Sutra imam ispit a ja, svježe okupan, sjedim za računarom i kontam šta napisati. Zanimljivo je koliko mi je stalo da ne što napišem! Jel iko od vas ima presiju da nešto mora stavit na blog jer u protivnom se osjeća kao da nije večerao ili slično? Mokra kosa, losion na obrijanoj bradi, kišica u pozadini, otvorena balkonska vrata, potkošulja i gaće, gitara u ćošku, stotine knjiga na policama, muz.stub (izlaz 2x150W), dvjestotinjak CD-ova, diskete, externi modem, stapići za uši, obična olovka...
Ništa u svemu ovome nije dovoljno za temu o kojoj bih pisao. Ima doduše neš o čemu bih napisao koju riječ: sad sam razgovarao telefonom sa dragom i onako se ja rastepao, kad ti ona meni veli: "jao, jao, jao...wow". Kontam i govorim joj u isto vrijeme, pa čekaj ne valja kad ti tepam ne valja kad ti ne tepam...pa daj se više odluči. Zbilja je to sranje! Ili kad joj tepam, a ona odmah: "sumnjiv si ti meni, s kojom si ti to bio, a-ha, a-ha vidi ga kako se smije". Sve me to navodi da prestanem s takvim nježnostima i moram priznati da me tako nešto ne samo obeshrabri, već svaki slijedeći komentar dočekam na nož, i smuči mi se! Pa onda ona priča kako sam se ja prema njoj odnosio bolje prije nego sad, kako ju ja ne volim! BOŽE! Strašno me zna iznervirati...
Ma odoh igrat UT da e ne uhvati kontanje!!!