četvrtak, 03.06.2010.

nakon dugo vremena

Dugo nisam pisala.Razlozi su mnogobrojni... ne zelim ih navoditi..kao niti bolne trenutke s kojima sam bila suocena u zivotu..zelim samo ispisivati rijeci i osjecaje ,stoga neka ispadne kako ispadne...

Amortiziram tvoje izbivanje kroz stih ili dva.
Prebirem po riječima kao da su note na gitari.
I svaki neuspio pokušaj da nešto ti napišem
Desi se jer kraj mene nema te, u stvari.

Više ne brojim tko je i kad rekao zbogom,
Šutnjom ili riječima, vjeruj, ni to ne brojim.
Samo rastanci ostaju za mnom ili za tobom.
Uvijek je novo raskršće, ono, na kojem stojim.

Ispreplele su nas odavna sve naše sudbine.
Dolascima i odlascima nam ispunile dane.
U to ime ja uporno slažem neke rime

Kao da naša ljubav u moje stihove stane.
Ne gubim nadu da ovo nisu tek isprazne riječi.
Da s novim susretom, opet, imat ću što za reći.




Zalud se pitam zašto me danas ostavljaš samu.
Odgovora mi nema dok ti lutaš bespućima.
Sve što dopire do mene podsjeća na famu,
Negdje na granici ovih mojih rima.

Tišina me ponekad opeče kao najjači plamen
I nemir stisne u okove da prejako boli.
Ali na srcu još postoji taj jedan znamen,
Kojim mjerim koliko te ono još voli.

Jer i kad se čini da je prekasno za sve,
Da vrijeme te već odavno od mene krade,
Ostavljajući tugu ovom srcu koje te treba.

Ja djetinje opet sanjam neke naše sne
I srcem uporno berem plodove nade
Sigurna da ćemo opet se sresti ispod ovog neba.

(ali kao ne znanci..jer ti si meni zaista postao ne znanac.....)

Evo, gore kao da i nebo nekog traži spas!
Dok gledam tišinu, kao da čujem tu jeku.
Još mi se pričinja tvoj nježni glas
I tvoje riječi ljubavi opet kao da teku.

Sve si nemire otvorio i sad samo je bezdan
Ova moja duša, što čini se kao zvjezdano nebo bez sjaja.
Sve mi je teže započeti neki novi dan
Jer, kad u njemu te nema sve je bez konca i kraja.

Kad bi bar jedna zvijezda obasjala mi dlan
Da opet vidim trag tvojeg prsta na svojoj ruci,
Kao nekad kad si pratio moju crtu sudbine.

Učini se ponekad da bio si samo nestvaran san,
U ovom moru ljubavi kojim plovi mi srce
Na tankom prijelazu zvjezdanog neba i tmine
............

- 00:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Time passes. Even when it seems impossible. Even when each tick of the second hand aches like the pulse of blood behind a bruise. It passes unevenly, in strange lurches and dragging lulls, but pass it does. Even for me....






..Da li se ikada skineš do pojasa i zagrliš se vlastitim rukama!? Kao da su moje...?
Ja to prilično često radim... prilično mi često nedostaješ.
I tvoje ruke.
Volim njihov dodir na koži i volim reći kako OSLUŠKUJEM DODIRE.
Zaista je tako...
...samo zatvorim oči... prekrasno... skladno i toplo.
Poput melodije... poput, pjesme.
Je li to razlog što većina gudačkih instrumenata oblikom podsjeća na žensko tijelo?
Da li je i ono zamišljeno da po njemu prebiru vješti prsti...? Složila bih se s time... samo...

a što je s tijelom muškarca!?
Ja volim po njemu muzicirati...
Nasmijem se svojim mislima; kuda ja sve ne otplovim!?
A onda shvatim da sam još uvijek čvrsto zagrljena.

Sama sa sobom.
I s tobom u glavi.



Linkovi

Pronaći

Samo bih se dignula
i otišla

otišla

otišla

Biiti boem
sa paletom u ruci
ostaviti srce
i roditi novo
Otišla bih
kao grom
kao munja
kao brzina svjetlosti
pronaći nove slike
nove boje
nova mjesta
+++++++

prilično sam dugo živjela u uvjerenju
kako je moj otok moj mali brod
prepuštena sanjarenju
uživajuć' u ljuljuškanju
prozirnih valova
gledajući graciozan let galebova...

samo neka šute
da zadrže ljepotu

prilično mi je dugo trebalo
da shvatim
kako moj brod nije moj već odavno
i kako valovi kraj mene samo prolaze
i nekom drugom odlaze
iz ruke jesti (prodane morske duše!)

i tek danas shvaćam
da je teško ušutkati galebove

pa i po cijenu gracilnosti
i ljepote!





Ne ostavljaj mi prazan prostor
U kojeg će, možda,
Početi upadati
Pitanja.
Dvojbe.
Naznake.
Sjene…
Budi mi,
Kao zrak kojeg dišem:
Pored, ispred, iza;
Oko mene…
Opkoli me sobom
I začaraj me sobom;
Onemogući svaku sumnju
U ispravnost…
Nekako, slutim... to
Razdvajanje... ostavlja
Razmak
Koji bi se mogao ispuniti
Uzmicanjem
A ne čežnjom.
Odustajanjem
A ne željom.
I mogao bi
Postati...
Napušteni prostor
Nesavladivog
Između.



layout


Designer: BallonDesign
Resources |+|