|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje ću vam pisati sve kaj mi padne na pamet...od ljubavnih problema do obiteljske situacije... bit će svega po malo!
IME: Matea
ŽIVIM: u Zagrebu
ROĐENA: 22.10.1990.
GOD: 16
NAVIJAM ZA: d!N@Mo
ŠKOLA: opća gimnazija, 2.razred
VOLIM: izlaske, zabavu, dečke, iskrenost,
povjerenje, razumijevanje, spavanje...
NE VOLIM: dvoličnost, ljubomoru, prerano buđenje, škrtost i laž
SLUŠAM:strano, domaće, narodnjake
ŽIVOTNI MOTO: Carpe diem!
MOJA ABECEDA:
A - aureola - nažalost, nemam je
B - bicikl - sprava bez koje ne mogu
C - Carpe diem! - moj životni moto
D - dar - kakvi god da jesu, volim ih
E - emocije 
F - Filip - moj brat
G - greška - nešto što mi se stalno događa
H - Hrvatska - moja zemljica
I - iskrenost - nešto što jako cijenim
J - jabuka - omiljeno voće
K - Katarina - naj frendica
L - ludost - moja glavna osobina 
LJ - ljubomora - ne podnosim ju
M - slovo kojim započinje moje ime; Mihaela, Mate(j)a - moje best frendice
N - nogomet
NJ - nježnost - moja vrlina
O - Ona, ona - ok pjesma
P - prijateljstvo - oslonac u životu
R - radost
S - sreća škola 
Š - škrtost - uuuhh... 
T - Tea - naj frendica
U - utakmica - obožavam ih gledati 
V - vjernost... u dobru i u zlu
Z - zmija - odurna životinja
Ž - život - da ga nema, nebi bilo nikog
Morate pročitati!!! - to je naređenje
malena01
majkee
just an angel
tany
tina
vragolanka
hugo
ksenchy
marina
tajanstvena duša
tigar33
23tigar
lenny
mateica
ive
G!@NnA
amiga
ludacha / iwana
GLAZBENI KUTAK:
* Ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti, jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku.
* Bol je neizbježna, patnja je međutim stvar izbora.
* Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti.
* Ljudi, koji preziru savršenstvo, putuju polako i nikad ne stignu na odredište.
* U životu se ne treba bojati ničega. Treba samo razumijeti...
Možda je ovo malo čudno,ali obožavam motore...od skutera do ležaljki 
Evo par slikica...
Tekstovi nekih narodnjaka:
Mitar Miric - Prvi sastanak
Imao sam ljubav pravu
najlepsu na svetu celom
zavideli svi su meni
sto sam bio s njom
A ja zeljan avanture
da je cuvam nisam znao
hvatao se loseg drustva
okolo je varao
Prvi sam joj kose mrsio
prvi sastanak njoj sam bio
ko proklet sam od onog dana
kad sam je izgubio
Imao sam ljubav pravu
sad, nazalost, moja nije
kasno mi je da se kajem
gde sam bio ranije
---
Darko Filipović - Trebaš mi
Trebas mi, trebas mi
ni sunce zemlji kao ti meni, meni
i hajde, dodji, pa me uveri, uveri
da sumnje ne bude u meni
( trebas mi, trebas mi )
Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim
I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da volis me
---
Sinan Sakić - Lepa do bola
Boze, kako godine lete
Boze, juce bila si dete
danas, mlada, prelepa zena
za ljubav rodjena
Boze, ti mene zoves na pice
nemoj, bicu ti bolno otkrice
nemoj, ne trazi ljubav od mene
ja nisam sreca za zene
Refren
Do zore rade klubovi
drze ih moji drugovi
na racun moga imena
sva su ti vrata otvorena
Do zore rade klubovi
idi, zavedi pola grada
a ja cu biti covek iz senke
koji te cuva jer jos si mlada
lepa do bola, lepa do bola
Nedavno sam dobila malu knjižicu aforizama i pronašla sam jednu rečenicu, tj. latinsku izreku kojom ću započeti današnji osvrt na naslov posta...
" Ljudi ništa toliko ne žele sačuvati i ništa tako slabo ne čuvaju kao svoj život!"
Istina je... nismo svjesni da živimo život sve dok ga ne izgubimo...no onda je već prekasno... U jednu se ruku trudimo svoj život uljepšati na sve moguće načine i borimo se za njega svim svojim snagama, a s druge strane tonemo...na dno najdubljeg mora, oceana...
Svaki nam je dan sličan kao jučerašnji, kao i onaj prije tjedan dana...i sve nam se čini da je tako monotono. No zapravo nismo svjesni kako nam vrijeme brzo prolazi. I brže nego što izgleda...
Prije sam se stalno držala rečenice:Što možeš danas, ostavi za sutra... ali kad si malo bolje razmislim, ta rečenica je tako jadna, glupa...jer nikad ne znaš hoćeš li doživjeti to "sutra"...
Sve što možemo danas, trebamo napraviti!!! Jer svaki trenutak može biti posljednji...
Nedavno sam razgovarala s frendom koji je prije nekoliko mjeseci doživio automobilsku nesreću u kojoj je skoro poginuo... Do tad je život doživljavao kao i većina ljudi na ovom svijetu...mislio je da je svaki dan zezancija...gubljenje vremena...no nakon te nesreće počeo je život drugačije gledati. Svaki dan koristi do maximuma, sve što je prije trebao reći, napraviti - sada radi!
Neke su mu se osobe zamjerile, s nekima je bio posvađan, no ipak je u svemu tome našao "ono nešto" pozitivno i prešao je preko toga svega...
I jel je umro zbog toga?! - NIJE!
Poanta svega toga je da imamo samo jedan život...život bez kojeg nebi bili tu gdje sad jesmo!
I stojim iza mišljenja da nitko od nas ne bi trebao "čekati" neku nesreću da bi "progledao"...jer kao što sam već rekla, moglo bi biti prekasno!
Zato, sve što možete, napravite danas...sve što danas možete reći, recite!! I ako ne ispadne najsjajnije, nemojte se kajati zbog toga...kad tad će to doći na svoje! Recite ljudima koje volite koliko vam je stalo do njih...ako vas nešto muči, razgovarajte o tome....ako "padnete" neki put u životu, dignite se i nastavite dalje s još sigurnijim korakom...jer vi ste napravili nešto za sebe,a to je ono najbitinije!
I za kraj zapamtite: život je pun uspona i padova i o nama ovisi kako ćemo ga živjeti!
Voli vas vaša ¤°¤mateich¤°¤
