kad se misli poklope
nedjelja, 07.05.2006.
inspiracija = nula
danas nemam inspiracije za nista,ali bas za nista.....upravo vodim razgovor na msn-u sa mojom malom srecom i ona uspjela da me nasmije,malo sam danas bila tuzna,prvo zbog razgovora sa njom sinoc o nekim stvarima,a drugo jer je jednoj frendici umrla rodica,a imala je samo 22 :((
zasto se takve stavri dogadjaju?? zasto umiru maldi,neduzni ljudi,koji jos nisu nista u zivotu prosli,koji su puni volje i zelje da zive i da iskuse jos mnogo stvari sto ce im biti pruzene na zivotnom putu?? neki ce reci Bog je tako htio..ali ja ne vjerujem u Boga,ja cu reci sudbina je tako htjela....i eto ta smrt me podsjetila na jednu smrt...na jednu smrt koja je dugo na mom licu izazivala bujicu suza..to je bila jedna od onih smrti koje su tako ajmo reci nestvarne....2004 u oktobru moja jako dobra prijateljica je rodila predivno malo bice,ja ljepsu bebu nisam nikada vidjela,okruglo lice,velike crne oke,puno crne kose na glavi i velike velike trepavice.....ali tog malog bica danas nema na zemlji,ona je sada na nebu,tako kaze njena mama...da je ona sada njihov mali andjeo....ona je umrla kada je imala samo 3 mjeseca....i ja sam od onda zivot pocela da gledam nekim drukcijim ocima..pocela sam da cjenim one sitnice na koje nikada prije nisam obracala paznju,koje su bile tu oduvijek i ja sam mislila a bit ce zauvijek...ali nece...nista nije zauvijek..sve prodje..prije ili poslije.....
male,jako male stvari su ono sto cine moj zivot sretnim...jedan osmijeh u prolazu od nepoznate osobe,jedan zalazak sunca,jedna bezvezna sms poruka koja ima znacenje samo meni,jedan komad wc papira i na njemu natpis samo za tebe,smijanje satima sa najboljom prijateljicom i kad nas netko pita cemu se smijete..ne znamo smijemo se,sretne smo jer imamo jedna drugu,jer smo mlade,jer smo svjesne da nas mozda sutra nece biti ovdje....ona trzalica koju nosim u novcaniku koju mi je dao frend i rekao jednom kad budem jako poznat prodaj ju za hrpu para....ima hrpetina sitnica koje su vama,mojoj mami ili bilo kome drugom tako bezveze,tako nevazne,tako glupe..a meni toliko znace...meni izmamljuju osmijeh svaki put kada ih vidim,te sitnice su samo dokazi da je nekome ipak stalo do nas,da nije potrebno brdo para da bi izmamio osmijeh nekome na lice kupivsi mu skupi poklon....treba znati darivati sitnice i treba znati primiti i shavtiti poruku te sitnice......
