28.10.2009., srijeda

Le grand finale

Danas se pojavio sa sunčanim ručnim satom. Ne znam zakaj (valjda radi cijele te spike s (ne)mijenjanjem vremena)...to me raspametilo. Imala sam rajf – raspametio se i on.
Počeo je s sumnjivim dodirima za vrijeme ručka, ja sva luda, ali i dalje pribrana. Poslije ručka mailovi... pa dođe do mene u ured... gotovo... soba za spremačice... kapitulacija.
Tam svirao neki radio... Bolero. Sjetila sam se profe iz glazbenog kad je rekla da idealni seks traje ko Bolero – 14 minuta. Žena je u pravu. Predigra, dok se ona „truba s čepom“ uključila, ja već prvi put u plusu, do kraja na +5. On isto tak negdje. Jednom manje, mislim (di bi stigla da sam još njemu brojala). Dobro se držao do puhačkog roga, a onda se samo zaredao.

Lik je car.


truba s čepom
Znam da uopće tu ne paše, al tak mi je sad smiješna ta truba :D

- 18:34 - Komentari (15) - Isprintaj - #

26.10.2009., ponedjeljak

I dalje na ljetnom računanju vremena + flert inc. stadij 3

Kod chokl8 sam neki dan više u šali rekla da neću pomaknuti sat, al na kraju stvarno nisam. Danas tako radim od pola deset. Spavala sam slatko do pola devet. U devet krenula od doma.

Otkad sam počela raditi cijeli taj svijet između 9 ujutro i 4 popodne mi je totalno apstraktan. Neopisiv mi je gušt igrom slučaja ili nekim zadatkom naći se u gradu u to doba. Neki drugi svijet. Ljepši, bezbrižniji, lagodniji, ugodniji.

Tako sam se i jutros osjećala. Sunce je zasjalo. Tratinčice procvale. Ptičice cvrkuću. Ja lakonoga, orna, čila, hitam u dućan po friški kroasan, pritom pjevušim melodiju iz Bambyja, vrapčići mi se pridružuju... Vraga. Toliko sam bila očarana svojom idejom o nepomicanju sata da sam se osjećala kao na godišnjem i išla spavat oko dva (po ljetnom vremenu). Na kraju mi se bilo teže ustat nego prošli tjedan. No to je moja krivica. Ideja je u načelu perfektna. Danas idem spavat po zimskom vremenu, a budim se po ljetnom. To je dobitna kombinacija.

Interkorporacijskog-love-affaire-partnera oduševila sam nepomicanjem sata. Reko mi je da sam mu sad „ovdje“ i pokazao rukom u visinu gdje točno. To mu je neka nova fora; svaki put kad napravim nekaj kaj mu je super penjem se gore, a za ono što mu se ne sviđa, padam dolje. Od četvrtka do nedjelje napredovala sam za pola metra. Da nisam rekla da mi je španjolski ljepši od francuskog bila bi 5 cm više.
Uglavnom, nije ni on pomaknuo sat. Jučer kad smo se nalazili, dogovorili smo se, jasno, po ljetnom vremenu. No, frajer je zaboravio na mobitelu pomaknuti budilicu pa se danas uredno probudio sat vremena ranije.
Da, vidli smo se jučer... i niš, ono... ušli smo u interkorporacijski flert – stadij 3. Stadij koji se teoretski već može prestati zvati flertom. Polako ulazimo u objektivne probleme, no pustimo to za sad, zabavno je.

Ah, da. Plitke duše (:D) pitale kak izgleda. Meni isti Raymond (iz Svi vole Raymonda), čak i glas ima sličan. Samo je malo veći: šira ramena, lagana škembica, i fura naočale. Malo tamnije puti, tamna kosa, zelene oči. Prolazi. :D

p.s. Haha, suckers, kod mene je već pol dvanaest!!

- 10:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.10.2009., četvrtak

Interkorporacijski flert - stadij 2

Zaredao se i treći ručak-dejt u nizu. Uspjela sam ga prorešetati svojim 'kako-bi-trebao-izgledati-za-posao-intervju' pitanjima. Između gomile beskorisnih podataka zapamtila sam da se pali na Scarlett Johansson, ženio bi Natalie Portman ili Winonu Ryder, iz Seksa i grada bira Charlotte, iz Friendsa Rachel, Batman ili Spiderman: Batman, čak i ne voli filmove toliko koliko serije (Seinfeld, The Office), jedino mi nije jasno što mu je Zovem se Earl toliko skrivio, od sportašica bira rukomentašice (interesantno, očekivala sam tenisačice ili slični, nijansu elegantniji, sport)... eh da, i rekao je da je počeo pisati scenarij za mjuzikl (!?! vrlo neobično i pohvalno, ali kud baš mjuzikl!? Lagano mi to na homić-flomić vuče)...

Tako da mi se čini da ću morati malo poraditi na tim svojim pitanjima. Jedino kojim sam zadovoljna je „ultimativno“ kucanje-kod-zubara pitanje. To je prošao (prvo čeka i osluškuje, zatim pita nekog tko se tamo zatekne je li tko nedugo ušao, tek onda kuca).

Još je jedna zanimljiva stvar. Nenormalno puno salveta potroši za ručkom. Koliko god da ih uzme, nijedna ne ostane čista. A ne uzme ih manje od valjda petnaest. I do kraja ručka svih petnaest je zgužvano, ali uredno poslagano oko/ispod tanjura... Na koncu nekad nema di s njima (obod tanjura mu je očito premali) pa ih meni na tacnu uvali.

A jednom me i otpratio do ureda. Ali nije bilo nakon ručka, sreli smo se slučajno, no usprkos tome skoro je poljubac pao. Osjećala sam se ko u filmovima; ja na pragu, on laktom naslonjen na štok, drugom rukom papirima si prolazi kroz kosu, ja si A4 kuvertom gladim nos, iz ureda dosadna kolegica viče da mi zvoni telefon, pokvareni printer škripi ko da će eksplodirati svaki čas, propuh povuče vrata, vrata me tak klepnu s leđa da proplačem... romantika za poludit! Je, vraga poljubac skoro pao! Ak me uskoro ne izvuče otam... vikend se bliži, samo da sad ne ispadne neki papak-ziheraš...

- 17:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.10.2009., utorak

Unutarkorporacijski flert + (ap)dejt

Još pred mjesec dana pisala sam o onim romansama na poslu čisto kao imaginarnim situacijama, ali čini se da upadam u nekakav flert.
Ko u pravim romantičnim komedijama sudarili smo se sudbonosno na vratima kuhinje, on nespretan, ja s vrućom juhom skoro prolivenom po sebi.

Sjeo do mene. Bilo je nekako prirodno da smo počeli razgovarati o iznimno glupom položaju vrata na kojima smo se sudbonosno sudarili. Al zbilja je u pravu, tak su postavljena da onaj tko ulazi u kuhinju po klopu do zadnjeg trenutka ne može vidjeti onoga koji iz kuhinje izlazi s tacnom punom klope. Ne pomaže ni to kaj su jedna krila vratiju zatvorena, tako da je prolaz širok taman toliko da jedva tacna prođe. Zapravo je pravo čudo da je sudara toliko malo. Odlučili smo čak poslati dopis u kuhinju da, kad već vrata ne mogu premjestiti, bar promijene razmještaj tak da klopu uzimaš s druge strane – jer postoji i drugi problem: kad je gužva i veliki red, nemaju ljudi di stajat; našim razmještajem i to bi se riješilo. Sad ne mogu vjerovat da me toliko oduševio razgovor o jebenim kuhinjskim vratima!

Nakon toga skužio je da imam rajf i to ga je oduševilo (!??). Sljedećih 10 minuta razglabao je o tome kak cure ko da više ne nose rajf kao prije, sad uglavnom kopče i slično, eventualno neke trake... ali, citiram, „To nije to.“ Onak – sajkoo! Al simpatični sajko - blesavo simpatičan, rekla bih. Zabavan ručak, moram zaključit.

Srela sam ga i jučer. Ja u vunenoj crvenoj vesti. Veli on: „Lijepa vesta, je li nova?“
Ja ponosno: „Ne, oprana je pervolom!“ :D

Dogovorili se danas za ručak. Imam neki glupi osjećaj ko da idem na spoj.
Kaj ak me otprati do ureda? :D Mora dobit pusu za nagradu?

(Ap)dejt

Vidim da ste nestrpljivi ;). Prvi ručak-dejt prošao je sasvim ugodno. Nije me otpratio do ureda :D, no ruku na srce to bi bila prava debilana, tako da ni pusu nije dobio. No, dogovorili smo i danas ručak (sve mi se čini da postajemo steady-ručak-couple) :D, ali više nema cile-mile - krećem sa svojim 'intervju' pitanjima pa da vidimo :D
- 08:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.10.2009., petak

Dvije iste violine

Pojavila se u firmi cura ista ja. Bar tak svi tvrde. Šefica nam počela brkati imena, na kraju me odvukla i upoznala s tom curom. I fakat cura ista ko ja. Zapravo ne toliko koliko ostali fascinantno tvrde, ali...kosu imamo istu, možda bih se mogla složiti i da hodamo isto, ali neku zapanjujuću sličnost baš i ne vidim.

Uglavnom, cura je zgodna, simpatična, vedra, i nekih 5 godina mlađa... da skratim, mrzim je. Ponajviše zbog tog 'mlađa', tih 5 godina koje su sad tek pred njom, tih najboljih pet godina kad se najslobodnije i najbezbrižnije možeš zajebavati, iživiti, izljubiti ko nikad prije niti nikad kasnije... možda me to samo muči jer sam taman ove godine izašla iz tog perioda.

Druga stvar u ovoj priči je kaj će sad svaki tip, novi zgodni koji dođe, prvo pogledati nju naravno, a tek onda mene. Ne smeta meni kaj je ona zgodna (ima još zgodnih u firmi, uostalom, i ja sam ponekad umišljena)... al ako se već nađe netko tko voli taj tip ženske, sad nisam ja koju će prvu pogledati... još je ona i 3 puta komunikativnija i pristupačnija od mene tako da ni s te strane ne mogu se nadati da ću prije ja nekoga zadiviti nego ona.
Ja sam sada druga violina. Kužite, plavuše su npr. viole, crnke - flaute, a mi svjetlije brinete - violine (naravno). I okej je dok orkestar nije preveliki pa je svaka za različitim instrumentom, dakle jedna za violinom, druga za violom, treća za flautom, četvrta za harfom... ali kad se pojave dvije harfe... tu vuć netko lagano izvisi...

A imamo i truba. One su u ekonomskom! Ihihihihi! (Morala sam. Ali fakat su antipatične, baš su truba!) :D
Saksofonke su one droljice naprlitane. Imamo i takve.

Iako ja zapravo više vučem na klavir ili harfu... Violine su ipak drugi tip žena...

- 15:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne

Čekajući ljeto 2010.