< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje ću vam pisati sve kaj mi padne na pamet...od ljubavnih problema do obiteljske situacije... bit će svega po malo!
IME: Matea
ŽIVIM: u Zagrebu
ROĐENA: 22.10.1990.
GOD: 16
NAVIJAM ZA: d!N@Mo
ŠKOLA: opća gimnazija, 2.razred
VOLIM: izlaske, zabavu, dečke, iskrenost,
povjerenje, razumijevanje, spavanje...
NE VOLIM: dvoličnost, ljubomoru, prerano buđenje, škrtost i laž
SLUŠAM:strano, domaće, narodnjake
ŽIVOTNI MOTO: Carpe diem!
MOJA ABECEDA:
A - aureola - nažalost, nemam je
B - bicikl - sprava bez koje ne mogu
C - Carpe diem! - moj životni moto
D - dar - kakvi god da jesu, volim ih
E - emocije
F - Filip - moj brat
G - greška - nešto što mi se stalno događa
H - Hrvatska - moja zemljica
I - iskrenost - nešto što jako cijenim
J - jabuka - omiljeno voće
K - Katarina - naj frendica
L - ludost - moja glavna osobina
LJ - ljubomora - ne podnosim ju
M - slovo kojim započinje moje ime; Mihaela, Mate(j)a - moje best frendice
N - nogomet
NJ - nježnost - moja vrlina
O - Ona, ona - ok pjesma
P - prijateljstvo - oslonac u životu
R - radost
S - sreća škola
Š - škrtost - uuuhh...
T - Tea - naj frendica
U - utakmica - obožavam ih gledati
V - vjernost... u dobru i u zlu
Z - zmija - odurna životinja
Ž - život - da ga nema, nebi bilo nikog
Morate pročitati!!! - to je naređenje
malena01
majkee
just an angel
tany
tina
vragolanka
hugo
ksenchy
marina
tajanstvena duša
tigar33
23tigar
lenny
mateica
ive
G!@NnA
amiga
ludacha / iwana
GLAZBENI KUTAK:
* Ne možeš birati kako ćeš i kad umrijeti, jedino možeš izabrati kako ćeš živjeti u ovom trenutku.
* Bol je neizbježna, patnja je međutim stvar izbora.
* Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti.
* Ljudi, koji preziru savršenstvo, putuju polako i nikad ne stignu na odredište.
* U životu se ne treba bojati ničega. Treba samo razumijeti...
Možda je ovo malo čudno,ali obožavam motore...od skutera do ležaljki
Evo par slikica...
Tekstovi nekih narodnjaka:
Mitar Miric - Prvi sastanak
Imao sam ljubav pravu
najlepsu na svetu celom
zavideli svi su meni
sto sam bio s njom
A ja zeljan avanture
da je cuvam nisam znao
hvatao se loseg drustva
okolo je varao
Prvi sam joj kose mrsio
prvi sastanak njoj sam bio
ko proklet sam od onog dana
kad sam je izgubio
Imao sam ljubav pravu
sad, nazalost, moja nije
kasno mi je da se kajem
gde sam bio ranije
---
Darko Filipović - Trebaš mi
Trebas mi, trebas mi
ni sunce zemlji kao ti meni, meni
i hajde, dodji, pa me uveri, uveri
da sumnje ne bude u meni
( trebas mi, trebas mi )
Zamisli kako mi je
kad se probudim
kako mi srce lupa
kad na tebe pomislim
I sumnja javi se
sa srcem bori se
a ustvari znam
da volis me
---
Sinan Sakić - Lepa do bola
Boze, kako godine lete
Boze, juce bila si dete
danas, mlada, prelepa zena
za ljubav rodjena
Boze, ti mene zoves na pice
nemoj, bicu ti bolno otkrice
nemoj, ne trazi ljubav od mene
ja nisam sreca za zene
Refren
Do zore rade klubovi
drze ih moji drugovi
na racun moga imena
sva su ti vrata otvorena
Do zore rade klubovi
idi, zavedi pola grada
a ja cu biti covek iz senke
koji te cuva jer jos si mlada
lepa do bola, lepa do bola
Pozz!!
Prije nego odem van, želim napisati novi post jer je onaj o ročkasu već prestar!!! Jel tak?!
Samo imam jedan problem...ne znam o čemu da pišem!!?
Nemam inspiracije.... hm...!?!?!?!?!?! O čemu bi mogla pisati?!?!
Stvarno ne znam pa ću kopirat jedan tekst koji je meni jako drag!!
Pročitajte ak vam se da i ak imate vremena!!! :))
Jedna je učiteljica jednog dana zamolila svoje učenike da na jednom papiru napišu imena svih drugih učenika u razredu i da ostave malo mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla učenicima da razmisle što je najljepše što mogu reći o svojim razrednim prijateljima, te da to napišu kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije izlaska iz razreda, papire su predali učiteljici.Preko vikenda, učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su učenici napisali o svakom pojedinačno. U ponedjeljak je svakom učeniku dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smiješili. "Zaista?", čuli su se šapati..."Nisam imao pojma da nekom nešto značim!" te "Nisam znala, da setako sviđam drugima," bili su komentari.Liste se kasnije nisu više spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutirali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima.Godinama kasnije je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu i učiteljica je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja.Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast. Učiteljica je prišla posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovčeg pitao ju je, "Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom.Tada je rekao, "Mark je vrlo često pričao o vama."Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda.Markovi roditelji su također tamo bili i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom. "Htjeli bismo vam nešto pokazati," rekao je otac i izvukao novčanik. "Ovo su pronašli kad je Mark poginuo.Vjerujemo da ćete to prepoznati." Iz novčanika je izvukao vrlo istrošeni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran. Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti što ste to napravili," rekla je majka. "Kao što možete vidjeti,Mark je ovo vrlo cijenio." Svi bivši učenici su se skupili oko učiteljice.Charlie se nasmiješio i rekao, "Ja svoju listu također još imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova žena je rekla, "Chuck me zamolio da listu zalijepim u naš vjenčani album." "I ja svoj još uvijek imam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrošenu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sačuvali liste:" Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala.Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga više neće vidjeti.
Znam da ovaj post nije ništa specijalno, ali se da razmisliti o tome kolko ti ljudi, koji te okružuju, znače! Odnosno, kad ih izgubimo, shvatimo koliko su nam značili i da je puno stvari ostalo koje im nismo rekli. Zato svim ljudima do kojim vam je stalo, pokažite kolko ih volite jer nikad ne znate kad ćete sljedeći put to moći!!
Loves, ¤mateich¤