Pozdrav.
Jučer sam prisustvovao Zboru građana mjesne zajednice. Uz vrlo profesionalan rad predsjednika i, na momente vrlo bučne građane, ipak se ostvario napredak.

E, pa šta je toliko zanimljivo?

Pojedinačni zahtjevi tipa: "Ako će to doći do moje kuće ja ću dati 500KM (250€), a ako neće - ja ne dam ništa!"
Reakcije tipa: "Meni to ne treba!", "Ja nisam dobila penziju 9 mjeseci!" (Od čega onda živiš? + sin joj vani)...
To su one stvari koje se nikada neće izbaciti iz naših glava, bez svijesti o potrebi napretka. Od svega je najzanimljivije to što je Predsjednik MZ, u svom uvodnom izlaganju i predstavljanju projekta kazao sve bitne stvari i onda oni koji nisu slušali diskutuju kao da se radi o gladnima u Angoli!

Ima li neko kakav lijek za liječenje agresivnosti, impulsivnosti...?