petak, 20.06.2008.

Mislim da je ljubav....

Koliko vas je igralo igru?
Koliko vas se je trudilo dobiti nešto za što znaš da ne možeš imati?
Koliko puta ste zbog toga patili?
I uvijek ponovo..
Uvijek iz početka...
Uvijek ista igra...
Znam jednog anđela, sa osmjehom koji sobu obasja. Sa očima što sjaje srećom, sa glasom kao pjesmom neke daleke ptice.. što te vuče da ju slušaš, gledaš, želiš dotaknuti.. Barem na trenutak.. Pomirisati njegovu kožu, osjetiti njegovu kosu pod svojim prstima. Barem na trenutak zaustaviti sve, da vrijeme ne ode, da ostane tu, kad ga gledam i sve dublje tonem i gubim se u njegovom pogledu..
Pogledu koji gleda nju. Njoj pruža ljubav, a meni bol. Njenom osmjehu što me guši, što me ubija, malo po malo. Jedan za drugim.. želim ga zagrliti, želim ga poljubiti.. Ali znam da ne mogu, da ga ne mogu imati.. I zašto patim, pitam se? Zašto budalu od sebe radim. zašto ne prestanem i odustanem..?
Zašto?
Zašto?!
Zato jer znam gdje to ide. Zato jer znam gdje će to završiti. Zato jer je to jače od mene.
Image and video hosting by TinyPic
Ne mogu si pomoći, da ga ne gledam - a znam da mogu.
Da ga ne nasmijem - a znam da mogu.
Da ga ne usrećim - a znam da mogu.
Prepotentna kažete... Možda...
A možda sam i samo malo zaljubljena pa ne vidim istinu što se skriva iza svakog njegovog pogleda, svake njegove riječi, njegovog osmjeha. Kažu da ljubav ne poznaje granice.... nije istina.. ljubav jako dobro zna svoju granicu. Ona se nalazi tamo gdje ona voli njega a on nju ne.. I ništa to promijeniti ne može
A kada to znaš.. Zašto se i dalje trudiš? Zašto se mučiš? Zašto patiš?
Zašto?
Zašto?!
Zato jer želiš da postaviš smiješak na njegovo lice. Da vidiš sjaj u njegovim očima. Da vidiš te predivne bijele zube kako izviru svaki put kad se nasmije. Da znaš da si za to ti zaslužan. Da uživaš sa svakom njegovom riječju, svakim pogledom, pokretom njegovog tijela.
Krenuo je prema meni, srce mi je preskočilo udarac, zastalo na trenutak. nije znalo kuda da krene, da iskoči van i padne njemu pred noge ili da ostane tu gdje je i da kuca i dalje. Zastalo je i pomislilo samo na jednu stvar. "Da mi je svaki dan ovako!".. bez misli i daha, bez zraka i snage da se protivim
Da mi ga je svaki dan vidjeti..
Njegove oči što sjaje, njegov osmjeh što se širi, njegovu kosu što zadivljuje sve njegovom nestašnošću.. dok stoji tu predamnom....
Da mi ga je svaki dan vidjeti..
Da ga zagrlim barem na trenutak..


22:22 | Komentari (32) | Print | ^ |

<< Arhiva >>