U SOBI GOTOWO DA MOGU OSJETITI
SMRAD TWOG LAZLJIWOG JEZIKA
GOTOWO DA SE MOGU CUTI
TWOJI GROMOGLASNI URLICI SRECE
ZBOG IGLICA BOLI
KOJE SI PROSUO
NA MOJE USNE
PROKLETA TI BILA SADASNJICA
AKO SE JA IKADA WISE USUDIM
I SAMO POMISLITI NA TWOJU
TRULU PRISUTNOST
MOJE SU MISLI SADA COPOR WUKOWA
SPREMNIH DA TE IZJEDU
DO KOSTI
...
WISE NISAM NAIWNA JAPANSKA SILUETA
LUTKICA
A NI TWOJA WALKIRA
MOJA SJENA
POSTALA JE ZAGLUSUJUCA
TWOJOM PATETIKOM
KAKO SI SAMO MIO I DRAG
SKINI NA TREN TU SWOJU MASKU
S KOJOM TAKO DOBRO GLUMIS
MLADOGA ROMEA
OWO JE 21,STOLJECE
A ROMEO JE MRTAW!
KAD BIH MOGLA
SADA IZGREBALA BIH WLASTITIM NOKTIMA
SWU TWOJU KOZU
I PITALA BIH TE ONDA
DA LI BOLI
KADA TI TO NAPRAWE JEDNOM
DWA PUTA
TRI PUTA
TISUCU OSAMNO PEDESET PET PUTA
JEDNO ZA DRUGIM
...
GOTOWO DA MOGU OSJETITI
LJEPOTU TWOJIH BOLESNIH MISLI
KAKO SAMO TWOJ UM MORA BIT IIZOPACEN
KADA JE SWE TO TAKO LIJEPO SMISLIO
I PROJICIRAO
SCENARIJ JE OTKRIWEN
PROCITALA SAM TE
SMRDIS
FUJ
MAKNI SE OD MENE
PRIWLACIM TE K SEBI
POPUT KOMETA
GLUMIM MALU,NJEZNU DJEWOJCICU
KOJU SI SLOMIO
,SADA SAM MRTWA,
DRZIM ZATWORENE OCI
I SPAWAM
MOJE JE BILO USPORENO
MOJE SU RUKE MIRNE
KOSA LEZI RASUTA PO PODU
I TAMAN KADA MISLIS DA SI POBIJEDIO
I KADA ZAPOCNES TRLJATI RUKOM O RUKU
SLAWECI SWOJU POBJEDU
KAD NAPRAWIS KORAK NAPRIJED
JER JA SAM MRTWA
ZAR NE?!...
KAD MI OKRENES LEDA
SIGURAN KAKO SI TI
ODNIO TROFEJ I POKAZAO MALOJ
JADNOOJ DJEWOJCICI
TKO JE SEF
JA CU TE ZASKOCITI
NE SPREMNOG S LEDA
OTRGNUTI TI SWAKI
PA I ZDNJI KOMADIC TE SMRDLJIWE KOZE
I KIDAT CU TE DO MISICA
ISKOPAT CU TI SWO MESO DO KOSTI
KAKO WISE NE BI SMRDIO I SIRIO
TU SWOJU TRULU PRISTNOST
A ONDA CU UDARITI SJEKIROM
I STUCI TE TWOJE KOSTI
NA NAJSITNIJI PRAH
SKUPITI TE U POSUDU
I ZAPALITI
NE ,NECU TE ZAKOPATI
NE ZELIM TROWATI ZEMLJU TWOJOM
LAZNOM SKROMNOSCU
HEJ
SMRAD SE SKORO PA I NE OSJETI
MOZDA SAM TE IPAK POBJEDILA U TWOJOJ WLASITOJ IGRI
HAJDE
RAZMISLI JOS JEDNOM
+++
Time passes. Even when it seems impossible. Even when each tick of the second hand aches like the pulse of blood behind a bruise. It passes unevenly, in strange lurches and dragging lulls, but pass it does. Even for me....
..Da li se ikada skineš do pojasa i zagrliš se vlastitim rukama!? Kao da su moje...?
Ja to prilično često radim... prilično mi često nedostaješ.
I tvoje ruke.
Volim njihov dodir na koži i volim reći kako OSLUŠKUJEM DODIRE.
Zaista je tako...
...samo zatvorim oči... prekrasno... skladno i toplo.
Poput melodije... poput, pjesme.
Je li to razlog što većina gudačkih instrumenata oblikom podsjeća na žensko tijelo?
Da li je i ono zamišljeno da po njemu prebiru vješti prsti...? Složila bih se s time... samo...
a što je s tijelom muškarca!?
Ja volim po njemu muzicirati...
Nasmijem se svojim mislima; kuda ja sve ne otplovim!?
A onda shvatim da sam još uvijek čvrsto zagrljena.
Sama sa sobom.
I s tobom u glavi.
Pronaći
Samo bih se dignula
i otišla
otišla
otišla
Biiti boem
sa paletom u ruci
ostaviti srce
i roditi novo
Otišla bih
kao grom
kao munja
kao brzina svjetlosti
pronaći nove slike
nove boje
nova mjesta
+++++++
prilično sam dugo živjela u uvjerenju
kako je moj otok moj mali brod
prepuštena sanjarenju
uživajuć' u ljuljuškanju
prozirnih valova
gledajući graciozan let galebova...
samo neka šute
da zadrže ljepotu
prilično mi je dugo trebalo
da shvatim
kako moj brod nije moj već odavno
i kako valovi kraj mene samo prolaze
i nekom drugom odlaze
iz ruke jesti (prodane morske duše!)
i tek danas shvaćam
da je teško ušutkati galebove
pa i po cijenu gracilnosti
i ljepote!
Ne ostavljaj mi prazan prostor
U kojeg će, možda,
Početi upadati
Pitanja.
Dvojbe.
Naznake.
Sjene…
Budi mi,
Kao zrak kojeg dišem:
Pored, ispred, iza;
Oko mene…
Opkoli me sobom
I začaraj me sobom;
Onemogući svaku sumnju
U ispravnost…
Nekako, slutim... to
Razdvajanje... ostavlja
Razmak
Koji bi se mogao ispuniti
Uzmicanjem
A ne čežnjom.
Odustajanjem
A ne željom.
I mogao bi
Postati...
Napušteni prostor
Nesavladivog
Između.
