Dead star shine
Light up the sky
I'm all out of breath
My walls are closing in
Days go by
Give me a sign
Come back to the end
The shepherd of the damned
I can feel you falling away
No longer the lost
No longer the same
And I can see you starting to break
I'll keep you alive
If you show me the way
Forever - and ever
the scars will remain
I'm falling apart
Leave me here forever in the dark
Daylight dies
Blackout the sky
Does anyone care?
Is anybody there?
Take this life
Empty inside
I'm already dead
I'll rise to fall again
I can feel you falling away
No longer the lost
No longer the same
And I can see you starting to break
I'll keep you alive
If you show me the way
Forever - and ever
the scars will remain
I'm falling apart
Leave me here forever in the dark
God help me I've come undone
Out of the light of the sun
God help me I've come undone
Out of the light of the sun
I can feel you falling away
No longer the lost
No longer the same
And I can see you starting to break
I'll keep you alive
If you show me the way
Forever - and ever
the scars will remain
Give me a sign
There's something buried in the words
Give me a sign
Your tears are adding to the flood
Just give me a sign
there's something buried in the words
Give me a sign
Your tears are adding to the flood
Just give me a sign
There's something buried in the words
Give me a sign
Your tears are adding to the flood
Forever - and ever
The scars will remain
Time passes. Even when it seems impossible. Even when each tick of the second hand aches like the pulse of blood behind a bruise. It passes unevenly, in strange lurches and dragging lulls, but pass it does. Even for me....
..Da li se ikada skineš do pojasa i zagrliš se vlastitim rukama!? Kao da su moje...?
Ja to prilično često radim... prilično mi često nedostaješ.
I tvoje ruke.
Volim njihov dodir na koži i volim reći kako OSLUŠKUJEM DODIRE.
Zaista je tako...
...samo zatvorim oči... prekrasno... skladno i toplo.
Poput melodije... poput, pjesme.
Je li to razlog što većina gudačkih instrumenata oblikom podsjeća na žensko tijelo?
Da li je i ono zamišljeno da po njemu prebiru vješti prsti...? Složila bih se s time... samo...
a što je s tijelom muškarca!?
Ja volim po njemu muzicirati...
Nasmijem se svojim mislima; kuda ja sve ne otplovim!?
A onda shvatim da sam još uvijek čvrsto zagrljena.
Sama sa sobom.
I s tobom u glavi.
Pronaći
Samo bih se dignula
i otišla
otišla
otišla
Biiti boem
sa paletom u ruci
ostaviti srce
i roditi novo
Otišla bih
kao grom
kao munja
kao brzina svjetlosti
pronaći nove slike
nove boje
nova mjesta
+++++++
prilično sam dugo živjela u uvjerenju
kako je moj otok moj mali brod
prepuštena sanjarenju
uživajuć' u ljuljuškanju
prozirnih valova
gledajući graciozan let galebova...
samo neka šute
da zadrže ljepotu
prilično mi je dugo trebalo
da shvatim
kako moj brod nije moj već odavno
i kako valovi kraj mene samo prolaze
i nekom drugom odlaze
iz ruke jesti (prodane morske duše!)
i tek danas shvaćam
da je teško ušutkati galebove
pa i po cijenu gracilnosti
i ljepote!
Ne ostavljaj mi prazan prostor
U kojeg će, možda,
Početi upadati
Pitanja.
Dvojbe.
Naznake.
Sjene…
Budi mi,
Kao zrak kojeg dišem:
Pored, ispred, iza;
Oko mene…
Opkoli me sobom
I začaraj me sobom;
Onemogući svaku sumnju
U ispravnost…
Nekako, slutim... to
Razdvajanje... ostavlja
Razmak
Koji bi se mogao ispuniti
Uzmicanjem
A ne čežnjom.
Odustajanjem
A ne željom.
I mogao bi
Postati...
Napušteni prostor
Nesavladivog
Između.
