na televiziji, moj PR je bio i više nego uspješan….


Željka Medić

Literatura:
Zoran Tomić: "Odnosi s javnošću teorija i praksa", Synopsis, Zagreb - Sarajevo, 2008.
Grupa Autora: „Odnosi s medijima“, Masmedia, Zagreb, 2004.
- 10:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #