ponedjeljak, 04.02.2008.

indescrivibile

Nikada nisam mislila da će se to baš dogoditi meni. Meni koja nema šanse da bude sretna u životu. Meni koja nije mislila da će sve tako započeti. I tko je rekao da je ljubav najstrašnija stvar na svijetu? Tko je rekao da se ljubavi treba bojati? Osobe koju ja volim, ne bojim se. Ne mog i ne želim. Zašto? Zato što je to jedno umiljato biće koje ne možete ne voljeti. Zaista. Obožavam ga. A tko i ne bi. Znaš? Nisam ti nešto rekla. Zavoljela sam ja tebe još prije ali nisam imala hrabrosti reći. Znaš kada sam rekla. Nemaš pojma koliko mi je drago što si uzvratio istim riječima. Nemaš pojma. Ne znam zašto. Ne znam kako. Zaista ne znam ali zavoljela sam te kao nikada nikoga u životu. Znam, glupo je ali tako je. Sjećaš se, rekao si da bi se od nas mogao roman napisati.. Vjerujem da to neće biti roman. Vjerujem da će to biti stvarnost. Samo te želim zagrliti, poljubiti.. Voljeti. Riječi koje bi opisale ono što osjećam, teško da postoje. Pričajući s tobom u sebi pronalazim mir. Baš kao da si pored mene. Ti si moja sreća. Moja nada. Moji snovi. Nemaš pojma koliko mi je drago što te znam. I nemaš pojma koliko bi htjela sada biti u tvome zagrljaju. Zauvijek. Ti si ono što mi treba. Ono što me pokreće. Ono što moj život čini smislenim. Jedan dan bez tebe doima se poput vječnosti. Ne mogu to objasniti i žao mi je ali znaš što sam htjela time reći. Ponekad bi si srce iščupala od muke i jada jer ne mogu biti pored tebe. Ti to znaš. Znam da znaš. Čudno je to što bih ti svake minute mogla govoriti da te volim. Ne znaš koliko mi je drago što to mogu napokon nekome reći. Rekao si da je to lako ako to zaista misliš. Da, istina. Ali ti si prva osoba kojoj sam ja to rekla. Istina, sa premišljanjem jer nisam znala kako ćeš reagirati.. nikome, baš nikome do sada nisam rekla da ih volim. Čak ni svojim roditeljima. Teško za povjerovati ali istina je. Koliko noći sam htjela ležati pored tebe. Koliko noći sam bila tužna što te nema, a ja si ne mogu pomoći. Ne mogu. Sve je nekako izgubilo smisao. U školi sam postala sasvim odsutna duhom i puno ljudi me pitalo što se sa mnom događa. Uopće ne doživljavam okolinu. Živim u svom nekom svijetu. Ne vidim. Lijep je to osjećaj. I poslije svega.. Nije mi žao, zbog niti jedne jedine sekunde i to je najljepši osjećaj koji čovjek može imati. Ikada.
Volim te.
Image Hosted by ImageShack.us


22:25 | Komentari (37) | Print | ^ |

<< Arhiva >>