Hvalospjev gluposti https://blog.dnevnik.hr/justthepine

ponedjeljak, 26.01.2009.

Kako sam «išao» na utakmicu

Kao pravi navijač htio sam nazočiti makar jednoj utakmici SP u rukometu koje se održava u Hrvatskoj. Kako su u Zagrebu karte višestruko skuplje nego u drugim gradovima dvojio sam o tome ići ili ne. Ipak nije vrijeme za razbacivanje novcem. Čak sam i otkazao kartu koja mi je trebala biti kupljena, ali onda na nagovor ipak pristajem ići. I tako su karte bile kupljene nekih deset dana prije utakmice 25.1. Iako još nismo bili sigurni za drugi krug srce nije sumnjalo. Familijaš je kupio karte za sebe, tatu svoga i mene. Mislili smo kako će nedjeljna tekma biti sa Mađarima. Na kraju se ispostavilo da su Slovaci u igri. Iako «najslabija» tekma, naboj nije nimalo bio loš. Nabrijan i uzbuđen jučer sam navukao crvenu majcu dugih rukava i preko nje crveno bijeli dres koji ponosno nosim već godinama. Je nogometni, ali kvadratići su kvadratići. Ma koliko mi šutjeli o tome. Nosim ga na hokej. Neće mi valjda rukometaši zamjeriti. Odem ja do tate tog rođaka (on je htio samnom ići na sve tri utakmice). Spremio se on i konačno mi dao kartu. Skupljam karte i volim ih jako dobro promotriti. Ogledam ja nju i pratim taj dizajn. Najednom mi upada jedan sitni detalj u oči. Datum na karti je 24.1.2009. U nevjerici gledam na ručni sat i provjeravam datum. O daaaaaaaaaaaa!!!! Danas je 25.1. Još jednom ja pogledam kartu i ne mogu vjerovati kaj gledam. K vragu!!!! Velim ja njegovom tati da mi ne idemo nikud. Da kak to ja mislim. Pa, ako malo pogledate tu kartu vidjet ćete da je na njoj datum od jučer, a mi se spremamo na tekme danas. Čovjek je pogledao prvo moju kartu. Onda svoju. Nakon tog je navuko naočale pa provjerio još jednom. Da situacija nije bila tragična (po navijača i njegovih 400kn) smijao bi se. Na žalost ništa od toga. On se isto tako izbezumio i nebi uopće nazvao svog sina koji je namjeravao doći samo na tekmu Hrvatske. Kakav bi to tek šok bio da se on pojavio na ulazu, a redari vele A-A. Ne išlo. Čelom naaaa-zad. Kako god bio uzrujan i razočaran, nisam mu to htio priuštiti. Imao je čovjek problema ovaj tjedan, ali svejedno je trebao provjeriti karte kada ih je dobio na blagajni. Strašno razočaranje i vraćao sam se doma pokisao, bijesan, razočaran, tužan. Oblaci Mordora su se nadvili nad moje Međuzemlje. Tekmu sam gledao na TV-u. Jedino čega mi nije žao je Darko Janeš. Taj lik nema pojma o navijanju, dere se bez teme (to je radio i na dočeku Nove na trgu) i sve više mi ide na jetra. No ostalo mi je samo suzilo oči.

Vikend ipak nije bio katastrofa. Što više, bio je odličan. Osim što sam uživao u kućanskim poslovima (nećete vjerovati, ali je tako) konačno je pao i durex prsten. Dugo se spremalo njegovo otvaranje i premijera. Na kraju nije ostavio ni blizu tako dobar dojam kao na partnericu što je vjerojatno i bolje. Mene je uspio samo nasmijati svojim zujanjem i drmusanjem. A onda su još počeli svirati Zvončići s telefona. Moram to pod hitno promijeniti. Uz prsten, Zvončići su izazvali prestrašnu bujicu smijeha. Svejedno, gospodo, bez imalo ustručavanja kupite prsten i priuštite novost svojoj partnerici. Isplati se. Ako ste to već napravili, uvjeren sam kako niste ostali na jednom jedinom putu.

Danas sam konačno završio s pranjem kuhinje. Svi elementi su oprani i može se početi sa popunjavanjem istih. Čudo kolko je to težak posao. Dok sam oprao sve fronte, izgubio sam volju. Najviše su mi problema zadale žbrljotine koje su majstori ostavili dok su si crtali gdje će pante šerafiti. Nema kaj nisam probao kako bi to skinuo. Na kraju sam primjenio recept iz prvog osnovne. Nebi vjerovali, gumica skida bez ikakvog problema, a niti jedan deterdžent nije uspio maknuti te žbrljotine. Zaključak? Nema do gumice!!!

subota, 17.01.2009.

Čitati sa razumijevanjem

Jutros sam bio zbilja bistar. Ko kalna voda. Napravio sam nešto svojstveno samo i isključivo meni. Uzmem Večernjak i vidim naslov: „Dijelimo 200 štednih žarulja.“ Kako ja koristim štedne žarulje i kako nisu baš jako jeftine, odlučim poslati neku štosnu poruku. Ako ne pošaljem, neću ni dobiti. Jel tako? Ubio sam se smišljajući nešto recimo smiješno. Nakon slanja iste, lagano sam već trljao ruke. Došavši doma s posla pitam svoje jesu li i oni poslali SMS za žarulje. Naravno, nisu. I velim im da sam to ja napravio jer 200 žarulja nije za baciti. Uz put sam bacio pogled na isti tekst i vidio nešto sasvim drugo. Naravno, ekipa dijeli svakom dobitniku po jednu žarulju. Nemojte čitati novine ujutro sneni i misliti kako ste ih dobro pročitali. Shvatite to kao zabavu. Ako želite nešto pametno izvuć iz njih, prvo se dobro razbudite i svakako pročitatje sa razumijevanjem. Sigurno se nećete osramotiti i ispast bedasti ko ja. Kakve sam sreće, još ću dobiti tu žarulju i ime „ponosnog dobitnika“ će osvanuti na stranicama Večernjaka. Svaka mi dala...vode iz bokala.

Nadrkan dan

Čekajući semafor
Čekam zeleno svjetlo i promatram malo ljude oko sebe. U desnoj traci do mene sjedi lik i gleda u tu napravicu sa bojama ko tele u šarena vrata. U datom trenutku mu se pali zelena strelica za smjer u desno, ali on ne trza. Pogledam semafor, gledam njega, ali on i dalje pilji i ne trepće. Potpuno odsutan iz ovog prostora i vremena. Ekipa iza njega je donekle pristojna i samo mu mašu rukama. Prošla je već minuta, ali on ne kreće. Pogled je jednako staklen i blentav. Peti u koloni je ispalio i počeo trubit ko idiot. Ja sam inače protivnik trubljenja, ali ovo je zaista bilo mrvicu previše.

Zabadave mi sve sposobnosti jednog Jedi viteza kada u autu ispred mene sjedi idiot bez imalo mozga. Idem u Zapruđe sa Jadranskog mosta i čekam fino šesti u redu. Ispred mene bijesni audi njemačkih registracija. Pali nam se zeleno. Svi odlaze, ali ovaj ne trza. Mašem ja ( ), ovaj ne trza. Čekam, ali ne miče se. Poludio i ja (to je već bio smiraj dana i moje vožnje) i stisnuo sam trubu. Idiot je prošao na tvrdo žuto. Mene je dočekalo crveno.

Prije toga sam se vozio po Horvaćanskoj. Idem prema Sv. Mati slobode i prestrojim se lijevo. Lik u srednjoj traci stoji kotačima malo preko ruba. Kako je bio snijeg, taman mi je prepriječio put, a meni zeleno. I nemrem od njega dalje. Ima metar i pol mjesta od njegovog auta do onog ispred njega. Pomaknuo se oko dvadeset centimetara i to tako da je još više ušao u moju traku. Kada je ovaj ispred njega skužio da čekam ko ozebli sunce (kao i još pet vozila iza mene) pomaknuo se on i napravio mjesta idiotu, ali neeeeeeeeeee. Ovaj ne kopča ni za crno pod noktom. Ne znam jel bio pijan ili je prirodno glup. Stero sam ga u qrac vrlo povišenim tonom i tada sam znao da je krajnje vrijeme pustiti volan iz ruku jer ću si još nekaj napraviti (ili nekom drugom).

Magla...
Zar je moguće da su Hrvati baš tolko glupi i istovremeno vjeruju kako su najpametniji i velike face. Neću reći kako se ponekad i ja ne volim šepuriti sa nekim stvarima, ali ako to i napravim vjerujem da nikog ne bodem u oči s tim (doslovno). Kod nas se pojavi mala naznaka magle i večina šofera pali maglenke. Mora pokazati da ih ima. Dajte više naučite da se maglenke pale kada je vidljivost jako slaba. To znači da je vidljivost manja od 50 metara. MANJA!!!! U tim uvjetima palite maglenke ako ste prvi u koloni (prednje maglenke) i zadnji u koloni (zadnje maglenke), obje ako sete sami na cesti. Po nailasku vozila iza vas gasite maglenku ako se nastavi voziti s vama. Ako ne znate kaj znači biti prvi i zadnji, onda si podrapajte vozačku i odite u prvi razred osnovne. Jučer na autoputu se večina vozila 60km/h. Kao da je magla kod Karlovca. Ko da se ne vidi prst pred nosom. Na brzinu nemam primjedbi. OK je vozit prilagođenom brzinom (za promjenu). Samo nemojte raditi od auta božićno drvce. Naiđem na pet auta i svi do jednog imaju upaljena sva moguća svjetla, maglenke prednje i zadnje. Vrištali su jačinom svjetla. Budale! Po gradu (Zagrebu) maglenke pali dvije trečine automobila (točnije njihovih idiota vlasnika). Em imate jaku gradsku rasvjetu, em je magla zbilja slaba. Nema potrebe za maglenkama, ali se treba šepuriti. Treba se pokazati. Onda upalim ja zadnju maglenku i odmah je ugasim, ali lik iza mene to ne percipira. Ponovim to nekoliko puta, ali ne... On je uporan. Nabijem vam te maglenke...

Snježne (ne)prilike
Jako su mi simpatični ljudi koji su lijeni očistiti snijeg sa krova auta. Ajde kad ostane lagani sloj. Nikom ništa. Ali brate, ostaviti tri kubika na krovu nije nimalo pametno. Fino zajuži, snijeg se odvoji od karoserije i pri većoj brzini zasipate sve iza sebe snježnim pahuljama ko „Vlak u snijegu“. Mi iza ćemo pjevati „Kad se mnogo malih složi...“ Ili, stanete na semaforu i prilikom kočenja, pola krova snijega vam padne na šoferšajbu. Živite u iluziji da će to brisači pobrisati, ali ne-ne. Onda vam svi jebu mater nesposobnu i lijenu i stvarate gužvu.

Vozeći se prema Zapruđu sinoć na večer naletio sam na jednu osobitno nevjerojatnu pojavu. Ne znam kako je toj osobi palo na pamet uopće upaliti auto i krenuti. Naime, trečina šoferšajbe je bila pokrivena snijegom, a brisači su joj maltene bili ispred auta. Uopće nisu dodirivali staklo. Pogledao sam nekoliko puta u lijevu stranu kako bi se uvjerio u to i bogami je tako bilo. To ili moraš biti sljep ili opako glup i sjesti za volan ne očistivši to i ne vrativši brisače na mjesto gdje i pripadaju. I mi se čudimo kaj imamo tolko poginulih na cestama. Bože sačuvaj...

Jučerašnji dan je bio prokleto inspiriran negativnom vibrom u prometu. Bio sam toliko nabrijan da je to teško opisati. Ovo gore je samo jedan mali izvadak. Sad jedino ne znam jel sam bio nabrijan zbog gastroskopije ili zbog „čepa“ u dupetu od kojeg me boli mozak čim pomislim na neke stvari ili je jednostavno takav dan... Ne znam. Ne ponovilo se.

P.S. Sada mi je bila gospođa u dućanu i kupovala miša za računalo koji treba njenoj kćeri. Mala je bila pored nje. Gledaju miševe i odabere jeftiniji uz rečenicu: "Za koga je, dobar je." Sramota!!! I to je ljubav prema djetetu? Nije problem u novcu već u rečenici. Prestrašno...

Danas više nema nikakvih crnjaka ni živciranja. Ne poznajem nikog tko mi misli nositi crne oblake. Serbus...

nedjelja, 11.01.2009.

Šiljati zubići

Sinoć sam išao u kino. Gledao sam «pink vampire chick movie». Ili vam ga Sumrak. Opet se večina kritičara (što pravi što oni obični smrtnici) i ja nećemo složiti oko filma. Da se razumijemo, film nije neko vrhunsko ostvarenje, ali po meni nije uopće loš. Konačno za promjenu teenageri nisu prikazani ko totalni nesposobni likovi ili debili. Neki se ponašaju na granici toga, li zato ima i onih koji se razumiju u strane jezike i klasičnu glazbu. Pravo osvježenje za promjenu. Prije početka filma sam mislio kako ćemo mi biti jedni od starijih u kinu, ali nekako se desilo da su dvije trećine ljudi stariji od mene. Nisam mogao vjerovati kada se radi jednog poljupca razlomio pljesak u kinu (kao zreli ljudi). Samo bedaki nemogu shvatiti kako je teško jednome vampiru suspregnuti miris krvi, svježe krvi i ne zariti usne u taj lijepi vrat. Tamo je bila jedna od šefica iz SonyEricssona, a u filmu koriste Nokie. Buhahahahaha Naravno, neke starije modele. Tu su me malo razočarali. Kaj mogu... Profesionalna deformacija. Oni koji znaju kažu da je knjiga bolja od filma. To je uvijek tako. Teško je po knjizi napraviti savršeni film. Niti Gospodara Prstenova nisu uspjeli napraviti savršeno po knjizi. Bilo je odstupanja. Zato, bez panike. Ukoliko se odlučite pogledati ovaj film, samo naprijed. Neće vas nitko pojesti, niti vam krv popiti. Ono što je bilo dobro je frizura glavne likice. Ima opako lijepu kosu. Dugu kosu. I jedna vampirica ima dobru kratku kosu. To se mora primjetiti. Razmišljali smo bi li se ovaj film mogao naći na popisu za Oscara. Prvo sam mislio da bi. Možda za specijalne efekte, ali kako tamo lete vampiri, nema smisla. To nisu specijalni efekti. Pa ja sa Silom mijenjam svjetla na semaforu, palim javnu rasvjetu (i koješta drugo). Da da...nisam vam rekao. Ja sam Jedi vitez.

Uhvatio sam se u razmišljanju kako bi to bilo biti besmrtan, hladne kože, piti krv, imati stalno isto godina, ne spavati, ne morati piti i jesti da bi se preživjelo (osim krvi kako sam napisao). Moram priznati da mi se sama ideja i nije tako svidjela. OK, možda nije loše ostati vječno mlad, imati vremena na pretek, ali ne uživati u jelu i piću. Budimo realni, krv pijem ljudima i ovako i onako. Ne trebam ih zato gristi u vrat ili zapešće. Zabavno je i ovako. Ne hvala. Ovako mi je sasvim dobro. Istina, bolesti i neispavanost ponekad budu napor, ali sve to sa tolikim besxxxxx je ipak malo previše.

Jučer smo bili na večeri kod Gabreka. Jeo sam pečenog vepra sa njokima i umakom od brusnice. Brusnicu sam malo manje jeo, ali ovo ostalo je bilo savršeno. Istinski sam uživao (i onda da budem vampir...jeah right). Bilo je za prste polizati. Preporučam od srca ako se nađete kod Gabreka. Preporučam i da odete gore ako ste u Samoboru. Fina ponuda, još finije skuhano.

Pri povratku iz kina upalio sam CMC. Tamo je bio koncert Crvene jabuke. Njih nisam slušao valjda tri godine, ako ne i više. Njihove pjesme su me dodatno oraspoložile pred spavanje. Jedino ne kužim tog Žeru. Lik nije promijenio antifriz već dva desetljeća. Imam osjećaj da se taj lik češlja petardama druge kategorije. Kada pak opere kosu, ne ide van dva-tri dana dok mu kosa ne počne ličiti na ono. Ima osebujan stil. To se mora priznati. Jedan od rijetkih. Uz pjesmu njihovu, adios amigos...

srijeda, 07.01.2009.

Slučajno ili ne

Jesu li neke stvari unaprijed zapisane u našem mozgu ili je sve stvar navike. Već dulje vrijeme mi se događaju stvari koje su me najprije mrvicu nervirale, a sada su mi prokleto smiješne. Druge sam stvari počeo primječivati kroz godine.

1.
Kada uđem u wc (nebitno doma ili na poslu) točno znam kada je ženska osoba mijenjala wc papir. Papir je nataknut na držalo ajmo reć kontra. Zašto ajmo reć? Zato jer nigdje ne piše koja je prava strana. Po meni bi bilo normalno stavit papir tako da ga vučemo prema sebi i da gornji sloj gleda prema nama. Ali ne... Lakše ga je vuć u smjeru prema zidu i da se vrti od nas. To mi nikako nije jasno zakaj je to ženama lakše tako. Ubij me, al nemrem shvatiti. I da se razumijemo, to nije samo kod mene doma ili na poslu. Kad dođem negdje u goste skuži se. Za ovo smatram kako nije stvar navike.
2.
Kada smo kod wc-a, teško je ne spomenuti dignutu dasku. Ne mogu nikako prihvatiti da je muškarcima teško spustiti dasku nakon kaj obave posao. Jedne zimske noći prije podosta godina sam bauljajući ušao u wc. Nisam palio svjetlo da se ne razbudim. Sjeo sam na školjku i doživio šok od kojeg sam se razbudio u milisekundi. Oči su mi izletjele na vrata. Em je keramika bila opako hladna, em sam propao u rupu. Jedva sam se iščupao. Psovao sam ko kočijaš. Od tog dana palim svjetlo. Ne vjerujem više nikom. Kaj bi tek bilo da je netko slučajno ostavio deterdžent i četku u školjki??? Dobio bi proširenje posred tura. Nema više hoću se ili neću razbuditi. Za ovo smatram da je stvar navike i da se može stesat.
3.
Otvaranje paketića. To me posebno živciralo. Kada god otvaram neki paketić uvijek otvorim s one strane gdje su upute. Sva sreća pa žvake nemaju upute. Kad god otvaram neki lijek, obavezno otvorim upute. Ajde, to i nije neki problem iako s vremenom kada pijete puno lijekova postane dosadno. Samom sebi. Problem je kad trebate u žurbi otvoriti novi paketić kondoma. Eeeeeeeeee to zna bit problem. Tak su napravljeni da vas navodi na tu stranu kutijice gdje su upute. I kolko god puta da sam već otvarao kutiju uvijek je uhvatim na pravu stranu. Dosjetio sam se otvoriti kutijicu puno prije nego mi kondom zatreba pa onda nemam problema s tim. Kak sam smotan, tu imam mali problem sa traženjem po ladici, ali to je već druga priča. Mislim si da ovo s lijekovima i kondomima nije stvar navike već refleksna reakcija. To čak nije ni loše.

Siguran sam da ima još primjera... Volio bi ih čuti.

Biser dana. Za to sam se potrudio sam. Kupio sam si dvije stalažice za CD-e. Htio sam odmah danas složiti jednu da vidim kak izgledaju. I jesam. Složio sam je. KRIVO!!! Sad moram trgat to. Nadam se da neću potrgat tak da se neda opet složiti. Još sam bio uvjeren kako su to pametno napravili da ne možeš krivo zataknuti. Na to sam ja fino naštosao drvofiksa i dobro sve nabio. Maestralno... Jesam ja jeftino prošao. Čak da i potrgam ovog jednog nisam na gubitku, ali sam se nahrustio kako ću imati mjesta za 400 cd-a ili pokoji dvd. Bujzek!!!

ponedjeljak, 05.01.2009.

Inventura

Ako postoji i jedna riječ koju ne volim upotrebljavati (normalna) onda je to inventura. Šečući Zagrebom, vidio sam kako neki dućani radije pišu «popis robe». Valjda im je to neka samopomoć ili bodrenje samih sebe. Meni je iskreno govoreći sasvim svejedno jer znam kaj me čeka. I to smo prebacili preko leđa. Naravno, nije moglo bez nekih posebnih trzavica jer je direktor opet imao pokoju primjedbu, a ja budala nisam imao volje ni želje u 18h na večer odbrusiti mu. Ipak je za neke stvari i sam kriv. Uglavnom, kakvo je stanje još ne znamo, ali ćemo saznati uskoro. Kolegica će to usporediti pa ćemo vidjeti.

Radio sam ja i inventuru lica. Bolje je napraviti sve moguće inventure sada kada je početak godine. Zar je moguće da mi se svi prištevi zaljepe na spoju nosnice i lica? Na tom nedostupnom mjestu. I boli opako. Stisnut jako teško. Vele mi da imam velki nos. Kakav je to velki nos kad ne možeš ni prišt istisnuti??? Ma daaaaaaj. Ne vjerujem više u tu priču. Dok stane u čašu, normalan je.

Jučer smo išli na ručak u Fort Apache. Kako sam se napucal rebrica i krumpira. Prestrašno. Prosto da čovjek ne povjeruje. A bilo je fiiiinooooo. Teško riječima opisivo. Uspio sam izdržati i ne otkopčati gumb na hlačama. I nije puknul. Dokaz da nisam pretjerao. Kako bi potrošio dio kalorija pala je šetnja do Samobora. Zima je bilo, ali je friški zrak godio. Pri povratku smo ubrzali ritam. Natjerala nas je hladnoća koja je stisnula još mrvicu. Dok smo šetali po Samoboru i naslikavali jaslice i lampice temperatura je pala sigurno nekih dva stupnja. Rukavice su mi ostale u autu, duge gaće doma. Bilo je veselo na povratku. Sve to me uspavalo i umorilo. Zdravi umor. Spavao sam snom pravednika.

Danas sam si pipu kupil. Konačno! Kupujem je već mjesec i pol. Imam frenda koji mi je obećao pomoći kod kupnje (dobije rabat u tom dućanu) Nije mi se javio dva tjedna na mob. Onda kad se i javi, obeća da ćemo to riješiti za koji dan pa se opet ne javlja. Pa je zaspal, pa je delal predugo, pa je opet zaspal. Reko sam mu nek se goni sa tim svojim rabatom i nek veli jel mi oće pomoć ili neće. Pipa mi treba. Konačno smo to danas riješili. Od kad je postao obrtnik ne javlja se ni frendovima. Strašno je postal neodgovoran. Mislim da će mu trebati jedno određeno preodgajanje. Bože sačuvaj. Idem na posao. A tako mi se neda danas. Ne znam koja me lijenost uhvatila. Uživajte u blagdanima koji traju još neko vrijeme... Do čitanja...

<	siječanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong.

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid.
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.”
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease.



 Dotepli se u količinama