Diversity

O svemu pomalo...

Znam da već dugo nisam pisala i malo mi je žao. Baš mi je bilo lijepo ponekad napisati kako se osjećam jer sam se osjećala bolje, ali nisam je baš za takve stvari. S vremenom, jednostavno... ne znam, nemam inspiracije, ne da mi se pisati, odustanem od svega... Tako završavaju svi moji dnevnici, ali nadam se da ovo neće i da ću imati volje za pisanje.

U zadnje vrijeme mi se puno toga dogodilo i ne znam.. trenutno se osjećam... zapravo, ništa ne osjećam.
Mislim da na ovome svjetu ima previše ljubomornih i poremećenih ljudi koji uživaju u tuđoj patnji i ne mogu podnjeti svoje neuspjehe, pa uživaju u uništavanju tuđih života, samo da bi se osjećali bolje. To je tako sebično i jadno!

Tako je grozan osjećaj kada počneš sumnjati u jedinu osobu koju zbilja voliš i potpuno joj vjeruješ, i svo to povjerenje propada zbog takvih ogorčenih ljudi. Nije da ne vjerujete više toj osobi, ali jednostavno kada ti netko napomene nešto loše o njoj, to postane jedina stvar o kojoj razmišljam i koju nikako ne mogu izbaciti iz glave, bez obzira koliko se trudila.

Riba moja, znaš ti o čemu ja pričam. Ne želim da misliš da ti ne vjerujem, jer znam da je ono laž, ali.. ne znam, nekako se čudno osjećam i brinem se da se to stvarno ne bi dogodilo, jer to bi me stvarno ubilo. Znaš? Ne želim više ni razmišljati o tome...

Obožavam ovu sliku koju sam stavila, nekako se osjećam bolje kada je vidim, podsjeća me na moju ljubav, a to me uvijek oraspoloži... Pusa

Pa... to bi bilo sve od mene... idem ja sad nešto drugo radit i pokušat zaboravit neke stvari... Pa - pa...