Dvoličnost? Mrzim dvolične osobe. U zadnje vrijeme često razmišljam kako nemam baš puno pravih i iskrenih prijatelja za koje bi dala sve na ovom svijetu. Iz dana u dan sve ih je manje i manje. Na kraju ostala je samo JEDNA koja je uvijek tu uz mene da mi pruži ruku kada padam u ponor, koja mi uvijek da topao i iskren osmijeh, zagrljaj koji mi je u tom trenutku jako potreban. Drago mi je što je baš ona dio moga života. (E<3)



Ljubav?
Kako glasi ona pjesma:
Ide mi u životu, ide mi,
ali fali mi ono malo ljubavi..

Stalno mi se motaju različite emocije i osjećaji po glavi. Neznam što da osjećam prema njemu. Dali je to prava ljubav ili samo prolazna faza. Voljela bih imati nekoga s kim ću se dopunjavati. Ali ne želim se vezati, jer znam da svemu dođe kraj i da ga neću moći preboljeti. Iako mi baš i nejde u ljubavi, nema dana koji ne prođe bez veselja, osmijeha i onom svom snagom i voljom da živim život punim plućima. :D

Sve bi da' da si tu, barem jedan tren
da vičnost bude,
da ti pratim trag u beskraju,
sve bi da' da si tu.