Živjeti sa crnom kuhinjom

Pročitala sam jučer, u nedjelju u papirnatom tisku kako je gospođa Mirjana M sa svojim partnerom, koja inače radi na ljudskim potencijalima ( ma što to bilo ), nakon rada u tri države sa svojih 46 godina života kupila ne lijepi, nego prelijepi stan u ekskluzivnoj zagrebačkoj četvrti , u zgradi tzv. urbanoj vili okruženom zelenilom - slike su fenomenalne, žao mi je što ih ne mogu postaviti .
Stakleni zidovi, pogled na drveće čim se probudiš, terasa od 30 kvadrata kao produljeni dnevni boravak , dva kupatila , bajkovito i nestvarno, skoro holivudski u Zagrebu.

Zašto ovo spominjem ?
Zbog kuhinje, koja je u crnim bojama a izgleda kao space shuttle:
iznenadilo me, što netko želi crnu kuhinju jer je totalno neuobičajeno biti okružen sjajnim niklom i crnom bojom dok kuhaš običnu juhu ili sjeckaš kapulu.
Dakle, nije tehnika kuhanja ni ambijent bitan - bitna je rečenica koja dominira cijelim tekstom i svim slikama interijera :

gospođa Mirjana M i njezin suprug NE KUHAJU jer ne znaju kuhati , pa im ova kuhinja služi da im

KUHAJU PRIJATELJI !

Alooo, promislila sam , u kojem svijetu živimo gospođa iz "ljudskih potencijala" , ja, bilo tko od vas tko ovo pročita - zar su nam modusi života toliko različiti , da nam prijatelji kuhaju ili kod nas ili nas zovu kod sebe da nas nahrane jer, kuhinju crne boje sa svom najboljom opremom imamo ali, NE ZNAMO kuhati ?




Dobro su- stoljećima unazad - stari i mudri Kinezi rekli, da je sramotno biti bogat i debeo u siromašnom društvu


host images online for free

https://postimg.cc/hfCtPVYm