Juni je mjesec. Kraj školske godine. Kolege pripremaju dnevnike i okončavaju posao započet septembra 2003. A ja i dalje pokušavam učiti, smanjiti broj sati na internetu, smanjiti cifre na telefonskom računu...i kad se sve uzme u obzir...ne uspijevam!

A kako me jedan ovdašnji izdavač gura da svoje napisane a ne objavljene pjesme već jednom stavim pod naročit nos i još naročitije oči, sasvim osebujnog Marka Vešovića, i s obzirom da ja to ne činim jer mi je vrijeme odveć veliki neprijatelj, može se reći da mi je okvir neuspješnosti još veći!

A zanimljivo je kako dugo nisam napisao niti jedan stih otkako sam upoznao svoju djevojku (19 mjeseci), osim dakako ljubavne lirike, koja je ionako previše intimna da bi prelazila u okvire zanimljive poezije...

ali o tome drugom i prikladnijom prilikom, i dakako na drugom mjestu... na drugom blogu...