moreplanina

nedjelja, 13.10.2024.

Perun

Jučer je pao izbor na vrh Perun (880 m.n.v.) ponad Mošćenica na planini Učki. Dan je predivan, sunčan topao, cijeli dan u kratkim rukavima.

Zašto Perun? Zato jer smo 21.rujna bili na "Perunovim danima" festivalu starih zanata. Tom prilikom smo hodali od Mošćeničke Drage do Trebišća, ali nismo bili na Perunu. Mitska priča i predstava o Perunu su me toga dana zaintrigrirali i morao sam se uzverati gore dok mi taj doživljaj performansa i predstave ne izblijedi.

Auto parkiramo 100 m prije Mošćenica i krećemo prema Mošćenicama,

zatim Malinarskim putem prema Trebišćima.
Zač Malinarski put? Zato aš je va Trebišćima malin na vodu (vodeni mlin).

Pogled na Mošćenice i Mošćeničku Dragu sa Malinarskog puta teško je opisati riječima, treba to doživjeti.

Na putu ima nekoliko malih kapelica.

Nakon jednog zavoja odjednom primorska vegetacija prelazi u kontinentalnu, šumu bukve

Evo nas u zaseoku Trebišća. Smještena su duboko u kanjonu, okružena gustom šumom. Pored teče potok i stvara slapove.
Zimi, nekoliko mjeseci ovdje uopće ne dopiru sunčeve zrake.
Ovo je mitsko mjesto pa je obnovljena starina prenamjenjena u muzej slavenske mitologije.

Fotografija sa "Perunovih dana" 21. rujna 2024.

Malin

Mlin iznutra, fotografiran na "Perunovim danima" 21. rujna 2024.

Marun

U Trebišćima je dječji park koji je probudio dijete u meni pa sam se malo poigrao.

Od Trebišća do Peruna nastavljamo mitsko-povijesnom stazom.
Dio staze do Potrebišća je strm i malo naporniji. I obrve mi se znoje.

Kakvi to mitovi? U ovom postu ću vam ukratko pokušati dati neke odgovore.

Vrh Perun je dobio ime po staroslavenskom vrhovnom bogu Perunu. Stari slaveni, zapravo Hrvati, kada su došli na ova područja zatekli su romanizirane Liburne, koji su već bili na kršćanstvu.
Naravno Slaveni nisu odmah prihvatili kršćanstvo već su imali svoja vjerovanja i bogove. Sa vremenom Slaveni su se asimilirali ( možda i pobili Liburne) i prihvatili kršćanstvo, ali je slavenski jezik ostao do dana današnjeg.
Iz toga doba postoje priče, mitovi i legende.

Perun vrhovni bog, bog neba i vatre, gromovnik ( upravlja gromom i munjom), bog ratnika.

Veles bog vode, zemlje, podzemlja, najljuči protivnik Peruna. Nihova borba neprestano utječe na živote ljudi, izmjene dana i noći, izmjene godišnjih doba.
Veles mjenja obličja pa je ponekad u obliku zmije, ponekad zmaja, sa rogovima i dugom bradom

Veles u muzeju (fotografirano 21. rujna)

Mokoš boginja plodnosti, zaštitnica žena, majka, Perunova supruga, ljubavnica, preljubnica. Stvara ravnotežu između Peruna i Velesa, a ujedno razlog svađa i borbi između njih.
Prema vjerovanju svake noći, kada je sunce zašlo ka podzemlju, Mokoš je odlazila Velesu i bila njegova ljubavnica. Isto bi tako šest mjeseci u godini odlazila Velesu u kraljevstvo mrtvih što je utjecalo na (simboliziralo) izmjenu godišnjih doba.

Na Perunovim danima smo prisustvovali sadnji sadnice hrasta. Hrast u staroslavenskim vjerovanjima predstavlja sveto drvo.
Izgleda da se primilo i lijepo su ga zagradili.

Hrast prolazi cijelim muzejom.

Suhozid u obliku zmije, koja predstavlja Velesa

Na stazi prema Perunu su kamene ploče koje pričaju priču. Ova govori o zmiji (Velesu) koju će Perun poraziti.

Na stazi od Trebišća do Peruna na zaravni smjestilo se napušteno selo Potrebišće. Okruženo livadama, pašnjacima, a možda su nekada bila polja i žitnice.
Da li su tu ljudi živjeli samo ljeti ili tijekom cijele godine, tko će to znati?

Riješili smo i zagonetku veleh dreki po putu

Suhi Vrh (1335 m.n.v.) prema slavenskoj mitologiji rezervirano samo za bogove. Gore nisu smjeli ići ljudi.

Pred vrhom drveni totem, a predstavlja boga Peruna

Evo nas na vrhu

Vrh je šumovit pa se sa njega pruža pogled samo prema Istri. Vide se vrhovi Sisol (834), Brgud (906), Balin (887)

U povratku, zbog guste šume, nema puno mjesta sa lijepim vidikom, ali ipak evo jedno.
Pogled na Cres, Lošinj, Osoršćicu, a vide se Krk, Plavnik, Velebit.

U zaseoku Marići lijepo obnovljena mala crkvica sa vanjskim oltarom.

Stazom se prođe i pokraj Kapele sv. Križa i kalvarijom

Povratak u Mošćenice.

Cijelim putem vrlo lijepa staza, nije teška. Putem se nešto i nauči, potakne na razmišljanje ili na Googlanje.
Lijepo provedenih 5-6 sati.