Danas sam brao šljive. Uzeo korpu, krenuo u šljivik a rosa blago miluje nožne članke, sunce "ko od majke rođeno" - blaago, ne bije potiljak i ne odvlači pažnju. Došavši na odredište sjednem i zapalim. Gledam radišne ljude po udaljenim proplancima, mlataruju svojim tijelima tamo-amo po zelenoj podlozi. Othrvem se mislima i hitrim kretnjama krenem za poslom.
Oko podne dođem kući, zaspim, probudim se kroz 2 sata i uključim računar.
Logujem se da vam kažem, kako je neko, dok se verao po šljivama mislio na vas, a na neke posebno.