PRANJE SUĐA nad sudoperom

Danas svatko ima mašinu za pranje suđa, suđericu ili perilicu, nebitno kako je zvali, ili koje marke bile : sve rade isto -
peru umjesto ukućana najčešće žena , rjeđe muškaraca makar ih ima više nego što žene to priznaju.
I tako, dok suđe peremo jer nas je dvoje i ne možeš skupiti toliko da pereš svaki dan, onda se priljubiš uz sudoper
i sve što radiš - radiš bez razmišljanja, čistom nvikom , bez pogovora ili prigovora savjesti sebi ili nekome drugome.
Cijelim tijelom , bez aktivnosti mozga, uključeni smo u pranje suđa i to < ne biste vjerovali > radimo uvježbanom brzinom kao da je sudnji dan, da nam gori pod pod nogama i želimo se što prije odmaknuti od sudopera uz misao ( sad konačno i mislimo ) da je rutinski posao napravljen htjeli ga mi ili ne.
To je sistem " peremo suđe da bi ga oprali " ili, jedva da mislimo o ičemu što bi bilo odmak od tog posla. Kao da ne živimo ni za što i ni za koga dok stojimo uz sudoper , dok ga ne prebrišemo viledom do sjaja i kuhinjsku krpu zamijenimo čistom.
Savršeno smo svjesni samo jedne stvari : ne operemo li šalice kave od jutra, nećemo piti kavu iz istih za koje kažemo " moja i tvoja " poslijepodne i shvatimo , da pijenje kave pripada istim osoba a drugim mislima : naime, dok pijemo kavu ne moramo razgovarati , možemo mirno odšutjeti svoje misli i razgovore i poruke dobivene i odaslane .
Tada živimo u sebi mirno i spokojno iz samo jednog razloga : oprali smo suđe na vrijeme "poluživi" bez misli i zahvaljujuć' tome, živi s mislima sad pijemo odvojeno zajedničku kavu.
Mislim, odvojenim mislima. Njih ne dijelimo na moje i tvoje.


Update : motiv pranja suđa nad sudoperom je banalan primjer našeg svjesnog i nesvjesnog a nužnog po knjizi velikog učitelja, budističkog svećenika Thich Nhat Hanh, pa sam misao svjesnog i nesvjesnog prenijela u našu svakodnevicu koju sasvim nesvjesno odrađujemo