Odneseno je i previše dobroga sa ovoga svijeta da bi se on mogao nazvati poželjnim mjestom za život. Možda se i pronađe neki raj. Ne raj kao hipoteza religije, već raj kao ideja koja je tom hipotezom stvorena.
Ideja koja je trebala obezglaviti svjetsko tlačenje, individualnu surovost - nepravdu jednom rječju.

Možda negdje postoji, ali to negdje sigurno nije zahvaćeno onim što nazivamo civilizirani svijet. Sva egzotičnost je tamo negdje iza sedam brda i sedam dolina, ondje gdje nema prodavnica, blogova, lažnih euro novčanica, 7.1 megapikselnih nikonovih fotoaparata, hp-ovih miševa, telefunkenovih televizora, JVC muzičkih stubova, vw-ovih vozila novijeg datuma proizvodnje, asfalta, kosilica za park-travu, načelnika općina, trafo-stanica, džordža buša...

Tamo toga nema. Tamo su ljudi opušteni kao palmina stabla.
Tamo bi se isplatilo provesti noći u gledanju zvijezda. Ovdje je to besmisleno. Ovdje je malo šta sa smislom.

I evo opet mi ne radi smtp. Tamo bi me bolila kita za tom informacijom!