ujutro na jastuku
pronađem tvoj osmijeh,
ljubim ga i on me hrani
od svih briga tog dana
svojim štitom me obrani.
Ti podižeš me u nepoznato bijelilo
gdje vrištiš mi ljubav bez glasa,
dok u slapovima prelijevaš mi sreću
moje usne tvojim imenom se kreću.
I ti krećeš se cijelim svojim tijelom
kroz pjesmu koja svoje riječi tek otkriva,
mi ljubimo se poljupcima mekanim ko svila
osijećam da nikad nisam lijepši san snila.
laku noć
onome tko noćima me sanja
a svoje mo poljupce u dušu uranja.
laku noć onome od kojeg misli mi miriše
za koga srce ovu pjesmu piše.
Kada bi barem puhao vjetar
pustila bi da me otpuše u tvoje misli,
tamo bi se ja i moji snovi
tako rado sklupčali i stisli.
Kada bi barem puhao vjetar
poslala bi ti poljubac i šapat
jer počinješ mi tiho
iz misli prema srcu kapat.
Svi jezici svijeta
nemaju tih riječi
koje bi bez srama mogle
s mojih usana prijeći
na tvoju dušu.
Pažljivo ih biram
ali nemoguće je pronaći
barem jednu od koje
moj osjećaj nije jači.
Zato grlim te u tišini
neka tako i bude
ruke najbolje same
svoje riječi nude.
ožujak, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ljubav je tiha. ne možeš glasno pričati o ljubavi. jer svaka riječ je premala. svaka pjesma je prepovršna. kad voliš bojiš se vikati ljubav. da te ne bi čula i uvrijedila se.