Pozdrav, narode.
Prije nekih pola sata sam se vratio s puta. Bio sam kod djevojke koja je udaljena cijelih 160km (Zenica). Svaki susret prelijep je i od svakog rastanka je ljepši. Putovanje je posebna priča, budući je saobraćaj prepun zbunjenih i kretenoidnih likova. U jednom trenutku desila se slijedeća situacija: Ispred mene na oko 50-70 m vozi motocikl dajući znak rukom da će skrenuti nalijevo, ja vozim 80-90 km/h a iza mene se sprema opel omega da pretekne. Zamislite sad situaciju u kojoj ja kočim bjesomučno pokušavajući sirenom upozoriti motociklisti da je ovaj kretenoidni opelovac počeo da me pretiče i da mu je život u opasnosti. Istovremeno kočim dok se opelovac zadao u povećavanje brzine i juri lijevom trakom puta. Sreća je pa se ovaj okrenuo i motocikl doveo na svojoj strani na bankinu i ostavši u čudu i nevjerici da je mogao poginuti - a sve usljed gore pomenutog mahnitog vozača omege!!! Nevjerovatno. Ko god nije bio u sličnoj situaciji ne može zamisliti kako sam bio užasnut skoro pa neminovnim udesom!
Nakon što je Omegovac odjurio a ja smanjio brzinu okrenuo sam se gledajući motociklistu i jasno se uočavao užasan strah na njegovom licu i gestikulacijama!
NA kraju je sretno završeno...
Došavši u Zenicu pokupio sam svoju djevojku i s njom otišao na ćevape u Travnik!
Evo me sad jedva gledam očima izmoren današnjom vožnjom koja je ukupno trajala 6 sati! Svaka čast kamiondžijama!!!

Hajd uzdravlje i budite pametni za volanom!