utorak, 30.01.2007.

Obična ljubavna pjesma

Ako želiš, zamisli da pjevam ti o nečem drugom
O nečem što si već odavno možda htjela čuti
O ljubavi što traje cijeli život
O vjernosti, o braku i o sreći
Odnosu gdje nikad ništa ne pokvari netko treći.

Ja nikad nisam znao pisat ljubavne romane
Jer draže mi je ono što u dvije-tri riječi stane
I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj
Znam da ti je dosadna, al' ipak sa mnom pjevaj.

Običnu ljubavnu pjesmu, običnu ljubavnu stvar
Što kraja nema, a ni početka
Običnu ljubavnu stvar.

Ja znam da ova pjesma neće nikada promijenit svijet
I isto tako znam da od nje ljudi neće živjet bolje
Al' možda ipak nekom bit će draga
I sigurno zabraniti je nitko neće
Jer u njoj nema ništa što na neku drugu stranu
skreće.

Odavno već nestali su naši ulični heroji
Svako gleda svoje, svako tjera svoje, svak se boji

I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj
Znam da ti je dosadna, al'' ipak sa mnom pjevaj.

Običnu ljubavnu pjesmu, običnu ljubavnu stvar
Što kraja nema, a ni početka
Običnu ljubavnu stvar
Image Hosted by ImageShack.us
Romanca u ponedjeljak
Ne sjećam se koji je dan bio. Možda petak, subota, a možda ponedjeljak. Padala je kiša. Bila je noć. Moja ljubav žurila se cestom dok sam ja kisnuo pijan na klupi u parku. Nismo živjeli u istom gradu i to što sam je vidio može se opisati jedino kao čudo. Nosila je kišobran duginih boja, a lampe s ulice osvjetljavale su posebnu nju. Oko mene je ležalo nekoliko ispijenih boca koje se zbog mraka nisu niti vidjele. Čudo je bilo što smo se susreli u istom gradu, ali je još veće čudo – slučajnost, sudbina ili kako hoćete – bilo to što sam je u pijanom stanju u kakvom sam bio i po mraku kakav je bio, uopće prepoznao. Poznajemo se od djetinjstva i dugo sam vremena odugovlačio povjeriti joj svoje osjećaje. Bio sam u nju ludo zaljubljen. Možda joj ona ljubavna pisma ne bih nikad slao da nas autobus kojim smo kasnije putovali u srednju školu nije spojio zajedno. Rekla je da se ne može smatrati pravim muškarcem onaj koji se niti jednom u životu nije napio i ja sam zato počeo piti. Imala je naviku nekoliko puta dnevno kihnuti, a ja namjerno kihnem svaki put kad je se sjetim, ili je se sjetim kad kihnem. Obećao sam si da ću joj ostati vjeran i neću voljeti niti jednu drugu ženu makar ona bila daleko od mene. Jedno vrijeme smo bili zajedno, ali ona je željela ostati samo dobar prijatelj. Ja sam se složio s njom i povukao se. Jednom prilikom poslala mi je milenijski test Dalaj Lame u kojem sam trebao naučiti više o sebi i drugima. Na kraju sam mogao zaželjeti jednu želju, a ja sam poželio da ju ponovno vidim i da budemo zajedno. Želja će mi se ostvariti u ponedjeljak jer je to moj sretan dan, poručio je na kraju testa Dalaj Lama.

Bila je večer, ja mrtav pijan, a ona je prolazila pokraj mene. Jelena!, povikao sam. Okrenula se i zagledala u mrak, u klupu na kojoj sam sjedio. Zazvao sam je još jednom i počela je koracati prema meni. Kad se približila toliko da me je prepoznala, začudila se. Nije znala da sam napustio studij, da sam pobjegao od kuće. Ja joj to nisam htio objašnjavati. Voliš li me?, zapitao sam ju, a ona je ostala bez riječi suočena sa situacijom pred sobom. Ako jednom pijancu kaže da ga ne voli, neće biti isto kao dok je to prije implicirala svojim prijateljskim gestama. Još uvijek je bila lijepa. Pustila je kišobran da padne na pod, spustila se do moje pognute glave i zagrlila me. Moja je ruka ostala zalijepljena za flašu, a drugom sam se držao za klupu. Poljubila me na, ali nisam odgovorio. Preplašila me, bio mi je to prvi poljubac. Ustala je, okrenula se i bez riječi otišla. Ostavila mi je kišobran.

Je li to bila ta romanca o kojoj mi je pričao test Dalaj Lame? Je li to bio uopće ponedjeljak?
16:44 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>