Uvijek sam se suosjećao sa ljudima koji su zbog različitih lomova i uganuća ekstremiteta prinuđeni nositi gips.

Svrab. Svrab je u takvim okolnostima uzrok nastajanju panike.

Nosim gips na ruci nakon nezgodnog pada u prijateljskoj utakmici. Molim te lijepo. A lijepo su mi govorili, ti si profesor, ostavi se fudbala! E, a osvetio sam im se barem golom :)

Oporavak je zadovoljavajući, a preksinoć sam morao u 3 ujutro na ortopediju zbog nepodnošljivih bolova. Srećom nema lomova.

Počela je.
A nisam je poželio. Nimalo. Ok, možda malo.

Dobio sam u starješinstvo najbolje odjeljenje ;) I-3. Drago mi je i polako im govorim kako treba a kako ne treba. Ono, glumim profesora.

Sad moram promijeniti naviku spavanja od 06-14h i spavati od 00-08h. Nije to teško uraditi, samo ne spavati jednu noć, slijedeći dan odspavati dva sata i problem je riješen. Mislim to je bilo rješenje do kojeg sam ja došao :)

Idem pravit Plan i program.