BAŠ KAKO TREBA
________________________________________________________________________Jutro sneno,
tjeram ga dalje.
Osvježenje u moru
i mir na plaži...
Nježni,
tek primjetni njihaji površine
ogledavaju šumu i sunce.
Samo ja sklad jutros kvarim.
Sunce u moru lomim.
Nabore vode u kružnicama širim.
Glatku površinu pjenim.
I baš me briga!
Bar jednom more...i sunce u njemu...i zelenilo šume...
i praznina pod nebom bez daška vjetra...
i sav taj mir su samo moji!!
Bez ičeg (igra želje)
________________________________________________________________________Vaš glas
slušam,
ne čujem...
Vaš dodir
osjetim,
a nemam ga...
Vaša čvrstoća
drži me
tamo gdje želim.
Tamo gdje želim
je samo ono što Vi želite...
LEŽIM I LEAŽTI ŽELIM
________________________________________________________________________Rukom na prsima
otkucaje srca brojim.
Redaju se pravilno, lijeno.
Udisaj svaki
kao valova šum
dolazi, odlazi...
Kapci na niže klize.
Misli bi umorne
na prstima, u san odšuljale se.
Još jedan dan umorno došao je.
Još jedan dan umorno proći će.
(Srce malo i dalje, uporno tužno kucati će.)
PAUSE
________________________________________________________________________Stavljam srce na pauzu
zaustavljam trenutak što prošao je
osjećaj što u njemu osijećan je
otucaj što prolaznost zabilježio je.
Vjeru u sljedeće, buduće
negdje duboko skrivam,
da ne ureknem sreću
da ne pobjegne pred očekivanjima
da ne rastuži srce kad ne bude što srce želi da bude.
Dane, jutra, podneva, sate...brojim
do večeri da se dovuče i ovaj dan
da sjednem s pogledom u propušteno
da opet čvrsto odlučim da sutra ću
promijeniti stvar.
(05. srpanj 2007, ali opet isto je)
